U moru današnjih brzih i prolaznih objava na društvenim mrežama, ponekad se pojavi ona jedna koja zaustavi vrijeme, probudi uspavana sjećanja i ujedini tisuće ljudi u zajedničkom osjećaju – nostalgiji. Upravo to je uspjelo našem proslavljenom redatelju, umjetniku i vizionaru Filipu Filkoviću Philatzu, koji je svojom posljednjom objavom na Instagramu ‘zapalio’ internet i mnogima izmamio uzdah, a možda i pokoju suzu.

View this post on Instagram

A post shared by Filip Filkovic Philatz (@philatz)

Kratki video, koji prikazuje idilične zimske prizore Zagreba iz osamdesetih godina, postao je pravi mali internetski fenomen, podsjetivši nas na čaroliju Božića i zime kakve se danas čine gotovo nestvarnima. Sve to, naravno, čini ga izvrsnim promotivnim alatom u vidu zimskog odnosno blagdanskog turizma u Hrvatskoj.

Video nas, poput pravog malog vremeplova, vodi u Zagreb prekriven debelim snježnim pokrivačem, u vrijeme kada su zime bile oštre, duge i bijele. “Ovako je nekad izgledao prosinac”, stoji u opisu objave, uz izazov pratiteljima: “Jeste li uspjeli ‘uhvatiti’ sve skrivene detalje?”. A detalja je uistinu pregršt. Svaki kadar ovog majstorski sklopljenog mozaika prošlosti priča svoju priču i budi osjetila. Gledamo Ilicu i Trg bana Jelačića pod snijegom, s legendarnim automobilima poput “Stojadina”, “Fićeka” i crvene “Bube” s božićnim vijencem, kako se polako probijaju kroz gradske ulice. Vidimo stare, plave ZET-ove tramvaje kako škripe po zaleđenim tračnicama, a njihov zvuk, prigušen tišinom snijega, zvuči kao promukla pjesma nekog starog, dragog prijatelja.

Filković nas vodi na sanjkanje na Dubravkin put ili Cmrok, gdje djeca u šarenim skafanderima i vunenim kapama jure niz brijeg na drvenim sanjkama, a njihovi osmijesi i ozarena lica govore više od tisuću riječi. Prizori gradskih ulica odišu atmosferom koju današnje generacije teško mogu zamisliti. Čovjek koji lopatom ubacuje ugljen u podrumski prozor podsjeća nas na miris dima koji se miješao s hladnim zrakom, stvarajući specifičnu aromu zime.

Tu je i šalica kuhanog vina u pletenoj rukavici, prskalica koja gori na gradskom trgu i mokra vunena odjeća koja se suši na radijatoru uz okićeni bor. Svaki detalj, od mode prolaznika – širokih ramena, “moon boots” čizama i traperica visokog struka – do natpisa na trgovinama poput starog Konzuma, Name i Ferimporta, pedantno je ukomponiran kako bi stvorio potpunu iluziju prošlih vremena. Posebno emotivan trenutak za mnoge je kadar legendarnog Kina Zagreb, koje na svom repertoaru ponosno najavljuje filmski hit “Povratak u budućnost”, stvarajući savršenu ironičnu poveznicu s temom samog videa.

Ova objava nije samo slučajan nostalgični izlet, već je duboko ukorijenjena u cjelokupnom opusu Filipa Filkovića. Kao osnivač produkcijske kuće More-Magnets™ i umjetničkog kolektiva Kunstterrorist Organisation, Filković je oduvijek bio na čelu spajanja tradicije, inovacije i edukacije. Njegov rad često naglašava kulturnu baštinu i održivost, a ova objava savršeno se uklapa u tu viziju. Poznat po svom projektu “Mali Zagreb”, seriji minijaturnih instalacija koje slave arhitektonsku baštinu grada, Filković je pokazao iznimnu ljubav i posvećenost očuvanju duha Zagreba. Njegova nedavna iteracija projekta, “Staklenke Malog Zagreba”, ponovno je osvojila medijsku pažnju i srca publike, dokazujući da njegova kreativnost ne poznaje granice.

