Dražen Oreščanin će u 2026. godini tražiti do 40 kompanija u koje bi sa svojim partnerima želio uložiti do 60 milijuna eura. NVision Ventures njegova je nova je nova poslovna zanimacija koju nam je predstavio kroz razgovor u zagrebačkom restoranu Wirtshaus.

Iz svojeg bogatog poduzetničkog iskustva izvukao je tri, kako kaže suštinska problema u mentalitetu Hrvata. Suvlasnika Solvershipa i pokretača BIRD inkubatora pred blagdane je izuzetno naljutio novi Zakon o prostornom uređenju.

Koja su vaša zaduženja u Solvershipu?

U Solvershipu sam danas primarno u nadzornoj ulozi, a ponekad sam uključen i operativno kao onaj koji ima najviše iskustva u rješavanju specifičnih problema kod korisnika pa se time i bavim.

Uz to, sagradio sam i određeni imidž, pa kad treba predstaviti nešto ili obrazložiti da je ono što radimo i nudimo dobro, radim i to jer sam u krugu naše industrije poznat, ljudi znaju tko sam.

Jeste li nešto kao poslovni influencer?

Moglo bi se reći. Ljudi cijene ono što govorim zbog iskustva koje imam. Velika je razlika između nekoga s dvije godine rada iza sebe i nekoga s tri desetljeća iskustva.

Čime se pretežito bavite?

Četiri su strukture u kojima sam poslovno aktivan. Prva je Solvership, potom imamo područje upravljanja privatnošću podataka (Data Privacy Management), potom naš BIRD inkubator koji će ove godine prvi put od osnivanja svojim prihodom pokriti troškove, a četvrta je nešto novo – NVision Ventures, fond rizičnog kapitala koji će ulagati u kompanije s potencijalom.

Tražite mete za ulaganje?

Meta ima pregršt. Čim se pročuje da se investitori okupljaju, odmah se okupe i ljudi s idejama i nude projekte.

Odakle sve dolazi novac?

NVision Ventures je osnovan uz podršku Europskog investicijskog fonda (EIF) koji je ruka Europske investicijske banke, a u fond će uložiti i mirovinski fondovi jer im je preporučeno ulaganje do pet posto kapitala u fondove rizičnog kapitala. Očekujemo da će se uključiti i Hrvatska banka za obnovu i razvitak. Uz mene, partneri u fondu su Monika Mikac, koja je ranije radila u Rimac Grupi, te Dean Ljuština koji je ranije bio u Deloitteu, i mi ćemo uložiti po jedan posto kapitala fonda, a pregovara se s još privatnih investitora. Ne mogu sada izlaziti s njihovim imenima, ali to su sve poznati ljudi iz domaće IT industrije.

Kakav vam je plan?

Plan je u narednih pet godina ostvariti 25 investicija u tvrtke koje su u ranoj fazi razvoja i 15 investicija u kasnijoj fazi razvoja, što je ukupno 40 kompanija. Kako bismo došli do njih, predstavit će nam se i do tisuću tvrtki, a do sada smo odradili prvih 50-ak prezentacija i moramo sada izabrati dvije ili tri najbolje među njima. Ulagat ćemo u četiri područja – umjetnu inteligenciju, digitalna rješenja, zdravlje i dugovječnost, te mobilnost. Ulagatćemo u kompanije iz Hrvatske na što moramo usmjeriti većinu kapitala fonda, a ostalo na tvrtke iz Jugoistočne Europe.

Koliko novca ćete imati na raspolaganju?

Ovisi koliko skupimo.

Koliko planirate skupiti?

Nadamo se između 50 i 60 milijuna eura.

Što vam je najzanimljivije od svega što ste do sada čuli u prezentacijama?

