Suvremene europske demokracije prolaze kroz značajnu transformaciju: tradicionalni okvir predstavničke, na izborima utemeljene demokracije sve se više nadopunjuje raznolikom paletom demokratskih inovacija.

Upravo u tom kontekstu uloga društvenih pokreta i neformalnog aktivizma ponovno je dobila na važnosti. Ne samo “suprotstavljeni glasovi” ili “organizacije civilnog društva”, ove snage sposobne su otvoriti nove prostore za sudjelovanje i demokratske inovacije.

Poljski slučaj

Kako naglašava talijanska sociologinja Donatella della Porta, društveni pokreti jačaju normativne temelje demokracije omogućujući građanima da djeluju, uvodeći demokratske prakse unutar vlastitih struktura i stvarajući kanale za izražavanje društvenih potreba. Neformalni aktivizam – u kojem ljudi djeluju putem labavih mreža, često bez formalnih organizacijskih okvira – posebno je ključan u obnavljanju demokracije.

Ti akteri – bilo da su uključeni u čvršće ili labavije oblike udruživanja – čine više od samog traženja mjesta za stolom; oni uvode stare i nove metode: participativno proračunavanje, forume zajednice i mini-javne skupštine. Ovi alati približavaju donošenje odluka ljudima i pomažu u ublažavanju političke polarizacije. Dakle, društveni pokreti nisu samo branitelji demokracije, već je i ponovno pronalaze.

To je značajno u regiji srednjoistočne Europe, gdje se sudjelovanje i lokalna samouprava suočavaju sa složenim pravnim i političkim izazovima. Mađarska služi kao svojevrsni negativni laboratorij, gdje se organizacije civilnog društva, neovisni društveni pokreti i lokalne autonomije suočavaju sa stalnim napadima unutar iscrpljenog općinskog sustava. Bivša vlada PiS-a u Poljskoj također je pokušala potkopati kritičko razmišljanje i demokratsko sudjelovanje. No, za razliku od Mađarske, na kraju je propala, pokazujući umjesto toga kako društveni otpor i decentralizirani napori mogu potaknuti otpornost.

Poljski je slučaj posebno poučan. Nakon parlamentarnih izbora 2023., kojima je okončana osmogodišnja vladavina PiS-a, nova vlada Donalda Tuska suočila se s monumentalnim zadatkom saniranja štete nanesene demokratskim institucijama. Iako je to još uvijek u tijeku, prava priča leži na lokalnoj razini. Društveni pokreti, poput Ženskog štrajka (Strajk Kobiet), koji je mobilizirao stotine tisuća ljudi protiv gotovo potpune zabrane pobačaja 2020. godine, odigrali su ključnu ulogu u održavanju demokratskih normi.

Ti pokreti nisu bili samo reaktivni ili spontani; gradili su se na desetljećima angažmana civilnog društva, koristeći neformalne mreže za organiziranje prosvjeda, pravnih izazova i sustava podrške zajednici. Prosvjedi iz 2020., potaknuti presudom Ustavnog suda, bili su prekretnica, okupljajući široku koaliciju koja je uključivala gradsku mladež, žene sa sela pa čak i neke konzervativne skupine razočarane prekomjernim utjecajem PiS-a.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Decentralizacija se pokazala kao ključan faktor. Za razliku od centraliziranog sustava u Mađarskoj, gdje lokalne vlasti snažno ovise o nacionalnom financiranju i nadzoru, poljske regionalne i općinske vlasti zadržale su značajnu autonomiju. To omogućuje gradovima poput Varšave, Gdanjska i Krakova da postanu čvorišta otpora, osiguravajući aktivistima resurse i platforme. Na primjer, gradske vlasti Varšave pod vlašću Rafała Trzaskowskog otvoreno su podržale Ženski štrajk (The Women’s Strike), nudeći javne prostore za skupove i pravnu pomoć uhićenim prosvjednicima. Ova sinergija između lokalne uprave i civilnog društva stvorila je otporni demokratski ekosustav koji PiS nije mogao u potpunosti potisnuti, unatoč naporima da preuzme državne institucije.

Trajan proces

Poljski primjer također ističe moć neformalnog aktivizma. Inicijative na lokalnoj razini, koje često vode mladi ljudi ili lokalni čelnici bez političke pripadnosti, također su popunile praznine koje su ostavile oslabljene nacionalne institucije. Uzmimo slučaj “gradskih promatračnica” (Obserwatoria Obywatelskie): neformalne skupine koje su pratile izborne nepravilnosti tijekom kampanje 2023. godine. Ove mreže, oslanjajući se na WhatsApp grupe i sastanke u zajednici, dokumentirale su pokušaje PiS-a da manipulira izlaznošću birača i dijelila dokaze s međunarodnim nadzornim tijelima, pridonoseći pobjedi oporbe.

Ovi pokreti nisu samo prosvjed; oni također uvode alternativnu političku praksu. Zato je vraćanje općinske autonomije u Mađarskoj ključno – ne samo pravno, već i kulturno – kako bi ljudi ponovno mogli vjerovati da sudjelovanje na lokalnoj razini može donijeti stvarne promjene. Uspjeh poljskog civilnog društva ovisio je o izgradnji dugoročnog povjerenja između civilnih organizacija i lokalnih vlasti. To nije proizašlo isključivo iz projekata EU-a ili vanjskog financiranja; postalo je svakodnevna praksa utemeljena na kontinuiranoj suradnji.

U Mađarskoj će se snažno civilno društvo pojaviti samo ako građani, kroz osobno iskustvo, povjeruju da sudjelovanje ima smisla. Budimpešta, grad kojim upravlja gradonačelnik Gergely Karácsony, uvela je inovativne prakse poput participativnog proračuna i građanskih skupština, što je dobar početak – da ne spominjemo uspjeh Povorke ponosa 2025. godine, koja se održala u Budimpešti i Pečuhu uz snažnu podršku civilnog društva, unatoč službenoj zabrani i ogromnoj količini zastrašivanja od vlade. Ipak, potrebni su koordiniraniji napori kako bi se prekinula hiperpolarizacija mađarskog društva koja se nameće odozgo, od strane režima.

Jedan od načina za smanjenje toksične polarizacije je da se aktivizam usredotoči na zajedničke probleme, a ne na ideologije. U Poljskoj postoji nekoliko primjera građanskih inicijativa povezanih s okolišem ili zdravljem koje premošćuju podjele između političkih stranaka. Da spomenemo samo jedan uspješan slučaj, ekološki pokret “Krakovski Smog Alarm” (Krakowski Alarm Smogowy), gdje su se stanovnici – bez obzira na političke preferencije – ujedinili u borbi protiv zagađenja zraka, vršeći pritisak na općinu da postupno ukine grijanje na ugljen i poboljša javni prijevoz.

Poljski primjer jasno pokazuje da demokracija ne umire s jednim izborima i ne rađa se ponovno u drugim, demokracija se mora iznova stvarati iz dana u dan, od grada do grada. U Mađarskoj moramo razmišljati na isti način: promjena proizlazi iz obnove povjerenja među ljudima – učenja ponovnog međusobnog razgovora, zajedničkog donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti. Bez snažne lokalne demokracije nema slobode, a bez civilnog društva nema demokracije.

© Project Syndicate, 2025.