Na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimi (COP30) u Belému u Brazilu postalo je jasno da općeprihvaćena predanost svijeta pravednoj energetskoj tranziciji pada u drugi plan.

U godini otkako su vlade potpisale sporazum na konferenciji COP29 o povećanju financiranja borbe protiv klimatskih promjena – s ciljem mobilizacije 1,3 bilijuna dolara godišnje do 2035. – bogate zemlje povlače se od svojih financijskih obećanja. Što je još gore, te naznake loše vjere dolaze baš u trenutku kada troškovi prilagodbe klimatskim promjenama i dekarbonizacije u zemljama u razvoju rastu.

Velika neravnoteža

Ako Globalni sjever više nije voljan ispuniti svoja obećanja o financiranju, kao što se sada čini izvjesnim, on ipak još uvijek može pokazati dobru vjeru kroz drugi oblik solidarnosti: dijeljenje znanja, tehnologije i intelektualnog vlasništva koji podupiru zelenu tranziciju. Ovo nije pitanje koje se može odgoditi. Prelazak na zeleno gospodarstvo već reproducira iste asimetrije koje dugo definiraju globalnu trgovinu. Umjesto poticanja uključivog razvoja, klimatsku politiku sve više oblikuju protekcionističke mjere i režimi intelektualnog vlasništva koji učvršćuju tehnološke monopole na globalnom sjeveru. Primjerice, mehanizam Europske unije za ugljičnu prilagodbu na granicama može se prikazati kao zaštita od istjecanja ugljika. Ali, to također pokazuje kako se klimatskom politikom može koristiti za opravdanje protekcionističkih trgovinskih mjera.

Povrh toga, nedavni prigovor Kine protiv Indije zbog subvencija za električna vozila i baterije pokazuje kako zelene industrijske politike sve više postaju osnova za trgovinske sporove. Ti događaji zajedno upućuju na sve veću napetost između klimatskih ciljeva i pravila Svjetske trgovinske organizacije. Mogu li mjere za rješavanje klimatskih promjena uskoro postati novi poticaj za ekonomsku isključenost? U središtu ovog problema nalazi se velika neravnoteža: veće sile poput Kine, Sjedinjenih Američkih Država i EU-a proizvode zelene tehnologije visoke vrijednosti, dok je većina zemalja u razvoju zapela u izvozu zelene robe male vrijednosti – prvenstveno ključnih minerala. To odražava podjelu rada iz kolonijalnog doba, pri čemu je Globalni jug opskrbljivao sirovinama, a Sjever je isporučivao inovacije, monopolizirao proizvodnju i požnjeo najveće profite.

Podaci Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo naglašavaju dubinu ove podjele. Zeleni patenti (koji se odnose na obnovljivu energiju, energetsku učinkovitost i prilagodbu klimatskim promjenama) pretežno su koncentrirani u nekoliko zemalja, poput Kine, SAD-a, Japana i Njemačke. Između 2000. i 2024. udio prvih deset gospodarstava iznosio je gotovo 90 posto međunarodnih prijava patenata u području solarne i vjetroenergije. Brazil, unatoč tome što je na šestome mjestu u svijetu po instaliranim kapacitetima za vjetroelektrane, pridonio je samo 0,4 posto globalnih patenata za vjetroenergiju. Za solarnu energiju njegov je udio iznosio samo 0,19 posto.

Ta tehnološka koncentracija nije slučajna. Posljedica je globalnog režima intelektualnog vlasništva koji daje prednost monopolskoj dobiti nad javnim dobrima. Napori za poticanje veće globalne koordinacije, između ostalog, putem Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS), nisu uspjeli riješiti temeljni problem. Bez pristupa cjenovno pristupačnim tehnologijama, Globalni jug ne može u potpunosti sudjelovati u klimatskoj tranziciji. Što je još gore, trenutačni sustav riskira da zarobi zemlje u razvoju u novom obliku ovisnosti, opskrbljujući ih mineralima za baterije i solarne panele, ali one nemaju sredstava za njihovu proizvodnju.

Financiranje borbe protiv klimatskih promjena nije dovoljno za prekid ovog ciklusa. Umjesto toga, prijenos tehnologije i reforme globalnog režima intelektualnog vlasništva moraju biti u središtu klimatskih pregovora. Iako Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime i Pariški sporazum o klimatskim promjenama to priznaju, postignut je mali napredak. Srećom, postoji presedan za potrebne promjene. Još 2000-ih Brazil je odigrao ključnu ulogu u kategorizaciji pristupa lijekovima protiv HIV-a/AIDS-a kao javnog dobra, a ne kao robe kojom upravljaju isključivo prava intelektualnog vlasništva. Ovaj pomak potaknut je kombinacijom pravnih, političkih i civilnih mjera koje su dovele u pitanje globalni režim farmaceutskih patenata i stavile javno zdravlje na prvo mjesto.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Kao što tvrdi nobelovac ekonomist Joseph Stiglitz, takvi su mehanizmi ključni za ispravljanje tržišnih nedostataka i osiguravanje pravednog pristupa inovacijama. Zbog toga je Međunarodni sud pravde u svojem nedavnom savjetodavnom mišljenju o klimatskim promjenama naglasio obvezu svih država da surađuju, osim pružanja financijskih sredstava, u razvoju i širenju zelenih tehnologija, između ostalog, razmjenom znanja i sudjelovanjem u prijenosu tehnologije.

Pravda kroz inovacije

Program implementacije tehnologije koji je dogovoren na konferenciji COP28 nudi sredstvo za poticanje takve suradnje. Pod vodstvom Brazila na konferenciji COP30, Program implementacije tehnologije može postati platforma za jačanje nacionalnih inovacijskih sustava, omogućujući zemljama da prilagode tehnologije lokalnom kontekstu i izgrade kapacitete za klimatska rješenja. Ideja je koristiti se mješavinom javnog i privatnog novca za potporu probnim projektima, a zatim proširiti one koji se pokažu učinkovitima.

Mogli bismo, primjerice, podržati pilot-projekt koji ima za cilj proizvodnju gnojiva s niskim udjelom ugljika pomoću zelenog vodika. Trenutačno se amonijak – ključni ulazni materijal za dušična gnojiva – proizvodi od vodika iz fosilnih goriva, zbog čega je taj sektor odgovoran za otprilike jedan do dva posto globalnih emisija ugljikova dioksida. Zamjenom vodika na bazi fosilnih goriva obnovljivim (zelenim) vodikom, ista proizvodnja amonijaka imala bi mnogo manje emisija, kao i ponudila skalabilno, lokalno prilagodljivo rješenje. Ako pilot-projekt uspije u ovom sektoru koji je teško smanjiti, stvorit će se model koji se može ponoviti za druge zemlje.

Brazil tijekom predsjedanja konferencijom COP30 može okupiti Globalni jug iza vizije Program implementacije tehnologije koji donosi klimatsku pravdu kroz inovacije. Ovo nije samo tehnički program, već i politički. Samo osnaživanjem zemalja pristupom zelenim tehnologijama one mogu izgraditi potrebne kapacitete, a pomažući ostatku svijeta u dekarbonizaciji, bogate zemlje pomoći će i sebi.

© Project Syndicate 2025.