Mnogo je zanimljivih stvari, posebno u području zdravlja i dugovječnosti. O mnogočemu još uvijek vrlo malo znamo. Primjerice, malo znamo o uzrocima i procesima starenja, o tome što se točno događa u našem tijelu i kako se neki procesi mogu spriječiti. Mnogo toga tek treba istražiti o našem mikrobiomu, zajednici mikroorganizama koji žive u našem tijelu, a važni su za naše zdravlje. Načelne, opće stvari su nam poznate, ali naše znanje u tom području je i dalje ograničeno. Medicina ima jako puno prostora za napredak, posebno u preventivnom dijelu i u onome što je izvan standardnih okvira.

Što pod time podrazumijevate?

Medicina funkcionira kroz protokole, zna se kako se do čega dolazi. I onda postoji onaj dio koji se ne zna i o čemu se nagađa, takozvani “outlier” slučajevi, oni koji su izvan okvira. I ti slučajevi funkcioniraju po određenim pravilima, samo ona još nisu opisana.

I nadate se naći opis nekog sada skrivenog pravila? Imate li neki istraživački primjer?

Da. Cilj je da korištenjem modernih tehnologija ono što danas nije predvidivo bude predvidivo. Analiza krvi može pokazati neke potencijalne probleme koje osoba može imati, ovisno o tome kako ti rezultati izgledaju u odnosu na prosjek generacije te kolika je biološka starost osobe u odnosu na kronološku dob.

Tražimo odgovor na pitanje koliko dugo čovjek može živjeti?

Puno duže nego sada, ali nije smisao produžiti život na 200 godina, nego je ideja da čovjek što duže tijekom života zadrži što veći udio svoje fizičke i mentalne snage. Danas ljudi s 80 godina imaju 30-ak posto fizičke i mentalne snage koju su imali s 40 godina, a ideja je omogućiti 80 godišnjacima da u toj dobi imaju 60 posto svoje snage iz 40-tih. Nije cilj živjeti dulje, nego kvalitetnije, s više snage.

Trump i Putin, barem prema vijestima u medijima ostavljaju dojam da je to već otkriveno…

Možda. Ovakvi testovi su u tom kontekstu vrlo korisni jer detektiraju upale koje ne vidite i ne osjećate. Ponekad se samo ne osjećate sasvim dobro, a te mikro-upale dugoročno oštećuju organe i cijelo tijelo. I onda imamo jedan zanimljiv splet. Za zdravlje pojedinih organa preporučuju se različite stvari i nekad ono što je dobro za jedan loše je za drugi organ. Mnogo je prirodnih sastojaka koji su za nešto korisni, a za drugo su kontraindikativni pa je potrebno naći pravu kombinaciju onoga što je dobro. To je područje u koje se uključuju akteri sa svih strana svijeta.

U tom kontekstu što bi mladi danas trebali studirati?

Biomedicinu, biokemiju i slične studije, svakako i sve što se veže uz to područje.

Je li to područje danas ono što je vaš Fakultet elektrotehnike i računarstva bio kad ste vi studirali?

Da, mislim da jest.

Kako se umjetna inteligencija uključuje u to područje?

Kroz dokumentaciju genoma, otkrivanje personaliziranih lijekova tako što vam očita genetski kod, nađe mutaciju i razvija se lijek koji cilja točno tu mutaciju. Na tome radi naš Igor Štagljar u Torontu, trenutačno u fazi kliničkog istraživanja.

Jeste li mogli prije 20 godina predvidjeti da će nam danas biti ovako s tehnologijom?

Ne. Ali nisam se nešto posebno niti bavio predviđanjem. Filmovi su uvijek bili dovoljno dobar pokazatelj. Prvi prilično humanoidni robot je C3PO iz Ratova zvijezda, a to je bilo prije pola stoljeća…

Ja čekam replikator iz Zvjezdanih staza…

Da i teleportaciju. Nije to isključeno. Ali, u međuvremenu puno se priča o kućnim humanoidnim robotima. Oni danas nisu na upotrebljivoj razini, ali za očekivati je da će za jedno pet godina biti sasvim normalno da humanoidni roboti peru veš, kuhaju ručak, čiste, a vjerojatno će i pločice postavljati.

