Hodnici Kineziološkog fakulteta bili su u pretprazničnom raspoloženju, studenti su pekli palačinke za kolege slabijeg imovinskog statusa. Iz jedne dvorane čulo se nabijanje košarkaške lopte, u drugoj škripa tenisica po parketu, zagrijavanje je. Uz skulpture sportaša i povijesne fotografije na zidovima dočekao nas je u odijelu novi dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu Tomislav Rupčić (45).
Kao košarkaški trener iskustvo vođenja itekako ima, kao i značajan akademski staž – prije dekanskog mandata bio je na prodekanskoj poziciji. Danas, kao dekan, ima velike planove za ustanovu koju vodi. Okupio je tim ljudi kojima vjeruje i s kojima radi na tome da KIF bude sjedište sportskog i znanstvenog života…
Veliki ciljevi
“Iskreno, često sam se pitao jesam li za tu funkciju, ali mnogi su mi rekli da je preispitivanje zapravo dobar znak. Ako se pitate jeste li spremni, to vas samo tjera da se i dalje razvijate. Kako sam bio prodekan za financije i poslovanje, a poslije i znanost, u te tri godine detaljno sam se upoznao s funkcioniranjem fakulteta. Kada je došao trenutak da se odlučim za ovaj korak, bilo je sada ili nikada. Osjećao sam tu neku energiju i želju da napravim nešto za dobrobit institucije na kojoj sam i sam studirao”, kaže nam dekan koji je na KIF-u praktički odrastao pa ga pitamo što mu je tada nedostajalo, a sada može promijeniti.
“Dok sam bio student pričalo se uglavnom o nastavnom procesu. Nisam bio upoznat sa znanstveno-istraživačkim radom, a to sada mijenjamo. Iz vlastitih sredstava financiramo studente istraživače, one koji imaju afinitet prema znanosti. Rade u laboratorijima, a fakultet ih za to plaća, izdvajamo 50 tisuća eura godišnje iz vlastitog budžeta. Velik je to iskorak za budućnost fakulteta.”
Baš je taj okret prema znanosti jedan od glavnih temelja nove vizije…
“Želimo postati nacionalno i međunarodno središte izvrsnosti u području sporta”, kaže dekan. Da bi se to dogodilo, naglašava da će u njegovu mandatu biti fokus na nekoliko segmenata. “Strateški ciljevi vežu nam se na razvoj studijskih programa, obnavljanje i izgradnju infrastrukture, jačanje znanstveno-istraživačkog dijela te poboljšanje studentskog standarda.”
Kada se govori o studijskim programima, dekan kaže da se godinama nisu mijenjali, a nalazimo se u vremenu koje zahtijeva prilagođavanje. Studentima pak žele obnoviti svlačionice i prostorije u kojima borave, a fakultet je pokrenuo i centar za podršku koji je zamišljen kao most između studenata i fakulteta. Centar vode zaposlenici, a organiziraju se seminari, radionice, dani karijera – sve kako bi se studente što bolje pripremilo za tržište rada i povezalo ih s poslodavcima…
Govorimo li o znanstveno-istraživačkom segmentu, KIF ima 19 laboratorija. Naglasak je na interdisciplinarnosti, ali nedostaje im onaj jedan posljednji korak. Cilj je da se iz svega toga izrodi patent koji će se danas-sutra moći poslati na tržište.
“Primjerice, zanimljivo nam je usmjeravanje djece u sport. Kada bismo imali mogućnost korištenja velikog broja podataka i statistike, mogli bismo vidjeti za što je pojedini sportaš sposoban i kamo ga usmjeriti. Tu vidimo prostor da se poveže predikcija uspjeha i dijagnostika talenata. Recimo da neki košarkaš dođe na procjenu izvedbe skok šuta, vi ga snimite, dobijete određene parametre, biomehaničku sliku, ali ne znate je li to dobro ili nije, ovisite tek o subjektivnoj procjeni. Ako bismo pak na jednome mjestu imali podatke vrhunskih košarkaša koji rade taj element, podaci bi se mogli usporediti i sustav bi dao informaciju je li netko na dobrom tragu ili nije. Tu ima puno prostora za suradnju s ICT i STEM područjem kao i s biomedicinom. To je nešto gdje bismo voljeli napraviti iskorak”.
