Iako će Crna Gora naredne godine zatvoriti sva poglavlja pregovora, i pokrenut će se završne procedure pred glasanje u nacionalnim parlamentima država članica, njen ulazak u EU narednih godina ovisit će o kratkom političkom trenutku, skoro o političkom hiru, o tome kako će se poklopiti okolnosti.

presuda meti

Vrhovni sud ‘presjekao’: Facebook nezakonito pratio političke stavove i zdravlje korisnika

Mnogo se toga na ovakav način riješilo u EU, i taj moment Crna Gora treba vrebati, jer inače, mnogi misle da će se naša susjeda ostaviti pred vratima. 

Razlog nije u Crnoj Gori, nego u EU, a podsjeća se da je funkcioniranje Unije s 27 članica, u ovim okolnostima, a pogotovo kad u Vijeću ne postoji jasan lider, kakav je nekad bila Angela Merkel, vrlo teško. Pred nama su pitanja na kojima se lomi ili opstaje Unija, od obrambene industrije, statusa Ukrajine, energije, odnosa s Amerikom, s Kinom, pitanja životno bitnih ugovora o slobodnoj trgovini, ili o zajedničkim politikama. 

I nije samo to, nego i pitanje unutrašnjeg ustrojstva Unije, konkretno kako će se koja zemlja svrstati, na čiju stranu.

Vidljivo je svima da se formiraju grupacije unutar zajednice, recimo od dvije ili tri zemlje srednje Europe. Postoji i ambicija za federacijom, tj. “vrlo intimnom zajednicom”, što belgijski premijer želi za članice Beneluxa.

Takvih formacija bit će više do kraja desetljeća. Velike zemlje članice žele provesti ukidanje prava veta, jer bi tako briselski blok zemalja postao brži i agilniji, sposobniji i konkurentniji, a male, razumljivo, ne daju iz ruku svoju jedinu jaku kartu.

Kad uđe Crna Gora, to bi bila još jedna mala zemlja, od samo 600 tisuća stanovnika, a s pravom veta! To se velikim članicama ne bi dopalo. Iz toga slijedi, da bi velike članice ponovo sada nasrnule na male da predaju svoje pravo veta, prije nego bi se primala Crna Gora, a onda bi male, odjednom, zastale od podrške primanju Podgorice u članstvo. 

Crna Gora je toliko jasno zaslužila svoje članstvo da o tome nema sumnje, i bilo bi neoprostivo da se zemlju koja uloži toliki trud i u kojoj stanovništvo konzistentno želi u EU, ne primi. Unija bi, kao politička zajednica, izgubila legitimietet. Najveći dio odradio je Milo Đukanović i njegove vlade.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Crnogorski politički kurs bio konzistentno prozapadni, pregovarači i ekspertni timovi izvrsni. I nakon njegova odlaska, i kad je to Bruxelles obavljao preko volje, u Podgorici su bili podjednako uporni.

Njihov glavni instinkt je očuvanje državnosti, a iako nije baš jasno da “vole” EU,  tj. sadašnja njihova vlast  “voli ” EU, vrlo dobro znaju da je EU format u kojoj svoju državnost mogu sačuvati. 

Kolebljivost Crne Gore o tome gdje bi njihova zemlja trebala pripadati, a na kraju i kako će se postavljati u glasanju oko važnih pitanja u Vijeću, a koja ovisi o unutrašnjoj etničkoj podjeli, bit će izraženija što je Europska unija slabija.

S druge strane, članstvo u EU ohrabrit će stvarne proeuropske snage u Crnoj Gori. No, neposredno nakon njih, ili možda zajedno, trebala bi članstvo u EU dobiti i Albanija, čiji je politički kurs posve prozapadni. Obje zemlje jednostavno su zaslužile svoje članstvo. 

Druge zemlje regije još su daleko, ali najdalje je Srbija. Neslaganje s time da Srbija, za razliku od Crne Gore ili Albanije, nije dobila pohvale, i nije dobila zeleno svjetlo za nova pregovaračka poglavlja, Aleksandar Vučić izrazio je time da nije došao u Bruxelles na tradicionalni, i uistinu bitan summit lidera EU-a i Zapadnog Balkana. 

Preko njemačkog lista Berliner Zeitung prenesen je Vučićev stav da Bruxelles “ignorira geopolitičku realnost”, a to je da “Zapadni Balkan nije moguće stabilizirati bez Srbije, a još manje protiv Srbije”.

Berliner Zeitung konstatira da je bez Srbije, a imajući u vidu i njen utjecaj na Republiku Srpsku, srpsku manjinu na Kosovu, kao i na Crnu Goru, nezamisliva održiv mir i održiva ekonomija regije. Autor iz Berliner Zeitunga možda i prijeti: “Srbija koja bi okrenula leđa EU bila bi politička katastrofa za Europu” i tuži se kako Bruxelles konstantno frustira najvažaniju zemlju na Balkanu.

Dakle, čini se da Vučić ponovo želi uvjeriti Bruxelles kako je on faktor stabilnosti, točka uzdanica, i kako, ako hoće, može utjecati i na narednu EU članicu, Crnu Goru.

Također, da može destabilizirati i Hrvatsku, preko izjava svog ministra Bratine o oduzimanju dijela hrvatskog teritorija. Oboje je vjerojatno izrečeno u nadi da će, kao mnogo puta dosada, dobiti poziv iz Berlina ili iz Bruxellesa, u kojem bi ga se molilo da sredi situaciju, a on bi odgovorio da može, ali da mu nešto treba dati za nagradu. Sad je pitanje do kada ta njegova taktika može funkcionirati.