Portugalka Maria Luís Albuquerque europska je povjerenica za financijske usluge i Uniju štednje i ulaganja. Uoči njezina današnjeg radnog posjeta Hrvatskoj razgovarali smo o njezinu portfelju putem videokonferencijskog poziva između Zagreba i Strasbourga.

Što očekujete od svog posjeta Hrvatskoj?

Očekujem da ću iz prve ruke vidjeti kako zainteresirane strane gledaju na projekt Unije štednje i ulaganja, glavne izazove i nedoumice koje mogu imati. Radi se o uspostavljanju odnosa koji će se, nadam se, održavati tijekom cijelog mandata. Nakon što se s ljudima upoznate licem u lice, postaje lakše. Ali, cijeli projekt zahtijeva puno angažmana od svih. Zaista želimo biti sigurni da će ovo riješiti probleme u svakoj državi članici i stvoriti dobre prilike za sve. Dakle, radi se o angažiranju i susretu s ljudima u različitim državama članicama.

Koliko ste država članica do sada posjetili na ovoj dužnosti?

Ovo će biti 19. Namjeravam obići svih 27 do travnja ili početka svibnja, a drugi krug ću imati kasnije tijekom mandata. Posjetit ću svaku državu članicu barem dva puta.

Recite nam nešto više o Uniji štednje i ulaganja, na čijem stvaranju radite. Kako građani i poduzeća mogu imati koristi od takve unije?

Unija štednje i ulaganja zapravo je moj vodeći projekt. Cilj je jamčiti da ćemo ostvariti istinsko jedinstveno tržište financijskih usluga. Imamo tri stupa, ako se tako mogu izraziti. Radi se o uspostavljanju unije tržišta kapitala, dovršetku bankarske unije. Drugi stup je uvelike usmjeren na građane. Tu se radi o financijskoj pismenosti, o pružanju ljudima prilika i poticaja za ulaganje njihove ušteđevine na tržišta kapitala, također i o mirovinama, o osvješćivanju ljudi i prilikama kako bi se jamčilo da će u budućnosti imati odgovarajuće mirovine.

Ali, općenito, cilj projekta je jamčiti da svaki investitor, bio on mali investitor ili institucionalni investitor, i svaka tvrtka, bilo da se radi o startupima, tvrtkama u rastu ili tradicionalnim tvrtkama, ima iste mogućnosti za ulaganje ili financiranje gdje god se nalazili u EU. Da svatko ima pristup skupu financijskih sredstava i prilika koje možemo imati u EU ako udružimo sve svoje snage.

Koliko mislite da će trebati proći prije nego što proradi u smislu da ljudi stvarno mogu vidjeti razliku između vremena kad takva Unija štednje i ulaganja nije postojala i vremena kada je funkcionalna i operativna? Stalno slušamo o produbljivanju unije i jedinstvenog tržišta, ali pokazalo se da je to ponekad politički i praktično teško provedivo. Koliko brzo se može učiniti to na čemu radite?

Možda bih odgovor podijelila u dva dijela. Imamo preporuke državama članicama o nekim elementima Unije štednje i ulaganja. Dakle, države članice morat će odlučiti kada to žele provesti. Nastavit ćemo inzistirati na potrebi da se te preporuke slijede, iskoristiti sve poluge koje imamo kako bismo pokušali potaknuti i države članice da to učine. Onda imamo zakonodavne prijedloge.

