Sjedinjene Američke Države pobjeđuju. Ili barem tako izgleda ako pratite tržišne indekse i paradu zemalja koje stoje u redu za sklapanje dogovora s predsjednikom Donaldom Trumpom. Američko gospodarstvo nadmašuje svoje saveznike. Dionice i dalje dosežu rekordne razine. A azijske i zaljevske zemlje obećale su bilijune dolara izravnih stranih ulaganja u SAD tijekom Trumpovog predsjedništva. Štoviše, Ujedinjeno Kraljevstvo, Europska unija i nekoliko zemalja jugoistočne Azije ponudile su neuzajamne trgovinske sporazume. Kanada je povukla svoj plan uvođenja poreza na digitalne usluge. Japan je napravio jednostrane ustupke u vezi s carinama na automobilsku industriju i Nippon Steelom. A europske farmaceutske tvrtke premještaju proizvodnju u SAD kako bi izbjegle kaznene carine. Dok se na tržištu rada otvara manje radnih mjesta, a povjerenje potrošača bilježi zastoj, potrošnja (posebno najbogatijih Amerikanaca) i dalje polako raste. U kombinaciji s procvatom ulaganja u umjetnu inteligenciju i ogromnom deficitarnom potrošnjom – omogućenom stalnim statusom dolara kao globalne rezervne valute – tržišta i dalje računaju na američku likvidnost i rast. No, dok kratkoročna slika izgleda snažno, SAD trguje dugoročnim strateškim prednostima za trenutačne taktičke prednosti, a troškovi se gomilaju na načine koji neće postati očiti dok ne bude prekasno za promjenu smjera.

Kontra migranata

Počnimo s imigracijom. Desetljećima je sposobnost Amerike da privuče najbolje i najpametnije iz cijelog svijeta bila kamen temeljac njezine tehnološke i ekonomske dominacije i dominacije meke moći. Ali sada se tepih za dobrodošlicu mota. Trumpova administracija sve je više neprijateljski raspoložena prema imigrantima (bilo legalnim ili ilegalnim, kvalificiranim ili nekvalificiranim), nativistički osjećaji među Amerikancima rastu, a građanske slobode (posebno za nebijele imigrante) sve su neizvjesnije. Brojke govore same za sebe: dolasci međunarodnih studenata u SAD smanjili su se za gotovo 20 posto u odnosu na prošlu godinu.

U međuvremenu, Kina uvodi nove vize izričito osmišljene da namame visokokvalificirane radnike iz SAD-a, a Kanada obljepljuje zračne luke ponudama za zapošljavanje. Kako Amerika postaje manje privlačno odredište za vrhunske globalne talente u odnosu na svoje konkurente, dugoročna ekonomska šteta će rasti. Zatim su tu sveučilišta. Trumpova administracija nije ciljala samo odjele za humanističke znanosti, koji su doista često postali intelektualno izolirani i ideološki doktrinarni, već je također smanjila istraživačku infrastrukturu na najboljim američkim (i svjetskim) sveučilištima. Zbog tih je institucija Amerika na samom vrhu znanosti i tehnologije i one privlače sutrašnje vodeće znanstvenike, inženjere i poduzetnike. Potkopavanje tog ekosustava narušit će ključni stup američkog gospodarstva u vrijeme kada povjerenje javnosti u samu znanost opada. Skepticizam prema cjepivima, teorije zavjere i refleksivno odbacivanje stručnosti nisu samo kulturni hirovi. Oni su strukturni nedostaci kada se natječu sa zemljama u kojima je vjera u znanost i tehnologiju i dalje jaka, pa Amerikanci nisu u poziciji da pokrenu sljedeći val inovacija. Uzmimo za primjer umjetnu inteligenciju. SAD juri naprijed u umjetnoj inteligenciji okrenutoj potrošačima – chatbotovima, društvenim medijima koji maksimiziraju angažman, alatima za proizvodnju lošeg sadržaja kojega je generirala umjetna inteligencija i koji izaziva ovisnost, sve većim jezičnim modelima koji tvrde da su korak bliže superinteligenciji – jer tu je novac. Ali ove tehnologije također fragmentiraju društvo, pojačavaju dezinformacije i možda doprinose nekoj vrsti kolektivne psihoze. Kina je, nasuprot tome, usmjerila razvoj umjetne inteligencije dalje od potrošačkih aplikacija u korist obrambene i industrijske upotrebe, koje nose manji rizik od društvene fragmentacije i više strateške prednosti. Priča o energiji je slična. S jedne strane, SAD je postao najmoćnija naftna država na svijetu, što samo po sebi nije problem, s obzirom na to da će fosilna goriva nastaviti napajati podatkovne centre, poljoprivredu i tešku industriju u desetljećima koja dolaze. Ali SAD je gotovo prepustio vodstvo u post-ugljičnoj energiji Kini, koja već dominira tehnologijom baterija, solarnom energijom, nuklearnom energijom sljedeće generacije i lancima opskrbe kritičnim mineralima. SAD udvostručuje energiju prošlosti nauštrb energije budućnosti. Ili razmislite o trgovinskoj politici. Trumpova administracija uvodi najviše američke carine u stoljeću, što ima za posljedicu regresivni porez na američke tvrtke i potrošače od otprilike 17 posto, koji su prisiljeni plaćati više za intermedijarne inpute i finalnu robu. U kombinaciji s oštrim zaokretom prema industrijskoj politici i državnom kapitalizmu, SAD se udaljava od načela slobodnog tržišta koja su njegovu ekonomiju učinila tako konkurentnom. Iako se ciljane državne intervencije u odabranim sektorima (poluvodiči, bankarstvo) ponekad mogu opravdati posebnim osnovama (nacionalna sigurnost, financijska stabilnost), uz sveobuhvatni protekcionizam i uplitanje države, gospodarstva s vremenom postaju manje dinamična, a ne više.