Ono što ovaj video čini posebno intrigantnim jest Filkovićeva strast prema umjetnoj inteligenciji. Posljednjih godina postao je jedan od vodećih zagovornika odgovorne upotrebe AI-ja u kreativnim industrijama, a poznat je po svojoj “sarkastičnoj AI umjetnosti” kojom kritizira društvo, ali i, kao u ovom slučaju, evocira duboku nostalgiju. Gledajući ove kadrove, koji djeluju toliko autentično i živo, postavlja se pitanje jesu li oni stvarni arhivski snimci ili genijalna kreacija umjetne inteligencije, istrenirane na starim fotografijama i filmovima kako bi stvorila savršenu, idealiziranu verziju prošlosti. Upravo ta dvosmislenost daje djelu dodatnu dubinu i potiče na razmišljanje o prirodi sjećanja i načinu na koji tehnologija može oblikovati našu percepciju povijesti.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Filkovićeva svestranost ogleda se i u njegovim drugim projektima. Njegova dokumentarna serija “Dulum zemlje”, koja istražuje hrvatski ruralni život i ekološke teme, postigla je međunarodni uspjeh i postala prva hrvatska produkcija s certifikatom Green Film. Nova sezona, koja je emitirana u studenom 2024., dočekana je s oduševljenjem, potvrđujući njegov status jednog od najvažnijih dokumentarista u regiji. Trenutno je u pretprodukciji za svoj dugometražni igrani film “The Bear Peak” i radi na nekoliko novih dokumentarnih serija, uključujući “Ideja uspona”, “Povratak životinjama” i “Zanat”.

Posebno je zanimljiv njegov dokumentarni projekt “K67”, koji je predstavio u rujnu 2024. godine. Film će istraživati kultne crvene kioske K67 koji su bili neizostavan dio urbanog pejzaža bivše Jugoslavije, a time i Zagreba iz osamdesetih. Ovaj projekt izravno se naslanja na estetiku i duh vremena prikazanog u njegovom viralnom Instagram videu, otkrivajući dublju, kontinuiranu fascinaciju tim razdobljem. Kroz priču o kioscima i neobičnom prijateljstvu sa slovenskim dizajnerom Sašom Mächtigom, Filković nastavlja svoje istraživanje kolektivnog sjećanja i simbola koji su oblikovali generacije.

Reakcije na video bile su, očekivano, izuzetno emotivne. Prostor za komentare pretvorio se u virtualni spomenar, gdje su pratitelji dijelili vlastita sjećanja i osjećaje. “Osijetila sam duh prošlosti… Divno! Hvala”, napisala je jedna pratiteljica. “Predivnooo”, “Ovo je tako predivno. Čini mi se, da se nikako ne uklapam u ovaj moderni svet”, nizali su se komentari koji svjedoče o tome koliko je video pogodio žicu publike.

Međutim, objava je pokrenula i zanimljivu raspravu. Jedan komentar posebno se istaknuo: “Ahahahahahha.. koji bajkovit falsifikat!? Genijalno! Natpis Sretan Božić u javnom prostoru (Ilica, Činovnička…)…u maniri najboljih falsifikata Staljina samo u drugom smjeru”.

Komentar je to koji je doveo u pitanje povijesnu točnost prizora, aludirajući na to da javno isticanje božićnih čestitki nije bilo uobičajeno u socijalističkom sustavu. Takva primjedba otvorila je prostor za debatu – je li riječ o autentičnom, rijetko viđenom prizoru, umjetničkoj slobodi potpomognutoj “halucinacijom” umjetne inteligencije koja je spojila elemente na temelju današnjih asocijacija na Božić? Bez obzira na odgovor, upravo taj detalj čini Filkovićev rad još slojevitijim.