Globalna industrija škotskog viskija suočava se s najvećim pritiskom posljednjih desetljeća – prodaja pada treću godinu zaredom, carine opterećuju izvoznike, a destilerije u Škotskoj upozoravaju na povratak “whisky locha”, viška neprodanog pića kakav je obilježio 1980-e. Prema pisanju Financial Timesa, nesigurnost trgovinskih odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država te oslabljena globalna potražnja tjeraju proizvođače na smanjenje proizvodnje i nagomilavanje zaliha.

Mjere štednje

Prodaja škotskog viskija u svijetu je pala 2,5 posto u prvoj polovici 2025., a trend slabljenja potražnje traje već tri godine – i to nakon desetljeća kontinuiranog rasta. Posljedica su smanjeni pogoni i proširena skladišta u regijama gdje je industrija ključni poslodavac. Škotska zamjenica premijerke Kate Forbes, tijekom posjeta destilerijama Talisker i Dalwhinnie, upozorila je da su ruralna gospodarstva “nerazmjerno pogođena” američkim carinama i inflatornim pritiscima. “Smanjili su proizvodnju zbog nesigurnosti izazvane carinskim mjerama”, poručila je, dodajući da su planirani investicijski projekti zamrznuti do završetka pregovora o novom trgovinskom sporazumu UK‑SAD. Od travnja 2025. administracija Donalda Trumpa uvela je desetpostotnu carinu na uvoz britanskih proizvoda, uključujući viski, bez olakšica za alkoholne napitke. Kako navodi Reuters, takve mjere prisiljavaju proizvođače na podizanje maloprodajnih cijena od dva do pet posto ili prihvaćanje nižih marži, čime dodatno slabi potražnja na ključnom izvoznom tržištu. U SAD‑u je prodaja škotskog viskija u prvih devet mjeseci 2025. pala šest posto, nakon devetpostotnog pada prethodne godine prema podacima IWSR-a (IWSR Drinks Market Analysis vodeći je svjetski istraživač i analitičar tržišta alkoholnih pića). Analitičar Luke Tegner ističe da potrošači nisu odustali od viskija, ali se sve češće okreću jeftinijim blendovima, dok segment skupih single maltova bilježi dvoznamenkast pad. Najveći proizvođači odgovaraju mjerama štednje i smanjenjem ritma punjenja. Financial Times navodi da je Diageo, vlasnik brendova Talisker i Dalwhinnie, najveći svjetski igrač u industriji viskija i drugih destilata, smanjio rad u pojedinim destilerijama sa sedam na pet radnih dana tjedno, dok su pogoni u Teaninichu i Roseisleu potpuno zaustavljeni do sredine 2026. godine. Reuters dodaje da kompanija provodi globalni program ušteda vrijedan 625 milijuna dolara, uključujući privremena zatvaranja u SAD‑u (Balcones u Teksasu i George Dickel u Tennesseeju). Analitičari napominju kako ovo nije klasični višak proizvodnje, već prilagodba novom troškovnom i tržišnom okruženju.

Slične mjere poduzimaju i drugi proizvođači. International Beverage otvorio je šest novih skladišta vrijednih sedam milijuna funti za dodatnih 60 tisuća bačvi, dok je Wemyss Family Spirits završio četiri skladišta kapaciteta po 14.400 bačvi. Gordon & MacPhail povećao je kapacitete zrenja za 25 posto. Ta strategija zadržavanja zaliha sprječava prekomjerno snižavanje cijena, ali nagriza profitabilnost: prema analizi Bernstein Researcha, vodeće financijske istraživačke kuće (dio AllianceBernstein), specijalizirane za analize u sektoru potrošačkih dobara i pića, Diageo i Pernod Ricard izgubili su 170 milijuna dolara, odnosno 300 milijuna eura slobodnog novčanog toka 2024. zbog troškova zrenja i pohrane. “Svi proizvođači smeđih destilata prebrzo su nakon pandemije povećali obujam punjenja, pritišćući vlastitu likvidnost”, objašnjava analitičar Trevor Stirling za Financial Times. Situacija podsjeća na 1980-e, kada su destilerije morale čekati nova tržišta poput Japana i Španjolske da apsorbiraju višak viskija. Danas se rast očekuje tek prema 2030. – vođen Indijom i dijelom Azije – dok za američko tržište predstoji dodatni rizik: moguća 25‑postotna carina na single maltove već od 2026.

‘Izvan prioriteta’

Prema Scotch Whisky Associationu, američke carine trenutačno stoje industriju oko 20 milijuna funti mjesečno i više od tisuću radnih mjesta. Forbes je pritom upozorila na “vakuum informacija” iz Londona, navodeći kako je “viski ostao izvan pregovaračkih prioriteta britanske vlade”. To posebno pogađa Škotsku, gdje ova industrija čini više od četvrtine ukupnog izvoza robe, dok u strukturi britanskog izvoza ima tek dva posto udjela. Unatoč teškoćama, analitičari ostaju umjereni optimisti. “Povijest pokazuje da se potražnja uvijek vrati”, zaključuje Tegner, podsjećajući na oporavak nakon financijske krize 2008. godine. No, za škotsku industriju, duboko ukorijenjenu u lokalne zajednice, aktualni šok carina, inflacije i promjene potrošnje već su otvorili najteže poglavlje još od vremena starog “whisky locha”.