Malobrojni optimisti koji su naivno očekivali opipljive rezultate recentnog posjeta Emmanuela Macrona Kini vjerojatno su ostali prilično razočarani konačnim ishodom.

Premda je domaćin upriličio pomno planiranu predstavu minuciozne koreografije koja je uključivala i doček francuskog predsjednika na sveučilištu u Sichuanu dostojan planetarno popularne rock zvijezde, cijela se priča svela na isprazne monologe i kurtoazne izjave najviših kineskih dužnosnika iz kojih, niti uz najbolju volju, nije moguće iščitati tragove željenog zaokreta u ekonomskoj politici.

Izvozna orijentacija bila je, a do daljnjega, po svemu sudeći, i ostaje ključno obilježje kineske ekonomije, a ta činjenica neminovno vodi ka ozbiljnom sukobu u kojem vjerojatno neće biti dobitnika (već samo manji i veći gubitnici).

‘Mrtvo slovo na papiru’

Po povratku u Francusku, Macron je dao naslutiti kako je svojim sugovornicima, među kojima je bio i predsjednik Xi Jinping, jasno dao do znanja kako Europska unija neće prezati od drastičnih poteza da bi se obranila od najezde kineskih izvoznika na Starom kontinentu. Međutim, dociranje o “ozbiljnim globalnim neravnotežama” i apeli za suradnjom, pa čak i otvorene prijetnje konkretnim mjerama u obliku viših carina, po uzoru na taktiku aktualne američke administracije, zasad su tek “mrtvo slovo na papiru”.

Dijelom možda i zbog inertnosti europske birokracije, no pritom svakako valja priznati kako zadaća Europske komisije nije nimalo jednostavna: da bi uopće mogla formulirati zajednički odgovor rastućoj prijetnji iz Kine, najprije mora pomiriti nerijetko i vrlo divergentne interese unutar ekonomskog bloka, a toga je kineska vrhuška itekako svjesna i u Europi aktivno provodi politiku “zavadi, pa vladaj” (ili, u ovom slučaju, zapravo “zavadi, pa trguj”), nudeći pojedinim zemljama različite koncesije kako bi onemogućila donošenje konsenzusa među članicama Europske unije.

Primjerice, njemačka je iznimno osjetljiva na probleme vezane uz automobilsku industriju pa carine na uvoz automobila iz Kine u značajnoj mjeri pogađaju i divove poput Volkswagena ili Mercedesa. S druge strane, slaba točka francuske ekonomije je prehrambena industrija, zbog čega se u Kini svako malo, i to bez previše diplomatskog uvijanja, spominju osvetničke carine na alkohol, mljekarske proizvode ili tomu slično. Nerijetko se kao sredstvo ucjene spominju i izravne investicije u ovu ili onu zemlju kojima bi se otvorila nova radna mjesta, što također utječe na duboku fragmentacija stavova na kontinentalnoj političkoj sceni.

Problem se u velikoj mjeri može objasniti principom sustava spojenih posuda po kojem funkcionira globalna trgovina: drastično zatvaranje američkog tržištu primjenom viših carinskih stopa na proizvode iz uvoza prisiljava Kinu na preusmjeravanje izvoz prema alternativnim destinacijama. Kina, doduše, gubitak velikog tržišta na nešto dulji rok može kompenzirati i jačanjem domaće potražnje, no u tom slučaju mora biti spremna na neželjene nuspojave zaokreta, ponajprije u obliku bitno nižih stopa gospodarskog rasta.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Jačanje domaće potrošnje iziskuje vrijeme i resurse koji su, tragom partijskih direktiva, trenutačno na raspolaganju domaćoj industriji mahom orijentiranoj na inozemna tržišta. Usto, svjedočanstva europskih posjetitelja koji su (iz poslovnih razloga) posljednjih godina pohodili Kinu govore o čvrsto ukorijenjenom i pomno osmišljenom autarkičnom modelu kojim partijska nomenklatura na vlasti domaću ekonomiju želi učiniti potpuno neovisnom i samodostatnom. U tom modelu nema previše mjesta za inozemne partnere, a apeli i prijetnje američkih i europskih političara teško mogu nešto promijeniti.

Divergencija izvoza i uvoza

Strategija, dakako, nije od jučer – već tijekom Trumpova prvog mandata, koji je Kina izgurala bez previše lomova, službena je statistika ulovila zamjetne odmake koji jasno potvrđuju navedene teze. U odnosu na trendove u bilanci vanjskotrgovinske razmjene, izvedene na temelju podataka u razdoblju od 2010. do (zaključno) 2019. godine, već tijekom 2021. godine (obilježene visokom stopom inflacije koja se zasigurno odrazila i na brojne druge statističke kategorije) dolazi do vrlo uočljivih odmaka, a najlakše ih je sažeti konstatacijom kako uvoz iz Kine (u EU) posljednjih godina brže raste, dok izvoz u Kinu brže – pada.

Zamjetna divergencija izvoza i uvoza, kada je riječ o Kini, još uvijek ne uključuje krupne posljedice bitno čvršćeg kursa Bijele kuće tijekom ove godine, što znači da će vidno pogoršana bilanca vanjskotrgovinske razmjene na relaciji EU – Kina vjerojatno još više rasti. Možda već i u ovoj godini jer su podaci za 2025. tek iznimno pojednostavljena ekstrapolacija trendova na temelju dostupnih podataka iz prvih devet mjeseci ove godine.

Posljedice se, dakako, neće osjetiti samo u Europskoj uniji, (iz kineske perspektive) jedinoj dostojnoj zamjeni za bogato američko tržište, već i na globalnoj razini, gdje je Kina još prije desetak godina preuzela čelnu poziciju među izvoznicima te i dalje sustavno povećava svoj tržišni udio, nauštrb svih ostalih.