Ono što svakako pridonosi planovima razvoja fakulteta je i činjenica da je nedavno Sveučilište u Zagrebu potpisalo programski ugovor s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih. Omogućili su se tako novi načini financiranja, a cijelu situaciju može iskoristiti i KIF. “Prepoznali smo situaciju za razvoj i ovaj ugovor nam puno znači. Operativno smo pristupili svemu, iskreirali programski ugovor za koji smatramo da bi mogao pomoći. Omogućio nam je da kao fakultet sami kreiramo svoj smjer razvoja. Znamo što nas točno čeka iz godine u godinu i s čime raspolažemo. Ovo nam daje mogućnost operativnijeg vođenja fakulteta i s tog aspekta financija koji se potom veže na sam razvoj.”
Modernizacija i ulaganje
Jedna od aktivnosti tog programskog ugovora veže se baš na, već spomenuto, unaprjeđenje studijskih programa. Kada je o tome riječ, ide se prema modernizaciji nastavnog procesa, primjeni digitalnih alata (interaktivne ploče, upotreba aplikacija…), korištenju moderne tehnologije… Sve to trebalo bi unaprijediti standard, ali i sam nastavni proces za oko 2600 studenata, koliko ih Kineziološki fakultet ukupno ima. Sa svoja četiri studijska programa jedan je od onih fakulteta koji nema problem s popunjavanjem kvota. Sport i sportska znanost u našoj su zemlji izrazito popularni, što nije ništa čudno s obzirom na uspjehe koje sportaši ostvaruju. Hrvatska je rasadnik talenata, a prije ili kasnije svi se oni okupe baš na KIF-u – jedni u svojstvu učenja, drugi učitelja, a profesionalci dolaze na – testiranja.
Dijagnostički centar tamo funkcionira više od 25 godina, tradicionalno dolaze na testiranje nogometna A reprezentacija, košarkaška seniorska vrsta te gotovo sve ekipe, ali i sportaši iz individualnih sportova. No, cilj je poslovanje dijagnostičkog centra proširiti i na ostale. “Želimo zadržati vrhunske sportaše, ali ideja je da se više okrenemo i općoj populaciji, rekreativcima, djeci… Primjerice, da i onaj tko se rekreativno bavi trčanjem može doći na fakultet testirati se i vidjeti koliko je fizički spreman. Mi bismo onda dali podatke i smjernice za trening o tome kako postati bolji. Djeci bi testiranja također mogla pomoći jer bi ih se tako lakše usmjerilo na određeni sport.”
Veliku pozornost nova Uprava fakulteta želi pridati i praksi kako bi studenti na težište rada izašli i s teorijskim, ali i praktičnim znanjem. Fakultet što više nastoji popularizirati i znanstveni dio koji nudi, a pokreću se i novi segmenti koji studentima nude veću lepezu rada. “Hrvatska je prije nekoliko mjeseci sama pokrenula inicijativu na sva tri Kineziološka fakulteta (Zagreb, Osijek i Split) da se oforme mladi kadrovi, odnosno asistenti koji će se baviti segmentom osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju te da oni razvijaju taj dio studijskog programa koji će se kasnije možda implementirati u pojedine nastavane procese.”
Kineziolozi su stoga puno više od samog sporta, a dekana pitamo koji je neki najveći mit o njima koji bi trebalo razbiti?
“Mi smo ‘sportski fakultet’, no ovdje postoji i jako interdisciplinarno područje. Naši studenti slušaju puno anatomije, fiziologije sporta, sociologije, ima tu i segmenata informatike i statistike. Suradnja s drugima vezana je na sport i to je važno, ali imamo velike mogućnosti suradnje s drugim fakultetima iz područja biomedicine, STEM-a… Smatram da smo u prvom trenutku kada to možemo i isproducirati.”
Govorimo li o novim projektima, važno je spomenuti i one infrastrukturne. Na KIF-u su u pripremi tri velika plana – jedan se odnosi na adaptaciju sanitarnih čvorova i garderobe (vrijedan 650.000 eura), drugi je obnova južnog dijela zgrade (vrijednosti 550.000 eura s PDV-om), a treći je izgradnja vanjskih terena. Taj treći je i najzanimljiviji jer je cilj podići pravi sportski kampus.
Naime, KIF je smješten na prostoru od oko 140 tisuća kvadrata zemljišta i plan je pored same zgrade napraviti sportski centar koji će biti orijentiran na unaprjeđenje znanstveno-istraživačkog rada.
“Planiramo izgraditi nogometni teren, teniske terene, multifunkcionalno rukometno i košarkaško igralište, atletsku stazu, padel teren… Istaknuo bih da taj prostor nije vezan primarno za neku sportsku aktivnost, želimo da to postane jedno od prepoznatljivih sportskih kompleksa gdje se provode najrelevantnija i najmodernija istraživanja u području sportske znanosti. Sve to iskoristili bismo i da riješimo problem koji trenutačno postoji na fakultetu, a to je da naši studenti iz određenih predmeta više ne moraju odlaziti izvan prostora fakulteta. Time ćemo posljedično smanjiti i najam prostora koji trenutačno imamo. Osim toga, u Hrvatskoj se puno priča o razvoju sportske infrastrukture pa bismo izgradnjom ovog kampusa omogućili i sportašima Grada Zagreba i klubovima da veći dio treninga i natjecanja provode ovdje. Jako je važno i da sveučilišni sport posljednjih godina ima vrhunske rezultate pa bismo omogućili i njima da se dio natjecanja odvija tu. Naravno, bio bi to i prostor za ostale građane kako bismo stavili naglasak na važnost tjelesne aktivnosti”, kaže dekan.
Trenutačno je to najveći infrastrukturni projekt na fakultetu. Za njega je izrađeno kompletno idejno rješenje, glavni projekt i troškovnik kadrova, a projekcija troškova je četiri milijuna eura. Sve to na papiru izgleda sjajno. Trener je oko sebe okupio najbolje ljude, posložio pozicije i napravio plan, a sada utakmicu treba i odigrati. Cijeli taj proces Rupčiću je poznat, godinama je bio u trenerskom poslu.
“Bio sam 12 godina uključen u košarkaški segment što kao trener, što kao izbornik reprezentacije. Uglavnom sam radio s mlađim dobnim kategorijama i mogu reći da je poveznica trenerskog posla s ovim koji obavljam kao dekan velika. Puno toga se svodi na sposobnost organizacije i otvorenu komunikaciju. To se pokazalo jako bitnim u trenerskom poslu, ali i sada s aspekta Uprave.”
‘Guštam na poslu svaki dan’
Rupčić priznaje da se u potpunosti pronašao u akademskoj zajednici i na dekanskom mjestu.
“Iskreno sam zadovoljan i sretan ovim što radim. Dok god se ujutro budim s dozom entuzijazma i elana kada idem prema fakultetu, vidim da mogu nešto napraviti i pomoći fakultetu u napretku. Osim toga, život vas u nekom trenutku odvede u jednom smjeru. Volio sam trenerski posao i radio sam ga dugo, a prijelomna faza bila je kada sam morao povezati privatni život, posao na fakultetu i trenerski dio. Morao sam se opredijeliti, odabrao sam fakultet i nisam požalio. Guštam u poslu svaki dan.”
Iako sada ima neke nove ciljeve i projekte, za košarku se uvijek nađe vremena. “Pratim sve i dalje, vidim kakvo je stanje. Svi pamtimo vremena 80-ih i 90-ih prošlog stoljeća kada je Cibona bila na vrhunskoj razini, no košarka će uvijek biti moja ljubav u smislu sportskog razvoja. Pratim što se događa kada ulovim vremena. Volim se naći u košarkaškom društvu, bilo kroz neki hakl, druženje ili poslovni segment, kada primjerice dođu treneri održati predavanje na fakultetu.”
Kada je konkretnije riječ o stanju u hrvatskoj košarci, Rupčić kaže: “Mi sustavno godinama imamo talente u Hrvatskoj. Naši programi su na relativno zadovoljavajućoj razini. No, možda smo povijesno navikli na ta neka bivša vremena pa mislimo da moramo biti u vrhu svjetske košarke, a to danas nije jednostavno. Tako je u bilo kojem sportu. Biti vrhunski u nečemu nije jednostavno. Pored tehnologije, dostupnosti informacija, financijskih mogućnosti pojedinih zemalja, jednostavno je svima sve dostupno. Što god da je novo, sve znate odmah, svi prate tempo. Nije lako biti vrhunski.
Možda smo povijesno navikli na uspjehe košarke općenito i žudimo za starim vremenima, ali treba nam sveobuhvatni pothvat oko hrvatske košarke. Košarkaški savez se stvarno trudi, vidim po projektima koje rade i okupljanjima koje iniciraju, ali uvijek nedostaje još to nešto, a to se uvijek veže na A reprezentaciju. Ono što je meni zanimljivo je da je, kada je bila utakmica u Areni u čast Dražena Petrovića, dvorana bila puna, a to je pokazatelj koliko ljudi u Hrvatskoj vole košarku. Ona nije izgubila publiku, a hoće li doći neki novi Dražen Petrović i neki novi rezultati – vrlo vjerojatno hoće”, zaključio je Tomislav Rupčić – a kako vjeruje u budućnost hrvatske košarke, tako vjeruje i budućnost i napredak KIF-a.
