Sredina siječnja tradicionalno je u kalendarima financijske industrije i regulatora rezervirana za CEE forum u Beču, investicijsku konferenciju na kojoj se bruse očekivanja o slici što i kako s kapitalom u godini ispred nas. Ove godine zadatak je posebno otežao (ponovno) američki predsjednik Donald Trump, od kojeg su se još u prosincu očekivala “naknadna podrhtavanja”, a ne “tsunami” koji se dogodio intervencijom u Venezueli.

Europa je između kovnja i nakovnja, SAD-a i Kine, bez jedinstvenog odgovora kako ne izgubiti utrku u konkurentnosti i poziciju na globalnoj pozornici moći. U takvoj konstelaciji (ne)moći, pozitivno je što se Stari kontinent pokazao otpornijim nego se činilo na prvi pogled, no to je igra koja se igra na duge staze. Regija srednje i istočne Europe (CEE) ostaje, kao i dosad, predvodnik u rastu, u njoj kapital traži (i nalazi) izdašnije povrate, ali sama po sebi ne može puno – ovisi o velikim europskim igračima i njihovim ekonomskim scenarijima.

“Iako je Hrvatska mala otvorena ekonomija, na nas trenutačna globalna trgovinska i geopolitička kretanja imaju slabe izravne utjecaje. Oni se k nama prelijevaju primarno preko trgovinskih partnera u Europi. Na ekonomiju i rast Hrvatske u 2026. više mogu utjecati posljedice fiskalne ‘bazuke’ u Njemačkoj i rasta ulaganja u obrambenu industriju u Europi, kao i snažan priljev europskih fondova, posebno iz NPOO-a uz postojeću domaću potražnju”, kaže glavni ekonomist Zagrebačke banke Hrvoje Dolenec, koji je prognozu rasta u ovoj godini postavio na 3,2 posto.

Zamka srednjeg dohotka

Ne bude li većih poremećaja, zemljama Srednje i Istočne Europe i ove godine prognozira se jedna od najboljih performansa, uz stope rasta BDP-a između dva i 3,3 posto. Usporedbe radi, tempo eurozone dosegnut će najviše između jedan i 1,5 posto, prognoziraju ekonomisti UniCredita, talijanske grupacije s fokusom na regiju s medijskog briefinga održanog u sklopu foruma. Zahvaljujući bržoj dinamici, zemlje nastavljaju hvatati konvergencijski vlak prema starijim članicama, prvenstveno na valu snažne domaće potražnje, ulaganja i izdašnijeg raspoloživog dohotka kućanstava. Mauro Giorgio Marrano, glavni ekonomist UniCredita za CEE regiju, naglašava da će domaća potražnja ostati ključni motor rasta.

“Potrošnja kućanstava i dalje ima presudnu ulogu, potaknuta solidnim realnim rastom plaća, popuštanjem inflacije i robusnim tržištima rada”, kaže Marrano. Smanjenje kamatnih stopa, jačanje inozemne potražnje i korištenje EU fondova, trebalo bi donijeti oporavak ulaganja. Pozitivan učinak na regiju imat će i postupni oporavak eurozone, a sve oči uprte su u Njemačku i spomenutu bazuku – popuštanje fiskalnih kočnica i ogromna ulaganja u obranu – čiji se prvi učinci očekuju već u ovoj godini.

“Čak i kad se priljevi EU fondova nakon 2026. počnu smanjivati, snažnija vanjska potražnja, osobito iz Njemačke, trebala bi zadržati rast regije Srednje i istočne Europe između dva i tri posto i u 2027.”, kaže. Nakon Poljske, najbrži rast od svih zemalja u regiji gdje talijanska grupacija posluje, trebala bi imati upravo domaća ekonomija.

A koliko brzo regija uistinu hvata korak sa zapadnim, starim, članicama? Osim makro brojki, iz talijanske banke ilustriraju duboku strukturnu promjenu u načinu kako kućanstva štede i ulažu. Financijska imovina po stanovniku u posljednja dva desetljeća porasla je gotovo pet puta, ali i dalje doseže tek 30 posto razine zapadnih susjeda, dokaz je da posla na konvergenciji itekako još ima.

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Pred regijom, uključujući i Hrvatsku, je “izbjegavanje zamke srednjeg dohotka”, a to će zahtijevati zaokret s fokusa na jeftin(ij)u proizvodnju prema inovacijama, produktivnosti i većoj dodanoj vrijednosti. “Snažni pokazatelji CEE regije, u kombinaciji s trendovima ‘nearshoringa’ i prihvaćanjem novih tehnologija, pozicioniraju regiju kao jednog od glavnih dobitnika sve izraženijeg, regionaliziranog europskog modela rasta”, ističu iz UniCredita.

A ono u čemu će se svaki (makro)ekonomist složiti jest da su prognoze, u najboljem slučaju, slične gledanju u staklenu kuglu. S Trumpom u Bijeloj kući, sve prognoze padaju u vodu. “Intuicija je bila da je 2025. bila godina ‘Trumpova potresa’, pa smo 2026. očekivali kao godinu naknadnih sitnih udara. No, prva dva tjedna više nalikuju tsunamiju”, neobično otvoreno kaže Edoardo Campanella, direktor UniCreditovog Investment Institutea. Smatra da ćemo se operacije u Venezueli vjerojatno sjećati kao početka velike sistemske transformacije u kojoj se redefinira pojam nacionalnog suvereniteta – prema imperijalnom modelu.

Nafta i potiskivanje Kine

“Ne radi se o tome da Trump proizvoljno govori kako želi osvojiti Venezuelu, Kubu ili Grenland. Postoji jasna ekonomska logika. Cilj je pristup nafti i potiskivanje Kine iz zemlje. Zanimljivo je da je Maduro uklonjen, ali nije zamijenjen vođom oporbe. Time SAD napušta svoju dosadašnju ‘civilizacijsku misiju’ širenja demokracije. To više nije prioritet. Prioritet je pristup resursima”, kaže. Druga velika tema ove godine ostaje umjetna inteligencija koja će nastaviti pokretati tržišta i američko gospodarstvo, dok u eurozoni AI zasad nema značajan makroekonomski učinak.

I tema središnjih banaka – i njihove neovisnosti – oslikavat će globalnu sliku u godini pred nama. Konsenzus je da će Europska središnja banka zadržati referentnu cijenu novca nepromijenjenu, dok bi američke Federalne rezerve mogle sniziti kamatne stope još jednom. Unatoč snažnim političkim pritiscima na američkog guvernera, u Beču se moglo čuti da neovisnost Feda neće biti ozbiljno ugrožena zbog ograničenog utjecaja Trumpa da progura monetarnu politiku kakvu želi – i zatrese financijska tržišta.

S druge strane, Kina bi u ožujku trebala predstaviti novi višegodišnji plan s naglaskom na ekonomsku samodostatnost i tehnološki nacionalizam. Realnost je da će i dalje ovisiti o stranim tržištima za plasman svojih viškova proizvodnje, a za Europu to znači da joj slijedi vjerojatno otvaranje novih frontova u trgovinskom ratu.