I što će onda raditi ljudi, i ne mislim to kao zabrinjavajuće pitanje, nego znatiželjno, što ćemo smisliti za nas kad delegiramo sve što možemo robotima i algoritmima?

To je dobro pitanje. Trenutačno nam nedostaje ljudske radne snage u građevini, dostavi, ugostiteljstvu, hotelijerstvu. U budućnosti će prevladavajuće usluge biti one umjetne inteligencije i vjerujem da će restoran u kojem kuhaju roboti kakav je u Zagrebu imao Hrvoje Bujas u budućnosti biti redovna pojava, a da će mjesta na kojima su ljudi kuhari i konobari biti ekskluziva.

Ljudi za bogate, a roboti i algoritmi za masovno tržište?

Tako nekako. Roboti će čistiti, a oni koji žele da im čovjek čisti rubove štapićem za uši to će morati platiti. Isto tako, na frizuru ćete moći ići kod robota za 10 eura, a ako želite da vas šiša čovjek to će onda biti 100 eura.

To je budućnost, a kakvog je zdravlja hrvatska ekonomija danas, ostavljamo dojam da smo zdravo, dobro i rastuće?

U prosjeku smo nacija koja stoji jako loše. Živimo od novca iz europskih fondova, turizma i inozemnih doznaka. To su klimavi temelji.

Klimavi, ali stoje, potrošnja raste…

Stoje dok ne padnu. Ulje se kontinuirano dolijeva na vatru. To vam je fizika, jedan od Newtonovih zakona, tijelo uvijek pokušava zadržati kretanje u kojem se nalazi sve dok na njega ne djeluje nikakva sila. U narodu se to kaže da vrč ide na vodu dok se ne razbije.

Što može razbiti vrč?

Eskalacija rata u Ukrajini. Proširi li se na Poljsku raspada se koncept EU, kao i turizam, i mi gubimo 20 posto BDP-a. Vrč razbija bilo kakva politička nestabilnost koja bi u obliku rata došla bliže centralnoj i zapadnoj Europi.

To nije nerealno, kako ta prijetnja utječe na vaše investicijske planove?

Očito negativno. Pozitivan utjecaj može imati na Orqu koja radi dronove za vojsku.

U međuvremenu živimo, pa dok traje, traje…

Da, živi se i ljudi se stalno žale na sve što im smeta.

Što biste vi napravili da ste u fotelji Andreja Plenkovića?

Pobjegao bih glavom bez obzira.

Umorili ste se u Glasu poduzetnika?

Umorio sam se u prva dva tjedna. Nedavno je uhićen Andrija Mikulić, glavni državni inspektor pod sumnjom na mito i korupciju s kojim smo mi još prije pet godina imali okršaj. Mi smo upoznati s razinom etike i kapaciteta mnogih ljudi u državnom aparatu, nikome to ne bih poželio.

Živite li vi kao poduzetnička zajednica u nekom svom zatvorenom balonu?

Pa da, živimo. Mi u odnosu na ostatak ljudi još živimo dodatno dobro.

Što su teme o kojima raspravljate na kavama, ručkovima, druženjima?

Razgovaramo o tome kako proširiti posao, kako ga komercijalizirati, kako izaći iz posla kada dođe do vrhunca te kako uložiti u nešto kvalitetno. Nismo svi isti. Nekima je novac jako bitan, ulažu u bitcoin i uživaju u tome da imaju više novca. Nekima je važno stvoriti nešto, a nekima je važno vratiti zajednici. Ima i onih koji neće platiti kavu.

Razgovaramo i o tom novom tipu obrazovanja, o tehničkim i računalnim znanjima, te o tome kako mi odavde, sa znanjima i iskustvima koja imamo, možemo nešto postići globalno.

Žalite li se još uvijek na državu i birokraciju?

Naša mantra je uvijek bila samo da nam ne smetaju, da ne uvode nove namete, da ne šalju prekomjerne inspekcije, ali u tom nastojanju smo duboko neuspješni, gledamo li samo ovu fiskalizaciju…

Što ne valja s njome, kaže vlast da će poduzetnici uštedjeti 70 milijuna eura na papirologiji?

