Čovječanstvo je odavno naučilo živjeti s ekstremnim vremenskim uvjetima. Velik dio Nizozemske bio bi pod vodom da nije bilo stoljeća domišljate prilagodbe na stalnu prijetnju od poplava. Slično tome, drevne zajednice na obalama Tigrisa i Eufrata razvile su načine za prikupljanje i usmjeravanje viška vode za navodnjavanje i zaštitu polja. No, broj mjesta izloženih ekstremnim vremenskim uvjetima samo će rasti.

Prema novom istraživanju McKinsey Global Institutea “Unaprjeđenje prilagodbe: Mapiranje troškova od rashlađivanja do obalnih obrambenih mjera”, svijet troši 190 milijardi dolara godišnje na ulaganja u 20 ključnih mjera prilagodbe koje štite otprilike 1,2 milijarde ljudi. No, još tri milijarde ljudi, od kojih više od tri četvrtine živi u područjima s niskim prihodima, ima samo ograničenu zaštitu.

Jaz od 350 milijardi dolara

Proširenje standarda zaštite koji se provode u razvijenim gospodarstvima na sva izložena mjesta iziskivalo bi 540 milijardi dolara godišnje. To znači da postoji jaz od 350 milijardi dolara, od čega je 60 posto potrebno za pomoć područjima s niskim prihodima da izgrade veću otpornost. Štoviše, troškovi prilagodbe će rasti. Prema trenutačnim kretanjima emisija, svijet će vjerojatno dosegnuti zagrijavanje za dva Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih razina do oko 2050. godine, čime će, primjerice, dodatnih 2,2 milijarde ljudi biti izložene toplinskom stresu i još 1,1 milijardu suši.

Naša analiza pokazuje da bi pri zagrijavanju za dva Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih razina svijet do 2050. godine morao godišnje trošiti 1,2 bilijuna dolara kako bi zaštitio sve izložene opasnostima nastalim zbog klimatskih promjena prema standardima koji se provode u razvijenim gospodarstvima, odnosno gotovo jedan posto BDP-a u pogođenim područjima, do 2050. godine. Više od tri četvrtine tih troškova bilo bi usmjereno na zaštitu od vrućine i suše. To može zvučati skupo, ali koristi te prilagodbe premašile bi troškove otprilike sedam puta.

Klima-uređaji ne samo da štite, već i poboljšavaju produktivnost radnika u zatvorenom prostoru. Rashladna skloništa spašavaju živote tijekom toplinskih valova. Navodnjavanje sprječava uništenje usjeva u uvjetima ekstremnih vrućina i suša. Morski nasipi štite imovinu duž obale od poplava. Ako se učinkovito implementiraju, takva rješenja donose golemu vrijednost.

Ali, prepoznavanje da je prilagodba dobra investicija ne jamči da će novac biti potrošen. Uostalom, svijet troši samo trećinu onoga što je danas potrebno, a postizanje standarda zaštite koji se provode u razvijenim gospodarstvima pri zagrijavanju za dva Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih razina do 2050. iziskivat će 6,2 puta više nego što se danas troši. Nedostatak kapaciteta za trošenje, suprotstavljeni prioriteti, problemi kolektivnog djelovanja i drugi čimbenici prijete otežavanjem provedbe. Štoviše, izazovi povećanja prilagodbe mogli bi izgledati vrlo različito u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju.

Primjerice, troškovi bi bili daleko najveći u subsaharskoj Africi, dosežući tri posto predviđenog BDP-a na izloženim mjestima, što je oko 50 posto više nego što su vlade u regiji potrošile kao udio BDP-a za servisiranje vanjskog duga u 2024. godini. Udjeli BDP-a potrebni za zaštitu, prema standardima koji se provode u razvijenim gospodarstvima, pri zagrijavanju za dva Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih razina na Bliskom istoku, u Sjevernoj Africi i Indiji nešto su niži; a u Sjevernoj Americi još su niži, ukupno oko 0,3 posto BDP-a na izloženim mjestima.

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Gospodarski razvoj može pomoći u poboljšanju kapaciteta za trošenje, ali čak i kad bi potrošnja na prilagodbu rasla u skladu s rastom BDP-a, samo oko 60 posto potrebnog bilo bi pokriveno globalno pri zagrijavanju za dva Celzijeva stupnja iznad predindustrijskih razina. Kad bi regije s nižim prihodima povećale potrošnju u skladu s očekivanim gospodarskim rastom, to bi pokrilo samo četvrtinu troškova prilagodbe na zagrijavanje zadva Celzijeva stupnja. Štoviše, prisutnost ili odsutnost mjera prilagodbe može sama po sebi utjecati na tempo gospodarskog razvoja.

Suša ili poplave mogu usporiti rast prihoda malih poljoprivrednika, a toplinski stres može utjecati na produktivnost radnika na otvorenom. Dakle, što se može učiniti i koju ulogu imaju različiti akteri? Dobra vijest je da mnoga kućanstva mogu sama provesti neke mjere prilagodbe, osobito za vrućine. Ako su priuštiva, rješenja poput pasivnog rashlađivanja (sjena, prirodna ventilacija i slično), reflektirajućih krovova, ventilatora ili klima uređaja mogu u mnogim slučajevima pružiti znatnu zaštitu.

Postojeći instrumenti

No, vlade također imaju važnu ulogu, osobito u područjima i zajednicama s nižim prihodima. Mogu financirati ključnu infrastrukturu poput zaštite obale i uspostaviti rashladna skloništa za zaštitu građanstva. Također mogu stvoriti poticaje za prilagodbu, postavljanjem i provođenjem standarda koji povećavaju otpornost, istodobno podižući svijest o rizicima. Mogu primijeniti i ciljane subvencije ili programe nabave kako bi prilagodba bila priuštivija kućanstvima i malim poduzećima. Poduzeća, osobito velika, mogu istodobno upravljati vlastitim izloženostima, izravno i neizravno kroz svoje lance opskrbe. Također mogu inovirati kako bi mjere prilagodbe bile priuštivije i učinkovitije, primjerice, nudeći bolje i jeftinije rashladne sustave za rješavanje pitanja toplinskog stresa.

Na kraju, financijske institucije mogu iskoristiti postojeće instrumente za financiranje prilagodbe, primjerice, pružanjem financiranja na razini projekata za infrastrukturu poput morskih nasipa. Pristupi kombiniranog financiranja također bi mogli biti korisni u premošćivanju praznina u održivosti i privlačenju privatnog kapitala, iako je potrebno još rada na njihovu proširenju. Za gospodarstva u razvoju postoje i mogućnosti integracije prilagodbe u šira ulaganja vezana uz energetsku infrastrukturu, prometne sustave ili urbanizaciju. Rano uvođenje prilagodbe u te projekte znatno je jeftinije nego naknadna prilagodba ili obnova. Učinkovita prilagodba može ojačati otpornost, zaštititi ugrožene zajednice i podržati gospodarski rast. Svijet ima alate, a koristi su neosporne. Odluke koje donosimo danas oblikovat će našu sposobnost dugoročnog napretka.

* Koautorice članka su Annabel Farr, viša znanstvena suradnica u McKinsey Global Instituteu i Kanmani Chockalingam, viša znanstvena suradnica u McKinsey Global Instituteu

© Project Syndicate, 2026.