Mnogi su ostali u nevjerici kada je i u drugom pokušaju prodaje velebne zgrade zagrebačke Name izostao interes kakav je za očekivati za jednu tako vrijednu nekretninu na elitnoj lokaciji. No, ponuda je stigla – u zadnjih deset minuta prije zatvaranja dražbe Fina je zaprimila samo jednu ponudu, koju je dala zajednička tvrtka dvije splitske poduzetničke obitelji Banović i Budalić, Izbor Šesti.

Ponudili su 2,5 tisuće eura više nego je bila istaknuta minimalna cijena od 17,247 milijuna eura i prihvatili su sve ostale uvjete – da će iduće dvije godine zadržati postojeći posao robne kuće, preuzeti robu na zalihama, te zaposlenike, njih između 150 i 160. No, hoće li Splićani doista i postati vlasnici Name, to još uvijek nije sigurno. Jer, prije nego stečajni sudac zagrebačkog trgovačkog suda potvrdi ovaj uspješno proveden dražbovni postupak i zatvori priču o prodaji Namine najvrjednije imovine u Ilici, slučaj još uvijek može zaustaviti Grad Zagreb. Preokret potencijalno još može napraviti i sama država, iako je, za razliku od Grada Zagreba, to doista malo izgledno.

Grad Zagreb, kao i država, imaju, naime, pravo prvokupa, budući da se robna kuća Nama, inicijativom Grada Zagreba, nalazi u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske, koje vodi Ministarstvo kulture. Taj status, privremeno, na četiri godine izborio je Grad Zagreb, koji je nastojao osigurati da se u hrvatskom glavnom gradu, poput nekih drugih europskih metropola, očuva njegov ‘Lafayette’. Rješenje, zbog kojega su postavljeni i vremenski uvjeti u dražbi Naminih nekretnina, vrijedi četiri godine, a hoće li Grad ostati pri svom dosad čvrstom stavu da Nama zadrži sadašnji oblik ili će u konačnici popustiti i prepustiti odluke budućim vlasnicima, bit će vrlo brzo jasno. Grad Zagreb, kao i država, po zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara trebaju dati očitovanje o tomu hoće li iskoristiti svoje pravo prvokupa. U tom slučaju, platili bi cijenu koju je ponudio najbolji ponuđač, u ovom slučaju Izbor Šesti.

Posluje pozitivno

Državu svi upućeni odmah isključuju iz tog mogućeg scenarija, budući da je država i najveći vjerovnik, pa je i do sada imala mogućnost zatvoriti tu priču i riješiti ostale vjerovnike.

No, preuzimanje poduzeća koja posluju u djelatnostima s razvijenim tržištem već odavno nije državna politika. Grad Zagreb, međutim, dosadašnjim je angažmanom na ovoj prodaji dao do znanja da ga Nama zanima, no zanima li ga toliko da će posegnuti u gradsku blagajnu i iskeširati spomenuti iznos? Uputili smo upit Gradu Zagrebu o ovom slučaju, no kakav je stav i hoće li iskoristiti svoje zakonsko pravo prvokupa ove vrijedne imovine do zaključenja ovog izdanja iz Grada nismo dobili odgovor. Do sada su gradske vlasti bile zainteresirane za budućnost Name, no eventualna kupnja nekretnine podrazumijeva ne samo podmirenje cijene, nego i cjelokupnu organizaciju upravljanja imovinom, uključujući i osnivanje posebnog trgovačkog društva. Istina, samo poslovanje novim vlasnicima ne bi trebalo predstavljati opterećenje jer i u stečaju Nama cijelo vrijeme pozitivno posluje, ali su za daljnje poslovanje nužna značajna ulaganja.

Država, pak, ni u jednom trenutku nije iskazivala interes za budućnost Namine robne kuće, uostalom, središnja je vlast i zaslužna za to što je Nama u stanju u kojemu je danas, stečaju. I to neovisno o političkoj opciji koja je imala većinu. U problemima je taj veliki lanac trgovina, čija mreža je uključivala i niz drugih gradova, bio još od početka 1990-ih. U pretvaranju iz društvenog u državno vlasništvo, imovina Name bila je procijenjena na 260 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Dio dionica bio je raspodijeljen radnicima, dio državnim institucijama. Fond za privatizaciju značajan paket prodao je PBZ-u, koji potom dionice vraća državi.

Prelomio – Linić

Na kraju, ministar financija u Račanovoj vladi Slavko Linić prelama i donosi odluku – Nama odlazi u stečaj. Vjerovnici od samog starta, 2000., do danas nisu bili za restrukturiranje poduzeća, već za prodaju nekretnina. Prodano je desetak Naminih zgrada, a ostale su samo robne kuće u Ilici i na Kvatriću. Ilička Nama već stoljeće i pol je jedan od simbola grada, prošla je različite transformacije, iz hotela u robnu kuću, mijenjala je vlasnike ovisno i o državnim sustavima koji su im oduzimali imovinu, a zadnja dva i pol desetljeća, koliko je Nama u stečaju, iz stručnih krugova, arhitekata i urbanista, kao i običnih građana, zaziva se samo da Nama zadrži prepoznatljiv izgled i djelatnost robne kuće, oblika trgovine koji je gotovo izumro. Ima li Grad Zagreb volje i snage za to?

Mediji su proteklih dana kucali na vrata splitskih poduzetnika i pokušavali su doći do informacija o tome kakvi su njihovi planovi i što će razvijati u Nami nakon isteka dvije godine i prestanka obveze poslovanja u sadašnjem obliku. Obitelj Budalić poznata je po uspješnom poslovanju u nekretninskom biznisu, posebice po splitskoj robnoj kući Maja. Banovići su, pak, vlasnici Optike Anda, jedne od najvećih kompanija na domaćem tržištu optike. U posljednje vrijeme bave se i drugim poslovima u trgovini, kao i nekretninama, što ih je očito i povezalo s Budalićima. I prije Name, obje su poduzetničke obitelji čuvale privatnost i medijski se nisu puno eksponirale. Sada je, pak, njihovo povlačenje i opravdano jer još uvijek ne znaju hoće li biti vlasnici. Dok god se Grad Zagreb ne izjasni oko svog prava prvokupa Naminih nekretnina, oni, premda su dali najbolju ponudu i jamstvo, još uvijek nisu kupac.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’