Ovo kratkoročno razmišljanje proteže se i na geopolitiku. Većina zemalja spremna je prepustiti Trumpu pobjede (neke Pirove, neke značajne) kako bi izbjegle otvoreni sukob. Ali iste zemlje također rade na tome da se pobrinu da se više nikada ne nađu u ovoj poziciji. EU je finalizirao trgovinske sporazume s Mercosurom, Meksikom i Indonezijom. Brazil produbljuje gospodarske veze s Europom, Kinom i Kanadom. Indija radi na stabilizaciji odnosa s Kinom dok ubrzava infrastrukturne projekte koji smanjuju njezinu ovisnost o američkim tržištima. A Saudijska Arabija potpisala je nuklearni sporazum s Pakistanom kako bi se zaštitila od budućeg sigurnosnog zanemarivanja iz Washingtona.

Lekcija na teži način

Nakon što su na teži način naučile da američka politika može promijeniti smjer svakog izbornog ciklusa, ove zemlje sada traže alternative, dok se kratkoročno prilagođavaju Americi. A budući da ove zaštite iziskuju ogromne količine političkog kapitala, godine ulaganja i novu institucionalnu arhitekturu, bit će ih teško poništiti nakon što se izgrade.

SAD će u doglednoj budućnosti nastaviti nadmašivati saveznike i protivnike. Njegovo vodstvo preveliko je da bi se izbrisalo preko noći, a u AI-u je jedna od samo dvije raspoložive mogućnosti i još uvijek ga veći dio svijeta preferira u odnosu na Kinu. Ali dugoročna putanja je zabrinjavajuća. Povijesne prednosti Amerike u odnosu na njezine kolege – fizička i institucionalna infrastruktura, superiorna demografija djelomično potaknuta imigracijom, javna tolerancija prema nejednakosti poduprta percepcijom meritokracije, veći kapacitet za deficitarnu potrošnju – sve to ide u pogrešnom smjeru. Unatoč tome što je u ukupno slabijoj poziciji, Kina, za koju se zna da gleda dugoročno, čini sve što može kako bi iskoristila te promjene.

Možda najviše zabrinjava to što se svi u duboko podijeljenoj Americi slažu da najveća prijetnja toj zemlji dolazi iznutra. Ne slažu se samo oko toga gdje se ta prijetnja nalazi. Kao posljedica toga, nacionalna politika ostat će usredotočena na uzajamno pogubne bitke, a ne na dublja, strpljiva ulaganja – u ljude, institucije, istraživanje i infrastrukturu – koja su potrebna za dugoročnu konkurentnost. Kratkoročne američke pobjede su stvarne, ali u nekom će trenutku trebati podmiriti račun.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju