Kiša koja je danima zalijevala riječku regiju nije posustala ni prije nekoliko dana kada smo dogovorili obilazak broda LNG Croatia, ploveće jedinice za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (FSRU), odnosno plovećeg terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju na otoku Krku. Iako je vremenska prognoza za taj dan najavljivala predah od oborina, to se nije dogodilo. Mještani toga kraja, a i posada ovog čak 280 metara dugog broda na to su se naviknuli pa više i ne obraćaju pozornost; ionako imaju zaštitnu kacigu na glavi kada nisu u zatvorenom.

Brod LNG Croatia i cijeli terminal posljednjih su mjeseci u fokusu javnosti jer je, nakon što im je udvostručen kapacitet, Hrvatska time dobila daleko veću energetsku sigurnost, ali i postala veliki igrač u opskrbi plina cijele Europe. Postali smo rješenje u slučaju da se potpuno zatvori “pipa” iz koje ruski plin dolazi do potrošača diljem Europe.

Posada iz Hrvatske

Brod se 20. listopada vratio u Omišalj, nakon što su se u Turskoj, u brodogradilištu Kuzey star u predgrađu Istanbula, tijekom 55 dana na njega ugrađivao i implementirao novi modul za uplinjavanje kako bi se povećao kapacitet terminala; sada je nominalni kapacitet hrvatskog LNG terminala udvostručen na 6,1 milijardu prostornih metara prirodnog plina godišnje. Nakon povratka broda LNG Croatia u Omišalj, trajala je i testna faza rada u kojoj su izvršene provjere i testiranja svih sustava. I ta je faza ovih dana završila i terminal je u komercijalnom radu.

Traje normalan radni dan na brodu čija posada broji od 30 do 35 članova, ovisno o obimu posla. No, nikada ih nema manje od 30. Na kopnenom dijelu terminala ima još 12 djelatnika. Svi su odreda iz Hrvatske. Kako nam priča Ivan Fugaš, direktor LNG-ja Hrvatska, s kojim smo obišli brod i razgovarali o važnosti proširenja kapaciteta terminala, zapošljavanje hrvatskih radnika bio je uvjet kada se kretalo s projektom LNG terminala.

“Kada smo kupovali brod, zahtjev je bio da posada koja će njime upravljati bude iz Hrvatske. Danas su pravila malo drukčija, mogli bismo uvjetovati da su s govornog područja EU-a. Naši su članovi posade iz Rijeke i Splita, a kapetan je, primjerice, iz okolice Zadra. Rade u smjenama; prije proširenja kapaciteta mijenjali su se svakih 30 dana, a sada svakih šest tjedana. Zapravo, pravilo je da se mijenjaju svaka tri mjeseca, no sami se dogovaraju kada im točno odgovara jer najbolje znaju kako im je bolje odraditi posao. Rad u smjenama znači rad od 7 do 19 sati i za radnike na kopnu. Radni dan i tempo rada malo su se promijenili sada otkako smo povećali kapacitet. Naime, prije nam je brod za ukrcaj dolazio svakih 12 do 14 dana, a sada nam dolazi svakih 10 do 12 dana”, govori Fugaš.

“Dolazak brodova ne određujemo mi, nego korisnici terminala na osnovi termina za uplinjavanje – kada se spremnici prazne, tada se izračunava kada može doći novi brod, a to bude svakih 10 do 12 dana. Dan ili dva prije dolaska broda posada mora ponovno proći sva testiranja i uvjeriti se da je naš brod spreman prihvatiti drugi brod. Isto tako, kada brod dođe, obavlja se samo pretovar – to traje izmeđutri ili četiri dana, a za to vrijeme na terminalu nema nikakvih drugih radova koji mogu uzrokovati bilo kakve probleme i ugroziti pretovar, odnosno prekrcaj.

Posada je tada na to koncentrirana jer, kada je brod tu, radno vrijeme je od 0 do 24 sata, svi su stalno na brodu, spremni za sve. Kada broda za prekrcaj nema, tada posada ima radno vrijeme isto kao i bilo tko drugi u nekom pogonu. Izvan radnog vremena postoje dežurstva na brodu i ti ljudi sve kontroliraju”, objašnjava direktor LNG-ja Hrvatska s kojim smo obišli impresivan brod dug 280 metara, širok 43 metra i visok 50-ak metara. Iako je stalno usidren, kaže nam da na brodu LNG Croatia vrijede “brodska pravila”.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Visoki sigurnosni standardi

Ne izlazi se s njega dok ne dođe vrijeme za rotaciju, tako da posada živi na brodu. Imaju impresivnu kuhinju gdje se od svježe dopremljenih lokalnih namirnica priprema hrana, pa mogu i birati menije. Svatko ima svoju kabinu sa sanitarnim čvorom, a tu je i lift koji je nedavno preuređen i moderniziran pa njime mogu skratiti put koji stepenicama vodi do najviše palube na brodu. Tamo svoj “ured” s pogledom na cijeli brod, terminal i zaljev ima i kapetan Josip Šatalić, koji se prisjeća kako je brod dovezao u Omišalj u rujnu 2020., u jeku pandemije koronavirusa, nakon što je u Kini provedena njegova konverzija. Brod je, naime, prenamijenjen budući da je napravljen u Južnoj Koreji i plovio je kao transportni brod za plin. Postrojenje koje je danas u njemu ugrađeno je 2020. u Kini. Prije nego što je postao kapetan broda, Šatalić je bio i prvi časnik na brodu, tako da ga jako dobro poznaje.

“Brod je te 2020. trebao biti u Kini do studenoga, no krenuli smo ranije kako bismo izbjegli totalni lockdown i njihove pripreme za zimu jer smo u Hrvatskoj početkom 2021. morali početi s komercijalnim radom. Trudili smo se završiti cijelu konverziju, mijenjali smo i kompletan sustav upravljanja automatizacije, što je bilo izazovno jer nam tehničari u jednom trenu nisu mogli doći u Kinu zbog pandemije. No, sve je odrađeno, a put od Kine do Omišlja trajao je 20-ak dana”, prisjeća se kapetan Josip Šatalić početka rada terminala. Od tada do danas, kažu nam direktor Ivan Fugaš i kapetan Josip Šatalić, puno se toga promijenilo, no visoki sigurnosni standardi i briga za okoliš uvijek su na visokom nivou.

“Brod je, zapravo, kao postrojenje u nekoj rafineriji; sve je organizirano na isti način, procesi i radnje su isti, no ovdje su puno stroža sigurnosna pravila jer riječ je o LNG-ju. Za gradnju terminala dobili smo rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš, kojim su propisane sve mjere koje godišnje provodimo kako bismo osigurali zaštitu okoliša, što i dokazujemo svake godine. Prvih smo godinu dana rada imali niz inspekcija i bezbroj puta smo dokazali da smo potpuno sigurni, da ničim ne zagađujemo okoliš. Dapače, mjerenja su pokazala da su, otkako smo ovdje, zrak i more čišći, a ribe ima više nego ikad. Sve su to dokazi da terminal ne zagađuje okoliš. I u razvojnim projektima u idućih tri do četiri godine planiramo napraviti dodatne mjere da smanjimo utjecaj na okoliš”, kaže direktor Fugaš.

Nakon ugradnje novog modula na brod LNG Croatia u Turskoj, hrvatski terminal za ukapljeni prirodni plin, odnosno LNG Terminal, povećao je kapacitet na tri razine. Najvažnija je maksimalna razina, odnosno količina prirodnog plina koju terminal može otpremiti u transportni sustav godišnje. Nakon povećanja, taj kapacitet sada iznosi nešto više od 6,1 milijardu prostornih metara, dok je prije bio 3,9 milijardi prostornih metara prirodnog plina.

“Tehnički kapacitet LNG Terminala definira koliko se maksimalno prirodnog plina može otpremiti u transportni sustav u godinu dana uvažavajući tehničke karakteristike transportnog sustava te uzimajući u obzir dane održavanja LNG Terminala kao i transportnog sustava. Taj tehnički kapacitet mijenja se kako se nadograđuje transportni sustav i trenutno je na vrijednosti od 3,43 milijarde prostornih metara prirodnog plina dok je prije povećanja kapaciteta bio 2,9. Još imamo i komercijalni kapacitet, odnosno kapacitet koji se nudi starim i novim korisnicima LNG Terminala u zakup i on u pravilu odgovara tehničkom kapacitetu.

Važno je znati da je Republika Hrvatska gradnjom LNG Terminala maksimalno povećala sigurnost opskrbe prirodnim plinom s obzirom na to da smo prije nego što je terminal sagrađen ovisili o uvozu prirodnog plina i domaćoj proizvodnji prirodnog plina koja je sada na oko 20 posto potreba, a s vremenom mora lagano padati. Gradnjom LNG Terminala osigurali smo da prirodni plin možemo dobiti iz svih kuteva našeg planeta, što ujedno znači da smo u puno boljoj pregovaračkoj situaciji pri nabavi prirodnog plina iz bilo kojeg smjera”, objašnjava Fugaš.

Kako gledati na snagu

“Povećanjem kapaciteta samo smo učvrstili tu točku u kojoj trenutačno jesmo, a možemo i daleko više pomoći i susjednim zemljama u povećanju sigurnosti opskrbe. Dakle, to što godišnje možemo pustiti 6,1 milijardu prostornog metra prirodnog plina velika je stvar, no ono što je još važnije i kako treba gledati na snagu koju sada imamo na terminalu je koliko plina možemo isporučiti u jednome danu i u jednome satu jer bit će situacija u kojima će nekome hitno trebati plin.

Sada u jednome danu možemo dati 700 tisuća prostornih metara plina, a prije smo bili na 450 tisuća kubika. Dakle, kada god nekome nešto zatreba, možemo odmah uskočiti i to je najbitnije u ovom terminalu danass”, zaključuje kaže direktor LNG Hrvatske.