To su sve floskule. Fiskalizacija će poduzetnike financijski oštetiti, a kako je predviđeno puno tipova računa sigurno će biti grešaka i naplaćat ćemo se kazni, ali mi smo otporni pa ćemo preživjeti. Ali sve to neće riješiti ključni problem hrvatske ekonomije, a to su siva i crna ekonomija. To se može riješiti samo ako porezi i ostala davanja budu dovoljno niski da se kupcima proizvoda i usluga ne isplati kupovati ih na sivim i crnom tržištu. Primjerice, vodoinstalatera koji nema registriran nikakav posao neće posjetiti inspekcija, njemu nitko ništa ne može, ali doći će tražiti i najsitnije greške onima koji su registrirani.

Fiskalizacija 2.0. bi trebala omogućiti praćenje prodaje svakog pojedinog proizvoda da bi se PDV eventualno mogao smanjivati na neke, zar ne?

Da, ali PDV se neće smanjiti jer to vlasti nije u interesu. Nažalost. Niža stopa PDV-a na veće prodane količine donosi veću zaradu, od visoke stope na niže prodane količine, ali za takvu matematiku je potrebno imati ekonomiju u kojoj se puno više toga događa i u kojoj je puno više toga moguće nego u našoj. U našoj ekonomiji proračun države stalno raste jer se iz njega moraju puniti i izvanproračunski fondovi, odnosno zdravstveni i mirovinski fond koji su prije 30 godina ispražnjeni i počivaju na solidarnosti, odnosno tekućim uplatama poslodavaca i građana, što nije dovoljno. Od 25 do 30 posto proračuna ide u mirovinski fond. PDV se neće smanjivati jer to treba financirati.

Ima li na horizontu drugačijeg načina za financiranje mirovinskog fonda?

Trebalo bi ga moći financirati povećanjem zaposlenosti, većom produktivnošću i rastom plaća, ali hrvatska ekonomija, kako smo ranije rekli, počiva na turizmu, i možemo dodati građevinu i trgovinu, a te industrije ne proizvode visoku dodanu vrijednost tako da ništa od toga.

Nema povećanja produktivnosti ni da se radi 20 sati dnevno?

Ne. Produktivnost se povećava pametnim strategijama koje rezultate daju nakon nekoliko godina primjene. Estonija i Poljska imaju po 18 jednoroga, kompanija čija je vrijednost veća od milijardu eura, a to imaju zahvaljujući provođenju pametnih strategija. Mi imamo dva jednoroga, Infobip i Rimac Grupu, ali iza njih ne stoje strategije i sustavi nego angažirani pojedinci i njihovi timovi koji uspijevaju unatoč sustavu, a ne zahvaljujući mu.

Možemo li bolje u tim uvjetima?

Veliki brod se okreće tako da prvo okrenete timun do kraja i onda čekate neko vrijeme pa tek onda vidite da se počeo kretati. Tako je i sa strategijama, treba vremena da se pokrenemo, odnosno preokrenemo u zacrtanom smjeru. Naš smjer je, nažalost, turizam i to ne preokrećemo i ne mijenjamo. Silno forsiramo industriju s niskom dodanom vrijednošću i uvozom jeftine radne snage. Za pet, deset i 15 godina naći ćemo se u vrlo ozbiljnim problemima.

Kakvim?

Trenutačno smo na oko 75 posto prosjeka razvijenosti Europske unije i više neće biti onih fondova na koje smo se navikli. Proračuni za 2027. i 2028. godinu predviđaju niži rast. Za pet do deset godina naši inženjeri i liječnici koji su iselili i sada šalju novac u zemlju svojim starim roditeljima više neće slati taj novac jer će ta generacija kojoj šalju umrijeti. Današnji strani radnici tada će slati novac u svoje zemlje iz kojih su došli pa ćemo umjesto priljeva imati odljev novca. Kroz narednih 15 godina ostajemo u Hrvatskoj bez 150 do 200 tisuća liječnika, odvjetnika, inženjera i nastavnika u školama jer će generacija rođena između 1965. i 1975. otići u mirovinu. Tvrtke poput Končara, Plive i cijeli obrazovni sustav naći će se u velikim problemima kada te ljude bude trebalo nadomjestiti jer mi danas proizvodimo upola manje radne snage nego prije 30 godina, a o tome nitko ne razmišlja. Te obrazovne profile ljudi ne možemo dovesti s Filipina, to je ozbiljna država iz koje k nama dolaze slabo obrazovani ljudi kojima nedostaje prilika, a profesori, liječnici ili inženjeri ne žele otići jer su dovoljno dobro plaćeni.

Može li novi Zakon o prostornom uređenju, takozvani Bačićev zakon, pokrenuti investicije, donijeti boljitak?

To što je napravljeno tim zakonom je duboko štetno i porazno za nas kao narod i naciju. Duboko je pogrešno prema našoj djeci. Država je omogućila velikim privatnim investitorima da izvlašćuju male privatne vlasnike s njihove zemlje tako da sada svatko tko donese dovoljno novca može sagraditi ogroman ružan hotel kao onaj na Braču. To je nastavak uređivanja države za podobne pod krinkom da čuvamo investitore od ucjena. No, ucjenjivanje investitora odbijanjem da se proda parcela koja je presudna za investiciju je iznimka i vlast ne bi smjela zbog iznimke uvesti pravilo koje omogućuje otimanje privatnog vlasništva jer ono je uz slobodu rada ustavna svetinja.

Jako vas je Bačić naljutio…

Rasprodana je naša autonomija, od banaka preko telekoma do osiguravajućih društava, a sada je na redu zemlja. A i mi se kao narod ne znamo pobuniti. O mentalitetu ljudi vam puno govori i interes za javnim temama. Kad netko proda firmu strancima, svi odmah skoče na tu vijest, ali kad, primjerice, Infinum kupi tvrtku u Engleskoj to prođe ispod radara.

Kako biste opisali taj mentalitet?

Hrvatska u mentalitetu ima tri suštinska problema. Prvi je da je važnije ono što je pojavno od onoga što je suštinski. Važnije je da pokažete da imate skupi sat i auto na leasing nego da ste stvarno uspješni u nečem. Drugi problem je da malo ljudi razmišlja o dugoročnom ulaganju i široj priči. Od ulaganja je važnije iskoristiti priliku, nabaviti za 100 i prodati za 200. Treći problem je to što smo mi u prosjeku materijalno i duhovno siromašna nacija i onda je trend zgrtanja za crne dane. Nitko tko se obogatio ne vraća uistinu društvu onoliko i onako kako bi trebalo.

Ni u Sveučilišta ne ulažu…

Ni u bolnice, ni u kulturne centre, ni u poslovne inkubatore. Naš BIRD je jedini privatni poslovni inkubator u zemlji, a Solvership je kompanija s 14 milijuna eura godišnjeg prihoda. Koliko bi dobra mogla za startup ekosustav napraviti neka firma koja ima sto puta veće resurse od Solvershipa na raspolaganju? Privatni kapital bi trebao puno više ulagati u infrastrukturu društva nego je to danas slučaj kao što bi velike kompanije trebale puno više vraćati zajednici.

Jeste li vi onda razočarani s Hrvatskom danas i mogućnostima u njoj?

Nisam razočaran, nego sam bolno svjestan.

Koja je razlika?

U tome da treba imati očekivanja da biste bili razočarani.

Svejedno prikupljate do 60 milijuna eura i planirate investirati u 40 kompanija…

Da, imamo cijelu regiju na raspolaganju pa smo optimistični.

Kada ćete vi u mirovinu?

Steći ću uvjete za mirovinu za tri godine. Planiram tada ići u mirovinu i nastaviti raditi na pola radnog vremena.