Protekla godina bila je iznimno turbulentna za industriju nafte i plina, obilježena dvanaestodnevnim ratom između Izraela i Irana u lipnju, trgovinskim ratovima američkog predsjednika Donalda Trumpa, pojačanim napadima na energetsku infrastrukturu u Rusiji tijekom rata s Ukrajinom te često zbunjujućim odlukama OPEC-a o proizvodnji. Na sve to nadovezala se i nedavna prijetnja američke blokade Venezuele, što je dodatno unijelo nemir na tržišta. Ulazak u novu godinu stoga je obilježen velikom neizvjesnošću, a stručnjaci izdvajaju pet ključnih trendova koji će vjerojatno oblikovati energetski krajolik u 2026. godini i nakon nje.
Investitori će iduće godine s posebnom pozornošću pratiti znakove rasta zaliha nafte, nakon što su cijene sirove nafte u 2025. godini pale za gotovo dvadeset posto, na oko šezdeset američkih dolara po barelu, zbog straha od značajnog viška ponude. Globalna proizvodnja nafte naglo je porasla tijekom protekle godine. Sjedinjene Američke Države, kao najveći svjetski proizvođač, povećale su svoju proizvodnju, a slijedile su ih Kanada i Brazil. Istovremeno, Organizacija zemalja izvoznica nafte i njezini saveznici, uključujući Rusiju, poznati kao OPEC+, preokrenuli su višegodišnju politiku smanjenja proizvodnje. Prema analizi Reutersa, Međunarodna agencija za energiju (IEA) predviđa da će ponuda u 2026. premašiti potražnju za nevjerojatnih 3,85 milijuna barela dnevno, što je ekvivalent otprilike četiri posto globalne potražnje.
Ipak, analitičari OPEC-a vide uglavnom uravnoteženo tržište u idućoj godini, što stvara jedno od najoštrijih razilaženja u prognozama u posljednjih nekoliko desetljeća. Nesigurnost oko ravnoteže ponude i potražnje dodatno je zakomplicirana masovnim gomilanjem zaliha sirove nafte u Kini od travnja. Trgovci imaju ograničen uvid u te količine, iako se procjenjuje da su značajne, otprilike 500.000 barela dnevno. U konačnici, čini se vjerojatnijim da će se prognoza IEA-e pokazati točnom. Prema podacima tvrtke Kpler, količina nafte koja se prevozi ili skladišti na tankerima posljednjih je tjedana porasla na najvišu razinu od travnja 2020., kada je potrošnja naglo pala zbog pandemijskih zatvaranja. Takve povišene zalihe na moru sugeriraju da bi se i kopnena skladišta uskoro mogla početi puniti, što bi stvorilo dodatni pritisak na pad cijena.
Potražnja za ukapljenim prirodnim plinom (LNG) naglo je porasla posljednjih godina, posebno nakon što je Europa nastojala brzo zamijeniti goleme količine ruskog plina iz plinovoda koje je uvozila prije invazije na Ukrajinu 2022. godine. Taj je procvat donio ogromnu dobit proizvođačima i trgovcima LNG-om, no to se možda neće nastaviti jer se globalni izvozni kapaciteti drastično povećavaju. Očekuje se da će između 2025. i 2030. novi izvozni kapaciteti za LNG porasti za tristo milijardi kubičnih metara godišnje, što je skok od pedeset posto, pri čemu će oko četrdeset pet posto novih kapaciteta doći iz SAD-a, najvećeg svjetskog izvoznika tog goriva. Očekuje se da će ponuda nadmašiti rast potražnje u istom razdoblju, što će smanjiti marže proizvođača i ponuditi olakšanje potrošačima u Europi i Aziji.
Profitne marže na dizel porasle su ove godine, dobivajući na zamahu u posljednjih šest mjeseci jer se tržište rafiniranih proizvoda suočilo s ograničenjima u opskrbi, čak i dok je svijet sve više preplavljen sirovom naftom. Prema podacima LSEG-a, referentne europske marže za rafiniranje dizela porasle su trideset posto u 2025. godini, u usporedbi s padom cijena sirove nafte Brent od dvadeset posto. To je velikim dijelom posljedica niza napada ukrajinskih dronova na ruske rafinerije i naftne terminale, što je dovelo do pada izvoza dizela krajem 2025. godine, kao i odluke EU-a da zabrani uvoz goriva proizvedenih od ruske sirove nafte. Očekuje se da će se ovaj trend nastaviti i tijekom 2026. godine, s obzirom na to da je relativno malo novih rafinerijskih kapaciteta u planu.
Naftne i plinske kompanije pripremaju se za snažne izazove u 2026. godini. Chevron, Exxon Mobil i TotalEnergies smanjili su svoje planove potrošnje za iduću godinu za oko deset posto i najavili duboke rezove troškova. Istovremeno, čini se da su naftni divovi prilično optimistični glede dugoročnih izgleda. Troše više na istraživanje i ulaganja u nove projekte koji će biti pokrenuti kasnije ovog desetljeća ili početkom 2030-ih. Veliki proizvođači nafte s Bliskog istoka, uključujući Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, također se pripremaju za novu eru ulaganja u proizvodnju. Ovaj dugoročni optimizam mogao bi potaknuti zapadne naftne gigante, od kojih se većina može pohvaliti čvrstim bilancama i relativno niskim dugom, da iskoriste očekivani pad u 2026. za preuzimanje posrnulih konkurenata.
U listopadu je IEA smanjila svoju globalnu prognozu rasta obnovljivih izvora energije do 2030. za jednu petinu, odnosno 248 gigavata, u usporedbi s prošlogodišnjim izgledima, navodeći slabije izglede u SAD-u i Kini. Sada se očekuje da će se globalni kapacitet obnovljivih izvora povećati za 4600 GW do 2030., pri čemu će solarna energija činiti otprilike osamdeset posto tog povećanja. Unatoč tome, očekuje se da će potražnja za električnom energijom rasti za četiri posto godišnje do 2027., potaknuta podatkovnim centrima gladnima energije i širom elektrifikacijom gospodarstava. Ova napetost dominirat će svjetskim tržištima električne energije u 2026. i nadalje, posebno jer se očekuje da će troškovi solarne energije, vjetra i skladištenja baterija nastaviti padati.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu