Ako plastičnu foliju u kojoj ste imali zamotanu hranu bacite u parkić kojim ste šetali dok ste jeli, ostavili ste iza sebe tisuće godina koje su potrebne da se ona razgradi. Kako te tisuće godina svesti na tjedne ili čak dane, otkrio je hrvatski duo.

Profesorica Vanja Jurišić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i profesor Nikola Španić s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, razvili su tehnologiju proizvodnje biorazgradive, biobazirane folije.

Njihov startup Fibryion razvija inovacije za pakiranje hrane, u prvom redu voća i povrća, a mi smo ih posjetili u laboratoriju iz kojeg izlazi možda i revolucionarna ideja koje će u budućnosti biti dio naše svakodnevice, nekima po izboru, a svima po zakonu.

Mogu projektirati trajanje

Plan svijeta je jasan – zeleno, održivo, biološki – i baš zato je njihova tehnologija već privukla pažnju mnogih znatiželjnika prehrambene industrije.

A sve je započelo čitanjem znanstvenih radova kojima se spremala doktorska disertacija.

“Jednim dijelom disertacija je išla u smjeru bio kompozitnih materijala i tu se rodila osnovna ideja. Nakon toga sve se to neko vrijeme ‘kiselilo’ u glavi, a onda je došao poguranac od kolegice Vanje da preobličimo u ovo što je danas”, priča nam Španić.

Prvi prototip folije napravljen je 2021. godine, a treći i funkcionalizirani 2023. Nakon svega odlučili su otvoriti svoju tvrtku i iskoristiti potencijal koji ovaj smjer nudi.

5G

Pametniji život uz 5G: Telemach predstavio novi telefon i prvi tablet s naprednim AI značajkama

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

“Oči nam je otvorio program Nuqleus jer 2024. godine smo sudjelovali u tom Startup Builderu koji djeluje u okviru Inovacijskog centra Nikola Tesla na FER-u i tamo smo sudjelovali u radionicama o inovacijama, intelektualnom vlasništvu, kako do sredstava za daljnje korake… i tada smo se odlučili za startup”, kaže Jurišić pa pojašnjava kako je u cijelom procesu najveći izazov bio zapravo kontinuirani razvoj same tehnologije.

Fibryion biofolija bazično je samo celuloza i to iz ostataka šumske i poljoprivredne biomase pa profesor Španić dodaje kako je u tom procesu prava poanta bila u tome da se izađe iz ustaljenih okvira s obzirom na to da se o celulozi već sve zna. Kaže kako su neka “uvriježena pravila morali gledati kroz drugačije naočale”.

Na kraju je nastala tehnologija koja je trenutačno u fazi dokaza koncepta, odnosno dokazana je na laboratorijskoj razini i parametri zadovoljavaju limite koje folija mora imati. Ono što je bitno jest da je superiorna onome što se na tržištu nudi kao konkurencija.

“U odnosu na slične materijale, biofolija pokazuje bolje karakteristike. Sirovinski je potpuno neovisna o čistoći, izvoru i porijeklu sirovine, bolja je od većine sredstava koji su sada na tržištu”, kaže Španić pa dodaje kako je PLA jedina dostupna alternativa. To je “komercijalno prisutna folija čija se proizvodnja bazira na škrobu kao sirovini, a on se dobiva iz biljaka koje se mogu i koje se koriste za prehranu ljudi. Dakle, to je hrana i zato ta folija nije održiva jer kolidira s prehrambenim lancem i tu dolazi naša dodatna vrijednost jer naša folija nema taj problem.”

Kada je riječ o životnom vijeku folije, on se još ispituje, ali činjenica je da se “može projektirati razgradivost i trajanje materijala”, kažu nam u laboratoriju. Ono na što ciljaju je jednokratna biorazgradiva ambalaža.

“Potvrđeno je da je biorazgradiva na manjim testovima, ali treba se napraviti širi test da se utvrdi koje je točno vrijeme potrebno za razgradnju. To ovisi o enzimima koji su prisutni u otpadu gdje se odlaže. Bacimo li je u prirodu, činjenica je da će se razgraditi, ali trebat će joj više vremena nego u smeću zbog različite razine enzima. U suštini se raspada voda i ugljični dioksid (CO2), ništa više”, pojašnjava profesor s FŠDT-a.

Govorimo li o ključnim prednostima u odnosu na ostale, ističe: “Ne zadiremo u prehrambeni lanac, folija je održiva, tu je i niži ugljični otisak, a što se tiče svojstava ima veću toplinsku postojanost i prozirnost. Osim toga, možemo funkcionalizirati materijal što je ogromna prednost jer možemo postizati dodatna svojstva. Ako pakiramo određenu namirnicu, možemo postići da naša folija utječe na trajnost te namirnice, točnije da produljuje rok trajnosti.”

Kada je riječ o poslovanju, profesorica Jurišić kaže da se biznis model, osim same tehnologije, odnosi i na kontinuirano usavršavanje ovisno o potrebi kupca i proizvoda koji se pakira. U suštini to znači da je tehnologija razvijena, komercijalni proizvođač može preuzeti recepturu i na svojoj postojećoj opremi može raditi ovaj biomaterijal, odnosno nema novih kapitalnih troškova.

Osim toga, suosnivači dodaju i kako je cijena proizvodnje niža u odnosu na konkurenciju jer konkurencija je celofan, a to je “regenerirana celuloza, koja ima visok ugljični otisak, pri čemu se radi i o neekološkom proizvodu jer se za njegovu proizvodnju koristi ugljikov disulfid (CS2) i stoga dugoročno nije održiva varijanta.”

EK objavljuje standarde

Kažu da je biofilija jeftinija u odnosu na celofan jer je koncept proizvodnje bitno drugačiji, a ne koriste se ni štetne kemikalije.

Planova je mnogo, već se gledaju i mogućnosti proširenja na druge industrije kao što su medicinska u vidu nikotinskih flastera, vojna industrija, automobilska, odnosno sigurnosna, industrija elektronskih sklopova, a kažu da se može raditi i jednokratni pribor za jelo u vidu bioplastike.

“Imamo interes velikih hrvatskih prehrambenih tvrtki, a ta industrija mora ispuniti neke uvjete održivosti, utjecaja na okoliš, ESG izvještaja. Danas je održivost na razini pakiranja riješena tako da se koristi reciklirana fosilna plastika, to je najčešće polietilen. Međutim, još uvijek nije u potpunosti poznato ima li potencijalno negativan efekt na hranu i čovjeka koji tu hranu konzumira i tu je prilika da se upotrijebi biomaterijal koji nema taj efekt”, kaže profesorica s agronomije pa dodaje kako će bio biti standard budućnosti:

“Sljedeće godine Europska komisija će objaviti akt koji će definirati standarde, kriterije, parametre koje folija mora zadovoljiti i ciljeve, odnosno konkretne postotke udjela biobazirane plastike, što znači da će to biti obveza. Danas je obveza održiva ambalaža, od sljedeće godine to će, u određenom omjeru, biti biobazirana ambalaža. To je naš cilj”, rekla je pa su oboje za kraj dodali kako sa svojim matičnim fakultetima imaju odličnu suradnju, a iako im radni dan zbog ovog projekta traje praktički 17 sati, od ove bio budućnosti ne planiraju odustati.