Put Hrvoja Prpića, rođenog 1971. u Zagrebu, daleko je od tradicionalnog. Sam za sebe kaže da je u I. Tehničkoj školi Tesla bio “lijeni huligan” i “problematično” dijete, što pripisuje i rastavi roditelja. Unatoč nezavidnim školskim rezultatima, njegova strast prema elektronici bila je neupitna. Poduzetnički duh pokazivao je od malih nogu, prvo prodajom starih televizora, a zatim i sklapanjem računala od generičkih dijelova. Ključni trenutak u njegovom odrastanju bio je posao na rasvjeti u Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je radio pet godina nakon odsluženja vojnog roka. Taj ga je posao, kako sam ističe, izvukao iz “svijeta crnila Dubrave” i usmjerio prema novim prilikama koje su ga čekale nakon što je u bivšoj državi zavladao mir. Željan zarade i vođen urođenom znatiželjom, bio je spreman stvoriti nešto svoje, ne sluteći da će uskoro izgraditi jedno od najvećih tehnoloških carstava u regiji.

Sve je počelo 1997. godine u garaži njegove stambene zgrade, kada je s partnerom Sašom Lončarom osnovao tvrtku HGspot. Iako je prvotna ideja bila bavljenje rasvjetom za koncerte, što se očituje i u imenu (HG – “halogeni” i “spot” – spotlight), promjena zakona i upute u časopisu Bug o sklapanju računala preusmjerile su ga na prodaju informatičke opreme. Posao je eksplodirao. Krenuvši s početnim kapitalom od svega 500 dolara, Prpić je stvorio prepoznatljiv brend temeljen na dobroj usluzi i pristupačnim cijenama. Tvrtka je rasla nevjerojatnom brzinom, dosegnuvši već 1998. promet od 12 milijuna kuna, koji se narednih godina udvostručavao. Na vrhuncu moći, HGspot je pod Prpićevim vodstvom kao CEO-a imao više od 50 trgovina diljem regije, 350 zaposlenika i godišnji promet od impresivnih 120 milijuna američkih dolara. Svoj izlazak iz tvrtke realizirao je 2007. godine kroz inicijalnu javnu ponudu (IPO), no vratio se tri godine kasnije kao savjetnik na poziv banaka kako bi pomogao u restrukturiranju poslovanja nakon što je tvrtka pod novim vlasnicima naišla na poteškoće.

Nakon izlaska iz HGspota, Prpić nije mirovao. Godine 2008., zajedno sa suradnicima, osniva Hrvatsku mrežu poslovnih anđela (CRANE), organizaciju koja povezuje privatne investitore s inovativnim startupima. Vođen, kako kaže, altruizmom i željom da pomogne mladim poduzetnicima da izbjegnu početničke greške, postao je jedan od ključnih mentora na hrvatskoj startup sceni. Upozoravao je da je za uspjeh startupa u prosjeku potrebno pet do deset godina te da brzi rezultati ne postoje. Njegova vizija i iskustvo pomogli su oblikovati čitavu generaciju novih tvrtki, a njegova poruka mladim osnivačima uvijek je bila ista: ključ je u upornosti. “Zanimljivo je da često propadnu oni koji dobiju investiciju, a uspiju oni koji je nisu dobili. Oni koji su radili sami, bili uporni i živjeli s ograničenim prihodima, najvjerojatnije će uspjeti”, objasnio je jednom prilikom.

Njegov najambiciozniji projekt nakon HGspota bio je Trillenium, futuristička platforma za kupovinu u virtualnoj stvarnosti. Prpić je prepoznao da klasična online kupovina, koju je opisao kao “search and destroy” metodu, ne zadovoljava potrebe kupaca koji uživaju u pregledavanju i otkrivanju novih proizvoda. Trillenium je nudio upravo to – imerzivno iskustvo koje replicira osjećaj ulaska u pravu trgovinu. Projekt je privukao pažnju globalnog modnog diva ASOS-a, koji je uložio u tvrtku i postao njen prvi klijent. Iako je tehnologija bila ispred svog vremena i na kraju se suočila s izazovima u privlačenju daljnjih investicija, što je dovelo do gašenja, Trillenium je ostao svjedočanstvo Prpićeve vizije i hrabrosti da pomiče granice mogućeg, ali i lekcija o nepredvidivosti i surovosti startup svijeta.

Novo poglavlje: Aktivizam, diplomacija i otvoreno more

Posljednjih godina, Hrvoje Prpić je napravio značajan zaokret. Ističući kako mu je biznis “dosadio” i da ga novac nikada nije motivirao kao krajnji cilj, svoju strast i energiju usmjerio je prema novim područjima. Postao je predsjednik udruge Strujni krug, gdje se aktivno zalaže za promociju električnih vozila i čišći zrak. Njegova znatiželja odvela ga je natrag u školske klupe; upisao je studij međunarodnih odnosa i diplomacije na sveučilištu Libertas, pokazujući predanost razumijevanju globalnih problema i želju za stvaranjem stvarnog utjecaja izvan poslovnog svijeta.

Istovremeno, jedrenje je postalo ključan dio njegovog identiteta. Ne samo da svake godine provodi tjedne na Jadranu, već je postao i profesionalni skiper, ponekad se natječući i na regatama. Svoja bogata iskustva i životnu filozofiju sažeo je u autobiografiji “Prvo poluvrijeme”. Iako se povukao iz aktivnog investiranja, njegov utjecaj u tehnološkom svijetu i dalje je prisutan kroz udjele u nekoliko IT tvrtki u Hrvatskoj, Londonu i Estoniji. Hrvoje Prpić danas uspješno spaja svoje poduzetničke uspjehe iz prošlosti s novim strastima – diplomacijom, ekološkim aktivizmom i nepreglednim prostranstvima otvorenog mora.