Nema sumnje da umjetna inteligencija mijenja globalno gospodarstvo neviđenom brzinom. No, hoće li ona spasiti bogate zemlje od pojačanih dužničkih pritisaka, posebno jer brzo starenje stanovništva povećava pritisak na programe socijalnih naknada? Ako je tako, mogu li te zemlje bez rizika imati još veće deficite, zapravo posuđujući od ultrabogatih budućih generacija? Nitko se ne bi trebao kladiti na to.

Iznimno optimistična procjena potencijalnog utjecaja umjetne inteligencije na gospodarski rast svakako je potaknula tržišta imovine na viši rast u posljednjih nekoliko godina. To se posebno odnosi na euforična tržišta dionica, koja nastavljaju rasti unatoč političkoj paralizi u Francuskoj, zatvaranju vlade i sveopćem napadu na neovisnost središnjih banaka u SAD-u te egzodusu visokokvalificiranih talenata iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Utrka za dominaciju

Iako sam dugo tvrdio da će umjetna inteligencija na kraju riješiti problem anemičnog rasta naprednih gospodarstava, također sam upozorio da bi nekoliko mogućih prepreka moglo usporiti tempo ove transformacije. Među mnogim materijalnim, pravnim, ekonomskim i društvenim čimbenicima na koje treba računati su opskrba električnom energijom; prava intelektualnog vlasništva; nedostatak kvalificiranih radnika u području umjetne inteligencije; i potrebu za uspostavljanjem sveobuhvatnog okvira koji regulira način na koji chatbotovi komuniciraju i razmjenjuju informacije, uključujući neku vrstu mehanizma cijena. Tvrtke za umjetnu inteligenciju uložile su ogromne iznose u utrku za dominaciju tržištem (ako države to dopuste), naizgled spremne brzo gubiti velike količine novca u zamjenu za korisnike i informacije. Ali naposljetku, vjerojatno u ne tako dalekoj budućnosti, ove će tvrtke morati razviti izvore prihoda, najvjerojatnije putem oglašavanja, poput tvrtki društvenih medija prije njih.

Iako je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa dala znak “punom parom naprijed” u vezi s umjetnom inteligencijom, zamršena pitanja koja uključuju kako je moralna prosudba kodirana u ove modele – trenutačno u nadležnosti male skupine programera – u konačnici će preuzeti američki Kongres i sudovi, kao i vlasti u drugim zemljama. No, najveći otpor vjerojatno će doći od stotina milijuna raseljenih službenika, koji će postati najnoviji politički cilj, baš kao što su radnici u proizvodnji danas i kao što su bili poljoprivredni radnici 1960-ih i 1970-ih.

Svatko tko radi s računalom ugrožen je automatizacijom. Ideja da šačica tvrtki može zamijeniti veliki dio radne snage bez masovnih političkih previranja čista je maštarija. Ako ne dođe do dramatičnog autoritarnog zaokreta, nemiri su gotovo zajamčeni. To će osigurati dovoljno materijala za Zohrane Mamdanise u cijelom svijetu (Mamdani, 33-godišnji socijalist, glavni je kandidat za sljedećeg gradonačelnika New Yorka u studenom), posebno zato što se čini da umjetna inteligencija eliminira radna mjesta za mlađe radnike.

Zatim je tu neugodna istina da su mnoge vrhunske aplikacije umjetne inteligencije u vojnoj domeni, što bi moglo pokrenuti masovnu utrku u naoružanju, pa čak i dovesti do širenja ratova koji se vode s vojskama bespilotnih letjelica i drugim oružanim sustavima koje podržava umjetna inteligencija. Geopolitički rascjepi i sukobi štetni su za dugoročni rast i jednako je vjerojatno da će iscrpiti porezne prihode kao i povećati ih. Umjetna inteligencija također bi mogla osnažiti manje države i terorističke skupine, zapravo im dajući pristup vodećim fizičarima i biolozima pritiskom na gumb.

Konačno, samo zato što se Trump, neskrušeni poricatelj klimatskih promjena, vratio u Bijelu kuću ne znači da su prijetnje koje predstavlja globalno zatopljenje nestale. Troškovi nesputanih klimatskih promjena naglo će porasti u nadolazećim desetljećima – osim ako naši gospodari umjetne inteligencije ne uspiju riješiti problem (iako oni mogu zaključiti da rješenje uključuje mnogo manji broj ljudi).

Lijek za sve probleme

Ideja da će, nakon duge i bolne tranzicije, dolazak opće umjetne inteligencije riješiti sve probleme bogatog svijeta je hiperbola. Čak i ako opća umjetna inteligencija jako pojača rast, to će gotovo sigurno dovesti do mnogo većeg udjela kapitala u proizvodnji i odgovarajuće manjeg udjela rada. Doista, tržište dionica cvjeta upravo zato što tvrtke očekuju smanjenje troškova rada. S obzirom na to, visoka očekivanja dobiti ugrađena u rastuće cijene dionica ne mogu se shvatiti kao izravno pretvaranje u ukupni rast.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Time se vraćamo na državni dug. Nema razloga pretpostaviti da će rast potaknut umjetnom inteligencijom dovesti do ekvivalentnog povećanja državnih poreznih prihoda, iako je to možda bila razumna pretpostavka u prošlosti. Uostalom, kapital je mnogo teže oporezivati nego rad, dijelom zato što je koncentriraniji i politički moćniji, a dijelom zato što se može slobodno kretati preko granica.

Naravno, viši carinski zidovi mogli bi spriječiti ovaj bijeg kapitala, ali svaka takva strategija u konačnici bi bila samoporažavajuća. Dakle, da, transformacija umjetne inteligencije dolazi i već je doprinijela novoj utrci u naoružanju između SAD-a i Kine. Ali bilo bi nepromišljeno pretpostaviti da se napredna gospodarstva mogu osloniti na umjetnu inteligenciju za rješavanje proračunskih problema koje političari ne mogu riješiti.