Sa strane Komisije, vrlo smo svjesni hitnosti rješavanja problema koje imamo na financijskim tržištima. Unija štednje i ulaganja horizontalni je pokretač za sve naše ciljeve konkurentnosti. Dakle, s obzirom na to da živimo u svijetu koji je postao manje predvidljiv, nestabilniji, što prije počnemo ostvarivati različite dijelove ovog projekta, to će očito biti bolje za Europsku uniju.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Ali, rekla bih, ako počnemo signalizirati tržištu općenito da ćemo uvesti značajne promjene u trenutačnu strukturu, počet ćemo sidriti očekivanja. Ako nastavimo provoditi različite mjere, već ćemo imati koristi od same činjenice da na tržištu postoje pozitivna očekivanja. Znamo da se financijska tržišta pokreću na temelju očekivanja. Sudionici na tržištu pokušavaju se pripremiti za sve što vide u budućnosti. Prvo što stvarno moramo učiniti je složiti se ne samo o potrebi za Unijom štednje i ulaganja, već i početi se dogovarati o nekim od najrelevantnijih mjera i obvezati se na njihovu provedbu u određenom vremenskom okviru.

Ako tako usidrimo očekivanja, odmah ćemo početi vidjeti koristi, a onda ćemo morati nastaviti graditi jedinstveno tržište. No, nadam se da bi mnoge prilike, i za tvrtke i za investitore, uskoro mogle biti vidljive na terenu zato što mnogo toga ovisi o spremnosti država članica da zapravo provedu te mjere na terenu. Naravno, ovisi i o suzakonodavcima, Europskom parlamentu i Vijeću, da se uključe u rasprave i dogovore o rješenjima koja će se provesti.

Što mislite da su najveći strahovi ili najveći otpor u državama članicama, što možda usporava izgradnju Unije štednje i ulaganja?

To se razlikuje po različitim državama članicama. Ali, općenito, mislim da je sljedeći zajednički korak razumijevanje da moramo djelovati više kao unija. Glavni izazovi mogu se uspješno prevladati samo ako djelujemo zajedno. Nema sukoba između zaštite nacionalnog interesa i europskog interesa. Oni su potpuno usklađeni jer je u interesu svih da u potpunosti iskoristimo jedinstveno tržište. Jedinstveno tržište najveće je postignuće Europske unije, ali još uvijek je nepotpuno.

Također i u financijskim uslugama. Dakle, radi se o načinu razmišljanja, a također i o potrebi da se ne usredotočujemo na zaštitu postojećih tvrtki. To je također pomalo, rekla bih, tendencija koju možete uočiti u većini, ako ne i u svim državama članicama. Iskušenje da se zaštite postojeće tvrtke, čak i ako nisu učinkovite. To je nešto što ne koristi tim državama članicama, a definitivno ne koristi EU-u u cjelini. Dakle, to je promjena stava koju moramo vidjeti kod svih. Ako se svi slažemo da imamo problem, ako se svi slažemo da je Unija štednje i ulaganja projekt koji treba podržati, onda bismo se svi trebali vrlo konstruktivno angažirati oko mjera koje će zapravo ostvariti Uniju štednje i ulaganja.

Nije dovoljno samo voljeti koncept, zaista se moramo složiti oko mjera kako bismo to ostvarili. Rekla bih da postoje i neke predrasude o tome što je ovo: je li ovo otimanje moći od strane Komisije ili iz centra? Ne, nije ništa slično tome. Pokušava se pronaći način da se bude učinkovitiji i da se zapravo u potpunosti iskoristi golemi skup resursa, novčanih sredstava, ali i talenata, kapaciteta koje imamo u EU, ali koji se u ovom fragmentiranom krajoliku jednostavno ne koriste u punom potencijalu. Dobra stvar je što ovisimo samo o sebi da ostvarimo ove pozitivne rezultate.

Jedna od velikih novih ideja o kojima stalno čujemo, a mislim da će se o tome raspravljati i ovoga tjedna na neformalnom sastanku Europskog vijeća, je 28. pravni režim. Znam da to nije strogo vaš resor, ali ako biste nam mogli reći više o toj ideji stvaranja 28. jurisdikcije za poduzeća u EU.

