Ovogodišnje izvješće Edelman Trust Barometer upozorava da smo, globalno gledajući, iz općeg nezadovoljstva otklizali u insularnost, odnosno zatvorenost. Generalno nismo skloni onima koji su drugačiji – imaju drugačije vrijednosti, drugačije izvore informiranja, drugačije porijeklo. Zatvaramo se u krugove nama sličnih, drugačijima po bilo kojoj osnovi ne vjerujemo i nismo spremni s njima surađivati.

Jedna od vodećih globalnih komunikacijskih agencija Edelman već 26 godina provodi godišnja istraživanja o povjerenju građana u vlade, medije, kompanije i nevladine organizacije. Posljednje u nizu predstavljeno je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, a temelji se na istraživanju provedenom u zadnjem kvartalu prošle godine, u 28 zemalja svijeta s gotovo 34 tisuće ispitanika. Premda Hrvatska nije dio istraživanja, vrijedi ga pogledati svake pa i ove godine, jer u njemu možemo naći nalaze i sadržaj koji su itekako relevantni i za nas.

Istraživanje je pokazalo da čak sedam od deset ispitanika (70%) nije spremno ili oklijeva vjerovati nekome tko ima različite vrijednosti, stavove ili izvore informiranja, što je osobito izraženo u razvijenim zemljama. Japan bilježi rekordnih 90 posto, Njemačka 81 posto, Velika Britanija 76 posto, a Kanada 73 posto građana koji ne vjeruju drugačijima. SAD su na globalnom prosjeku od 70 posto. To se odražava i na značajno niže povjerenje u strane kompanije u odnosu na domaće.

Tako u Njemačkoj domaćim kompanijama vjeruje 63 posto građana, a stranim svega 34 posto, dok je u Velikoj Britaniji taj odnos 68 posto naspram 43 posto.

Pad vjere u bolju budućnost

Edelman smatra da su među glavnim pokretačima takvog rasta zatvaranja u krugove sličnih, među ostalim, ekonomska nesigurnost, pesimizam u pogledu budućnosti i nastavak višegodišnjeg pada povjerenja u institucije.

Dvije trećine zaposlenika (66%) uključenih u istraživanje iskazalo je zabrinutost da će promjene trgovinskih politika i carinskih stopa naštetiti njihovom poslodavcu. Dodatno, 54 posto ispitanika s niskim primanjima i 44 posto onih sa srednjim primanjima vjeruju da neće ostvariti nikakve koristi od generativne umjetne inteligencije, već će biti ostavljeni po strani. Čak 65 posto ispitanika zabrinuto je da strane države namjerno plasiraju lažne vijesti kako bi produbile domaće podjele u društvu.

Zabrinjavajuće je da samo 32 posto ispitanika vjeruje da će sljedeća generacija živjeti bolje nego sadašnja, a najdramatičniji padovi vjere u bolju budućnost mladih zabilježeni su u Indiji i Kini.

Najviše ispitanika, njih 78 posto, iskazuje povjerenje prema “mom poslodavcu”, slijede kompanije sa 64 posto, a potom NGO-i (58%), mediji (54%) i vlade (53%). Dok pada povjerenje u lidere vlada (-16), vodeće medije (-11) i strane poslovne lidere (-6), rast povjerenja zabilježili su “moji susjedi, obitelj i prijatelji” i “moje kolege” kod kojih je povjerenje raslo za 11 bodova, kao i “moj CEO” za 9 bodova.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Edelman stoga uočava da su poslodavci najbolje pozicionirani da premoste podjele i pomognu u obnovi povjerenja, a radno mjesto vide kao najsigurniji prostor za prihvaćanje različitosti.

“Svi imamo ulogu u uspostavljanju povjerenja i pobjedi nad insularnošću u našim zajednicama. No, posebno poslodavci imaju priliku predvoditi put”, istaknuo je Richard Edelman, CEO Edelmana, u svom komentaru za Time.

Možda bi se dijelu naših poslovnih lidera i menadžera moglo učiniti da ovo nije nešto čime bi se oni trebali baviti i da ovo istraživanje za njihove kompanije nije relevantno. Međutim, zatvorenost ima izravne negativne posljedice ne samo na društvo već i na odnos prema poslu i produktivnost. Naime, 42 posto ispitanika reklo je da bi radije napustilo posao nego odgovaralo menadžeru s vrlo različitim vrijednostima. Njih 34 posto bi pak smanjilo angažman za nadređenog sa suprotnim političkim uvjerenjima.

Također, četiri od deset ispitanika kazalo je da nisu spremni ulagati u tvrtke koje ne dijele njihove vrijednosti. A jedna trećina ispitanika želi manje stranih tvrtki koje posluju na njihovom domaćem tržištu, čak i ako to znači više cijene.

Ulagati u kulturu dijaloga

Ovakvi rezultati itekako su bitni za kompanije, njihove poslovne i komunikacijske strategije svugdje pa i u Hrvatskoj. I za hrvatske tvrtke koje su izvoznici i posluju u multikulturalnim okruženjima i za multinacionalne kompanije koje posluju na hrvatskom tržištu. I za sve ostale jer svi zapošljavamo različite ljude, različitih uvjerenja, porijekla, političkih stavova. Investiranje u kulturu dijaloga i vještine rješavanja sukoba postaje strateška potreba za sve kompanije, nešto u što se mora ulagati.

Za sve koji ne posluju samo na svom domaćem tržištu važno je imati na umu da je u ovakvom zatvorenom i prema drugačijima nepovjerljivom svijetu s lokalnim zajednicama važno graditi dugoročne odnose. Oni više vrijede od kratkoročnih i jednokratnih akcija. Jer 48 posto ispitanika reklo je da bi bilo sklono vjerovati stranoj kompaniji koja dolazi iz zemlje u koju nema povjerenja ako zaposli lokalne ljude, a njih 46 posto da od stranih kompanija očekuje dugoročna ulaganja u projekte zajednice. Kratkoročna pomoć u krizama (38%) ili donacije (27%) i prema ovom istraživanju imaju manji učinak na izgradnju povjerenja.

I hrvatsko je društvo, svjedočimo tome učestalo u zadnje vrijeme, po nekim pitanjima itekako podijeljeno. Za kompanije, prema nalazima ovog istraživanja, optimalna strategija nije zauzimanje strane već poticanje na dijalog i približavanje stavova. Neutralna uloga posrednika, čini se, može biti korisnija od jasnog pozicioniranja u odnosu na polarizirajuća pitanja. Naime, 35 posto ispitanika kaže da bi kompanija povećala njihovo povjerenje ako bi poticala ljude na suradnju i pronalaženje rješenja bez zauzimanja strane, a tek 13 posto željelo bi da kompanija podrži njihovu stranu.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da u podijeljenom svijetu povjerenje postaje sve teže dohvatljivo pa vještina premošćivanja razlika i sposobnost uspostavljanja dijaloga između zatvorenih silosa postaje najvažnija konkurentska prednost. Kompanije za ostvarenje svojih poslovnih strategija trebaju pojačati ulaganja u komunikaciju, u njegovanje kulture dijaloga i prihvaćanje različitosti i unutar njih samih i u društvu, uz razumijevanje da dugoročna ulaganja i dugoročna podrška lokalnim zajednicama više pridonose izgradnji povjerenja i pozitivnom okruženju za poslovanje nego jednokratne i ad hoc akcije.

* autorica je direktorica Komunikacijskog ureda Colić, Laco i partneri