Oslobođena liderica bijeloruske opozicije Maria Kalesnikava, koja je postala ikona prosvjeda 2020. protiv režima Aleksandra Lukašenka, upozorava da europske sankcije i izolacija Bijelorusije samo jačaju ovisnost o Rusiji i poziva Europsku uniju da započne dijalog s režimom Aleksandra Lukašenka kako bi spriječila dodatnu izolaciju zemlje i približavanje Moskvi, izjavila je u prvom intervjuu nakon petogodišnjeg zatvora za Financial Times u Berlinu.

Nakon izborne krađe 2020. Lukašenkova je vlast gurnula zemlju u Putinov zagrljaj, posebice nakon podrške invaziji na Ukrajinu. Kalesnikava tvrdi da izolacija “još više približava Bijelorusiju Rusiji, čineći je manje sigurnom i manje predvidivom za Europu” – jer Minsk nema drugog saveznika osim Moskve. Umjesto sankcija, zagovara dijalog i humanitarne ustupke kako bi se spriječilo daljnje zbližavanje s Kremljem i pripremila tlo za buduću promjenu režima.

’Ne odlazim iz politike’

Maria Kalesnikava oslobođena je 13. prosinca 2025. s više od 100 političkih zatvorenika (ukupno 123, uključujući nobelovca Alesa Bialiatskog i oporbene lidere poput Viktara Babaryke) nakon diplomatskog dogovora između Bijelorusije i SAD-a. Trumpova je administracija u prosincu 2025. ublažila sankcije na bjeloruski izvoz kalijevih gnojiva (potaša), glavnog izvora prihoda Minska koji je prije 2020. činio oko deset do 12 posto bjeloruskog BDP-a.

Lukašenko je, pod pritiskom sankcija nakon izbora i podrške Rusiji u Ukrajini, oslobodio te političke zatvorenike u zamjenu za američko popuštanje ograničenja na izvoz u treće zemlje. Trumpov izaslanik John Coale vodio je tajne pregovore, koristeći gnojiva kao polugu za humanitarne ustupke i slabljenje Lukašenkova oslanjanja na Putina. Ukrajina je podržala inicijativu, vjerojatno kako bi oslabjela ruski utjecaj u regiji.

Kalesnikava zagovara strateško zbližavanje s bjeloruskim režimom, podsjećajući da je Bjelorusija prije krize 2020. bila regionalni lider u izdavanju šengenskih viza za svoje građane – oko 650 do 700 tisuća zahtjeva godišnje (većina odobrena), uglavnom višegodišnjih, koje su izdali konzulati Poljske, Litve, Njemačke i drugih u Minsku – što je olakšavalo poslovne i turističke veze. Zemlja je imala snažne ekonomske odnose sa Zapadom – izvoz potaša u EU (više od pet milijardi dolara), njemačke investicije u automobilsku industriju (MAN, Volvo) i litavsko-bjeloruski prometni koridor – a sve je to prekinuto sankcijama nakon Lukašenkove pobjede i podrške Putinu u Ukrajini, čime je Minsk postao gotovo isključivo ovisan o ruskom tržištu i subvencijama.

“Lukašenko je pragmatik koji razumije jezik poslova. Ako je spreman na konkretne humanitarne korake – oslobađanje zatvorenika, dozvolu neovisnim medijima i nevladinim organizacijama – u zamjenu za opuštanje sankcija, to treba biti ključ pregovora”, ustvrdila je Kalesnikava. Njezin primarni fokus sada je oslobađanje preostalih oko tisuću političkih zatvorenika i sprječavanje novih represija. “Ne odlazim iz politike. Jednoga dana režim će se promijeniti, a do tada ne smije biti ‘spaljene’ zemlje – moramo pripremiti plodno tlo za prijelaz.”

Bijeloruskinja duboko ukorijenjena u Europi – flautistica i dirigentkinja koja je studirala je u Stuttgartu i radila 13 godina između Njemačke i Bijelorusije, govori tečno njemački – ušla je u politiku 2020. podržavajući Lukašenkovu protukandidatkinju Sviatlanu Cikanousku. U zatvoru je preživjela, govori, jogom i vježbanjem, čitanjem 700 knjiga iz zatvorske biblioteke i pisanjem dviju (koje joj nisu vraćene) te plešući uz rijetke omiljene melodije na državnom radiju poput Stinga ili Adele.

Edukacijski centar

JGL lansirao vlastiti edukacijski model – prvi polaznici već rade u proizvodnji

5G

Pametniji život uz 5G: Telemach predstavio novi telefon i prvi tablet s naprednim AI značajkama

Kalesnikava smatra da su prosvjedi 2020. propali jer bijeloruske elite nisu dobile sigurnosne garancije od Zapada – poput amnestije ili zaštite od osvetoljubljivog Lukašenka – pa nisu masovno prebjegle opoziciji i izdale režim iznutra, kako se događalo u revolucijama poput filipinske 1986. ili čehoslovačke 1989. Drugi ključni razlog bila je izravna ruska intervencija: Moskva je poslala savjetnike FSB-a, pružila logističku podršku sigurnosnim snagama i javno podržala Lukašenka, spriječivši raspad sustava u kritičnim prvim sedmicama.

U proturječju s EU

Njezin poziv na pragmatičan dijalog s Lukašenkovim režimom izravno se sukobljava s trenutačnom europskom strategijom prema Bjelorusiji, koja se temelji na tri ključna stupa. Prvo, EU prioritetno podržava egzilirane opozicijske lidere poput Sviatlane Cikanouske, koja od kolovoza 2020. živi u Litvi i koordinira međunarodni otpor, lobira za sankcije te organizira “vlade u egzilu” preko Koordinacijskog vijeća.

Drugo, Bruxelles izbjegava bilo kakve direktne kontakte s Minskom na visokoj razini kako ne bi legitimirao autoritarni režim, ograničavajući se na humanitarne kanale preko Crvenog križa i, treće, EU održava stroge sankcije – 13 paketa do 2026., uključujući embargo na potaš (40% prihoda), zabranu letova Belavia airlinea u zračne prostore EU-a, vizne “crne liste” za više od 200 Lukašenkovih ljudi te zamrznuta imovina.