Kao što ste rekli, to ne spada u moj resor pa vam mogu dati samo kratak pregled smjera kretanja i što se namjerava stvoriti s 28. režimom. Znamo da prepreke koje imamo na jedinstvenom tržištu financijskih usluga ne proizlaze samo iz zakonodavstva o financijskim uslugama. Moramo se baviti pitanjima poput oporezivanja, stečajnog režima, različitih korporativnih zakona, različitih zakona o radu. Postoje mnoge razlike u nacionalnim okvirima koje zapravo predstavljaju prepreke za prekogranično poslovanje tvrtki. Neke od tih prepreka dolaze iz financijskog sektora, neke su drukčije.

Ideja 28. režima je namjera stvaranja zajedničkog okvira za koji bi se tvrtke mogle odlučiti i koji bi uskladio neke od ovih elemenata. Koliko se ovih elemenata može uključiti, kako će točno izgledati, to je nešto o čemu se još raspravlja. Ali, ideja je da imamo režim koji bi tvrtkama omogućio kretanje i poslovanje preko granica na puno lakši način nego danas. Danas, ako idete preko granice, počinjete ispočetka. Imate potpuno drukčiji skup pravila u previše relevantnih aspekata života tvrtke. Ne radi se samo o financiranju jer to pokušavamo riješiti u okviru Unije štednje i ulaganja. Radi se i o svim drugim elementima koji utječu na život tvrtke. Namjera je stvoriti pravni režim koji to olakšava.

Puno radite i na promoviranju financijske pismenosti. Vidite li kakav napredak?

Gdje god idem, kad razgovaram i sa sudionicima na tržištu, ali i s vlastima, mislim da postoji sve veća svijest o tome koliko je važno da su ljudi financijski pismeni, da uče od najosnovnijih koncepata do sofisticiranijih, kako baratati novcem, kako osigurati zdrav odnos s novcem, ako se tako mogu izraziti. Da ljudi razumiju kako mogu upravljati svojim proračunom, kako mogu izbjeći prekomjernu zaduženost, kako štedjeti i kako iskoristiti svoju ušteđevinu. Sve je to dio financijske pismenosti.

Ono što imamo je prva europska strategija financijske pismenosti, kojom ne pokušavamo preuzeti inicijativu država članica, nego nam je namjera objediniti sve to, učiti jedni od drugih jer se puno dobrog posla obavlja na terenu u različitim državama članicama, ali neki izvrsni primjeri se ne repliciraju zato što ljudi jednostavno ne znaju za to. Želimo stvoriti forum gdje možemo učiti jedni od drugih o tome što funkcionira, ali i o tome što ne funkcionira te kako usmjeriti aktivnosti financijske pismenosti prema stvarnim potrebama dijelova stanovništva.

Nekim ljudima može biti potrebna pismenost o tome kako razlikovati dionicu od obveznice, što znači ulagati u jedno ili drugo, a neki drugi znatno zaostaju i trebaju razumjeti kako mogu upravljati svojim proračunom kako bi pronašli mogućnost štednje. To je zapravo usmjeravanje inicijativa za financijsku pismenost prema potrebama skupine ljudi na koju se usredotočujemo. Znamo da imamo značajne razlike, ne samo među državama članicama, već i unutar država članica, nekih različitih skupina. Također se zauzimamo za to da države članice uključe financijsku pismenost u svoje školske programe, ali previše nas više nije u školi i nećemo se vraćati ondje, tako da surađujem sa socijalnim partnerima, sa sindikatima jer je radno mjesto još jedno dobro mjesto za prenošenje znanja o financijskoj pismenosti.

Namjeravamo ovo objediniti i pronaći najučinkovitije alate koji se mogu koristiti, a također se dogovoriti o metodologijama za mjerenje učinka. Ako ne mjerite učinak, zapravo ne znate idete li u pravom smjeru ili ne. Često je to nešto što nedostaje u strategijama. To je nešto čemu i mi želimo pridonijeti. Ali, ovo mora biti zajednički napor apsolutno svih. Dakle, socijalni partneri, akademska zajednica, regulatori, svi moraju pridonijeti.