Jedina ozbiljna ovogodišnja privatizacija državnog poduzeća ipak neće propasti jer su država i stečajni upravitelj “starog” 3. maja Loris Rak postigli dogovor o rješavanju spora o vlasništvu nad “novim” 3. majem Rijeka 1905, čiju je prodaju Rak u jeku prodaje osporavao i blokirao. Na skupštini vjerovnika 3. maja, koja je zakazana na riječkom trgovačkom sudu za 8. siječnja 2026., klupko koje se zamrsilo otvaranjem natječaja i prikupljanjem obvezujućih ponuda za vlasničke udjele koji su bili u portfelju Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), bit će raspleteno formalnim zaključenjem nagodbe s državom.

Stečajni upravitelj je u pregovorima koji su trajali posljednjih mjesec i pol dana ipak popustio od prvotnih zahtjeva za namirenje zbog izdvajanja tvrtke koje je država provela prije samog otvaranja stečaja 3. maja, a država je, s druge strane, pristala sav prihod od prodaje koji je ponudio kupac, ukupno 6,665 milijuna eura, uplatiti na račun 3. maja u stečaju. Dodatne procjene vrijednosti koje je stečajni upravitelj dao izraditi pokazale su da je početna cijena od 6,664 milijuna eura unutar indikativnog raspona fer vrijednosti udjela. Temeljni kapital 3. maja 1905. iznosi 10,3 milijuna eura, nakon što ga je država u tada neaktivnu tvrtku kćer riječkog brodogradilišta prije proglašenja stečaja podigla unosom imovine i potraživanja, kako bi omogućila nastavak djelatnosti.

Pozitivna klima

Samo preuzimanje i ulazak novog vlasnika, šibenskog brodogradilišta Iskra, izgledno je da će se provesti tek oko Uskrsa jer nakon što se vjerovnici početkom siječnja slože oko nagodbe, te dvije strane potpišu ugovor, slijedi procedura odobrenja prodaje u CERP-u. Iako je u međuvremenu, nakon što je u rujnu raspisan javni natječaj za udjele 3. maja, stupio na snagu novi Zakon o pravnim osobama u vlasništvu države i Zakon o CERP-u, a još uvijek nisu doneseni podzakonski akti nužni za primjenu zakona, to za ovu transakciju neće biti problem. Ona bi se trebala realizirati po starom zakonu o upravljanju državnom imovinom, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

Dodatno će preuzimanje, međutim, usporiti i ishođenje odobrenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), premda se ne očekuju komplikacije, budući da je riječ o brodogradilištima koja djeluju na međunarodnom tržištu i njihova koncentracija ne bi trebala narušiti odnose na domaćem tržištu.

U šibenskom škveru pomno prate proces oko 3. maja, a predsjednik Uprave Roko Vuletić kaže kako će konkretnije o planovima reorganizacije poslovanja moći govoriti tek nakon što Iskra uđe u riječki škver. No, ključno će, kada se to dogodi, biti što prije osigurati poslove, budući da postojeći, a riječ je samo o ugovoru o sudjelovanje u gradnji polarnog kruzera za australskog naručitelja, grupaciju Scenic, predviđa angažman do rujna iduće godine.

Procjena je budućeg vlasnika da za postojeći obim posla u Rijeci ima i prevelik broj zaposlenih (u radnom odnosu je oko 450 radnika), no računaju na ugovaranje novih poslova za 3. maj koji će zahtijevati kvalitetan kadar. Iskrino brodogradilište za narudžbe većih novogradnji nema dovoljno kapaciteta u Šibeniku, a poznato je i da Iskra dobro kotira kod potencijalnih graditelja dvije korvete za Hrvatsku ratnu mornaricu, za čiju narudžbu je natječaj u tijeku i očekuje se da će biti završen do ljeta. Jedan od kriterija koje će MORH dodatno vrednovati upravo je uključivanje u realizaciju poslova gradnje i nekog od hrvatskih brodogradilišta. Šibensko brodogradilište angažirano je i na gradnji “zelenih” brodova, za kojima je također potražnja na europskom tržištu, a kapacitete ima dobro popunjene i u remontnim poslovima pa i u tim segmentima može uključiti 3. maj.

“Mogli bismo sutra poduplati aktivnosti i naći posla za 3. maj, no čekat ćemo dok se ne odradi posao s državom oko zaključenja prodaje i ulazak u brodogradilište”, kaže Vuletić. Pozitivnim ocjenjuje atmosferu i zainteresiranost ljudi u Rijeci za očuvanje i razvoj brodogradnje, čemu je, smatra, do sada nedostajao dobar vlasnik, a kojeg će, uvjeren je, s Iskrom dobiti.

Bez repova

Iskra, u vlasništvu slovenskog poduzetnika Dušana Šešoka, jedina od svih kandidata koji su otkupili ponudbenu dokumentaciju za 3. maj 1905, nije oklijevala predati obvezujuću ponudu i unatoč tomu što je u trenutku isteka roka zavrzlama oko vlasništva i raspolaganja udjelima riječkog brodogradilišta već bila u tijeku. Činjenica da je stečajni upravitelj za postupak osporavanja prava državi za raspolaganje udjelima u 3. maju 1905 imao suglasnost i predstavnika države koji su i najveći vjerovnici u stečajnom postupku starog 3. maja (konkretno, Ministarstva financija, Hrvatske banke za obnovu i razvitak, HEP-a i Doma zdravlja Primorsko-goranske županije), upućuje i na zaključak da se u samom postupku očuvanja brodogradnje u Rijeci napravilo određene propuste, koje se ovom nagodbom željelo popeglati i tvrtku novom vlasniku prodati bez repova.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe