Danas bi zemlje članice trebale dati zeleno svjetlo trgovinskom sporazumu EU-Mercosur koji je najveća stvarna šansa da se Europska unija izvuče iz ekonomskih ucjena i stiska američkih carina i zadrži ekonomsku i trgovinsku premoć.

Veleposlanici država članica pri EU pismeno će uložiti glas svoje zemlje, a to znači da će Vijeće (zemlje članice) omogućiti predsjednici Komisije Von der Leyen pravo potpisa na taj dokument s europske strane u ponedjeljak u Urugvaju, a sporazum će stupiti na snagu nakon – i ako – Europski parlament to također odobri, što bi trebalo biti u proljeće.

Sve do danas ovaj sporazum, koji se dogovara punih 25 godina, padao je jer nije imao pristanak zemalja članica.

No danas je, nakon niza garantiranih ustupaka i osiguranja za europske poljoprivrednike, ali i promijenje situacije u svijetu, najbliži prolazu.

Do popodne kad će veleposlanici zemalja članica pri EU uložiti pismeno svoj glas, znat ćemo rezultat.

Vijeće u ovom predmetu donosi odluku kvalificiranom većinom.

Francuska je nastojala osigurati blokadu, ali za blokadu je potrebno da protiv glasaju četiri članice koje bi zajedno imale 35 posto stanovništva EU-a.

Francuska, Mađarska i Irska najavile su da će glasati protiv. Te tri zemlje čine 18 posto stanovništva EU-a, dakle, a to je premalo da se Sporazum spriječi.

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Dakako, uvijek je moguće da se u zadnjem trenu vlada neke zemlje članice predomisli i postupak stane, no to se, zapravo, ne očekuje.

U zadnjih mjesec dana, Europska komisija nizom je ustupaka umirila Poljsku, Austriju i Italiju,i još neke druge zemlje, ali nije Francusku, u kojoj golema i moćna prehrambena industrija lobira protiv Sporazuma, a generalna percepcija trgovinskog sporazuma u javnosti takva je da to jedino pitanje u kojem su ljevica i desnica složni. Emmanuel Macron nema političkog prostora za pozitivan glas.

Pri tome, francuska industrija, proizvodnja, želi sporazum s Mercosurom, štoviše, vide to kao priliku da prošire svoj izvoz koji je u te zemlje s francuske strane nizak, ali atmosfera je tako negativno nabijena da su oko toga diskretni.

No, u mnogim zemljama članicama unutaršnje podjele oko ovog sporazuma su itekako značajne. Izvoznici svega što je industrija, mašinerija, guraju sporazum, a poljoprivrednici posvuda koče. Očigledni su primjeri Njemačka, Nizozemska, Austrija.

Protivljenje Irske također izvire iz domaćih političkih prilika, a to je jak utjecaj glasača iz ruralnih dijelova i njihovih strukovnih udruga te posebna osjetljivost uzgajivača irske govedine. Glasanje “za” bilo bi suviše rizično za premijera Micheala Martina.

Orbanova Mađarska ionako uvijek glasa protiv zajedničkog interesa EU-a, pa tako i u ovom predmetu.

Italija je bila najozbiljniji preostali protivnik dogovora, no premijerka Meloni uspjela je dogovoriti vrlo bitan ustupak, a to je da će uvoz iz Južne Amerike u potpunosti poštivati fitosanitarne i sanitarne standarde EU-a, kako ne bi došlo do nepoštene konkurencije i kako domaći, europski proizvod, koji je u startu mnogo skuplji jer se u uzgoju pridržava visokih standarda, ne bi na tržištu patio od uvozne robe.

Također, Komisija ima osigurana sredstva pomoći europskim farmerima, a postojat će i posebne mjere za uvoz gnojiva, koje je inače, od 2020. do danas, poskupilo za 60 posto.

Poljska je i dalje duboko zabrinuta za svoj poljoprivredni sektor, ali je izvukla, po mišljenju poljske Vlade, dobre ustupke, stoji na stranicama Poljskog radija na engleskom. Predložena zaštitna klauzula primjenjivala bi se na proizvode poput govedine, peradi, mliječnih proizvoda, šećera i etanola.

Ako cijene padnu ispod određenog praga, EU bi mogla obustaviti južnooamerički uvoz.

Najveća europska sektorska udruga, moćna Coga Cogeca, protivi se Sporazumu.

Hrvatski farmeri također su nezadovoljni, alii glas im je u ovome predmetu vrlo slab.

Inače, Hrvatska u sadašnje članice Mercosura izvozi tek 0,6 posto od ukupnog izvoza, a uvozi 0,1 posto ukupnog uvoza. Hrvatski interes je posredan, a to je jačanje europske, njemačke industrije i proizvodnje, od čega ćemo imati korist, a također i jačanje EU-a kao organizacije, što bi se postiglo ovim ugovorom.

Kad i ako prođe glasanje u Vijeću, tek slijedi glasanje u Europskom parlamentu! Tamo su već mnogi, a među njima i mladi Joseph Bardella, nasljednik Marine Le Pen, najavili da će svim mogućim sredstvima zaustaviti Sporazum. Moguće je, primjerice, da se zatraži mišljenje Europskog suda iz Luksemburga koji bi, mogao na taj predmet potrošiti i mjesece, ako ne i godine.

EU i Južno zajedničko zajedničko tržište (Mercado Común del Sur), zajednički bi imali preko 700 milijuna ljudi, potencijalnih potrošača.

U zadnjem, prethodno sa svih strana prihvaćenom tekstu dokumenta, stoji da se ukidaju carine na oko 90% trgovine robom s obje strane. Ukidanje carina bilo bi postupno, protegnuto na 12 godina. Europska komisija u svojoj analizi tog ugovora tvrdi da bi izvoz EU-a porastao za 49 milijardi eura, a izvoz Mercosura za 9 milijardi eura. Uz druge koristi takvog ugovora, EU bi imala i pristup dijelu rijetkih rudača, među kojima i litij te učvrstila dobavne lance.

Otvorila bi Europi tržište od 284 milijuna ljudi, koje sada rapidno brzo zauzima Kina. Povećala bi se europska konkurentnost, EU bi digla glavu po kojoj sada drugi tuku u svjetskoj areni. EU-Mercosur bio bi najveći postojeći ugovor o slobodnoj trgovini.