Iako rasprave o slabim izgledima europskog rasta traju barem od prijelaza stoljeća, dvadesete godine 21. stoljeća dale su im novu žurnost. Ne samo da je ruska invazija na Ukrajinu razotkrila opasnu ovisnost o uvozu energije, nego je i promjena administracije u Sjedinjenim Američkim Državama prisilila Europljane da ponovno promisle kako će u budućnosti osigurati svoj prosperitet, sigurnost i suverenitet. Štoviše, dok SAD i Kina ubrzano napreduju u području umjetne inteligencije – za koju se široko smatra da je sljedeća tehnologija opće namjene, usporediva s internetom – europski manjak dinamike postao je očigledan problem.

Problem nije samo često spominjani jaz između dohotka po stanovniku u Europskoj uniji i SAD-u. Riječ je o tome da Europa već dugo tehnološki zaostaje, s vrlo malo globalno prepoznatljivih lidera u gospodarstvu digitalnih platformi, umjetnoj inteligenciji, novoj svemirskoj utrci i drugim sektorima koji će biti ključni za konkurentnost i sigurnost u 21. stoljeću.

Duboko ovisna o naprednim tehnologijama razvijenima drugdje, a nesposobna generirati rast potreban za financiranje svojih strateških ciljeva i budućih obveza, Europa je školski primjer zašto je kreativna destrukcija – rušenje manje produktivnih poduzeća od strane inovativnih novih izazivača – presudna. Ako je se odreknete, tek umjereno slabiji izgledi rasta bit će samo početak vaših problema.

Tehnološka granica

Unatoč svom uspjehu kao trgovinska i regulatorna sila, Europa će ostati ranjiva ako ne uspije potaknuti inovacije istim tempom i u istom opsegu kao SAD, Kina i drugi. Budući da umjetna inteligencija ima potencijal stvarati novo znanje i ideje, uz obavljanje širokog spektra usluga i tradicionalnih proizvodnih funkcija, ona bi mogla biti dvostruko snažan pokretač one vrste kreativne destrukcije koja dugoročno potiče rast. Granične, odnosno vrhunske inovacije postaju sve važnije što se gospodarstvo više približava tehnološkoj granici. No, iako je povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj nužno za stvaranje probojnih inovacija, ono nije dovoljno.

Kako se naglašava u izvješću bivšeg predsjednika Europske središnje banke i talijanskog premijera Marija Draghija za Europsku komisiju, “Budućnost europske konkurentnosti”, kontinent će ostati zaglavljen u srednjoj tehnologiji i inkrementalnim inovacijama ako ne ostvari značajan napredak na tri ključna područja: uklanjanju svih prepreka stvaranju u potpunosti integriranog tržišta roba i usluga; stvaranju odgovarajućeg financijskog ekosustava koji potiče dugoročno preuzimanje rizika od strane poduzeća, počevši od fondova rizičnog kapitala i institucionalnih ulagača (mirovinskih fondova, investicijskih fondova); te promicanju industrijske politike koja potiče inovacije i tržišno natjecanje u ključnim područjima poput energetske tranzicije, obrane i svemira (uključujući umjetnu inteligenciju) te biotehnologija.

Europa ne samo da je izbjegavala industrijsku politiku pod izlikom provedbe politike tržišnog natjecanja, nego je i naglašavala konkurenciju među postojećim poduzećima unutar Europe, uz malo pažnje posvećene ulasku novih igrača i konkurenciji izvan Europe, ponajprije iz SAD-a i Kine. Ulazak novih inovativnih poduzeća iz ostatka svijeta upravo je sama bit kreativne destrukcije koja Europi treba za brži rast. Početkom 2000-ih Giuseppe Nicoletti i Stefano Scarpetta iz OECD-a pokazali su da je, dok je “churn” (zamjena starih, manje učinkovitih poduzeća novima i inovativnijima) imao važnu ulogu u rastu produktivnosti u SAD-u, većina dobitaka produktivnosti u Europi nastajala unutar postojećih poduzeća. Mnogi današnji europski problemi mogu se pratiti upravo do te temeljne razlike.

Nova doktrina

Općenito, Europa mora ažurirati svoju ekonomsku doktrinu, koja ju je pretvorila u regulatornog diva, ali proračunskog patuljka. Prvo, pri provedbi ograničenja proračunskog deficita iz Ugovora iz Maastrichta, kreatori politika više ne bi smjeli stavljati ulaganja koja potiču rast u isti koš s različitim tekućim programima javne potrošnje (poput mirovina i socijalnih naknada). Nadalje, trebali bi dopustiti industrijske politike koje su pravilno upravljane, osobito kada su usmjerene na jačanje konkurencije i inovacija. Konačno, zemljama eurozone trebalo bi omogućiti zajedničko zaduživanje radi ulaganja u nove tehnološke revolucije, pod uvjetom da države članice pokažu disciplinu u upravljanju svojim okvirima javne potrošnje.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Poticanje kreativne destrukcije i probojnih inovacija u Europi zahtijevat će i komplementarne politike koje pomažu radnicima da se premjeste iz zaostalih u naprednije sektore te da se nadoknade kratkoročni gubitnici strukturnih reformi. U tom smislu zagovaram danski model “fleksigurnosti”, u kojem država pokriva plaće radnika koji su ostali bez posla dok prolaze prekvalifikaciju i ponovno zapošljavanje. Industrijska revolucija vođena umjetnom inteligencijom ne zahtijeva ništa manje od toga. Upravo je Europljanin, Joseph Schumpeter, prepoznao središnju ulogu kreativne destrukcije u ekonomskom razvoju. Današnji Europljani moraju je prihvatiti, ali je istodobno učiniti uključivom i društveno prihvatljivom ako žele uspjeti u godinama i desetljećima koja dolaze.

© Project Syndicate, 2025.