Europske obrambene kompanije ulaze u 2025. s rekordnim kombinacijama ulaganja i povrata dioničarima, dok istodobno raste politički pritisak – osobito u SAD-u – da se novac preusmjeri iz otkupa dionica u povećanje proizvodnje i razvoj novih sustava naoružanja. Prema novim analizama i inicijativama u Washingtonu, upravo se odnos između dividendi, otkupa vlastitih dionica (buybackova) i investicija pretvara u jedno od ključnih spornih pitanja između vlada i industrije.​

Amerika smanjuje

Prema analizi Vertical Research Partnersa za Financial Times, osam najvećih europskih obrambenih kompanija – BAE Systems, Rheinmetall, Leonardo, Thales, Dassault Aviation, Saab, Safran i Rolls-Royce, bez Airbusa zbog dominantnog civilnog poslovanja – planira vratiti dioničarima oko pet milijardi dolara u 2025. kroz dividende i otkupe dionica, što je najviša razina u posljednjem desetljeću. Istodobno se očekuje da će njihova prosječna ulaganja, mjerena zbrojem kapitalnih izdataka i vlastitih ulaganja u istraživanje i razvoj kao udio u prihodima, porasti na oko 7,9 posto, u usporedbi s približno 6,4 posto u godini prije ruske invazije na Ukrajinu.​

Rast ulaganja odražava širu dinamiku u EU: prema podacima Europske obrambene agencije (EDA – European Defence Agency), izdaci za obrambeni R&D (istraživanje i razvoj) u Uniji porasli su s oko devet milijardi eura 2020. na očekivanih 17 milijardi 2025., što znači gotovo udvostručenje u pet godina, potaknuto ratom u Ukrajini i novim NATO-ovim ciljevima potrošnje. Europsko industrijsko udruženje ASD (Aerospace and Defence Industries Association of Europe) procjenjuje da je ukupni promet europske zrakoplovno-obrambene industrije u 2024. porastao za 10,1 posto, na 378 milijardi eura. Taj rast dodatno učvršćuje financijsku poziciju sektora, omogućujući veće isplate dividendi i programe otkupa vlastitih dionica.

Dok europske obrambene grupe povećavaju ulaganja i povrat dioničarima, šest najvećih američkih – Lockheed Martin, General Dynamics, Northrop Grumman, RTX, L3Harris i Huntington Ingalls – smanjilo je dividende i otkup dionica nakon vrhunca 2023.​ Analitičar Rob Stallard iz Vertical Researcha ističe da su ti povrati prepolovljeni kao postotak tržišne kapitalizacije u dvije godine, osporavajući optužbe za “profitiranje” bez ulaganja.​ Sektor kritiziraju zbog pada kapitalnih izdataka i R&D-a naspram kašnjenja i probijanja troškova, uz Trumpov pritisak za manje otkupa i više proizvodnje. Bijela kuća priprema uredbu ograničavajuću dividende za zakašnjele dobavljače, a ministar Hegseth najavljuje pomak prema agilnijim firmama u AI-ju, potičući europske na agresivna ulaganja.

Na europskoj strani Atlantika, politička rasprava o tome kako se obrambeni profiti dijele između dioničara i ulaganja tek se počinje otvarati, premda su izdaci članica EU-a za obranu 2024. dosegnuli oko 343 milijarde eura, gotovo 19 posto više nego godinu prije. Europska komisija procjenjuje da bi novi prijedlozi financiranja obrambene industrije, uključujući zajedničke obvezničke instrumente i jače uključivanje Europske investicijske banke, mogli mobilizirati i do 800 milijardi eura u iduće četiri godine, što dodatno pojačava fokus na učinkovitost i transparentnost ulaganja.​ Istodobno, globalni ulagači pojačano ulaze u obrambene fondove i ETF-ove fokusirane na Europu: prema podacima Refinitiva, od početka godine u obrambene ETF-ove usmjereno je dodatnih oko 8,4 milijarde dolara, od čega približno 2,7 milijardi u novopokrenute fondove specijalizirane za europske kompanije.

Regulatori i javnost

Analitičari upozoravaju da, ako obrambena potrošnja ostane trajno povišena, vlade u Europi i SAD-u mogu postati osjetljivije na razinu profitabilnosti sektora i spremnije intervenirati u politiku dividendi i otkupa dionica. U okruženju ograničenih kapaciteta i dugih rokova isporuke, kompanije koje “kuju profit” i agresivno otkupljuju dionice, a istodobno nedovoljno proširuju proizvodne linije, riskiraju oštrije regulatorne i javne reakcije, osobito uoči ključnih NATO-ovih rokova i novih ciljeva izdvajanja za obranu.​ Za sada, europske grupe nastoje istaknuti rast ulaganja u R&D i kapacitete kao dokaz da se ratna dobit vraća u sustav, dok istodobno koriste priljev narudžbi za povećanje ukupnog povrata dioničarima.