Joel Mokyr, Philippe Aghion i Peter Howitt dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za “teoriju održivog rasta kroz kreativnu destrukciju”. Riječ je o trojici znanstvenika čiji su radovi stubokom promijenili razumijevanje načina na koji inovacije potiču dugoročan gospodarski napredak.

Prema obrazloženju Odbora Sveriges Riksbanke, švedske središnje banke, nagrada je dodijeljena “za objašnjenje inovacijama potaknutog ekonomskog rasta”. Kraljevska švedska akademija znanosti odlučila je polovicu nagrade dodijeliti Joelu Mokyru s Northwestern Universityja, a drugu polovicu zajednički Philippeu Aghionu s Collège de France i INSEAD-a te Peteru Howittu sa Sveučilišta Brown.

“Još uvijek sam bez riječi”, rekao je Philippe Aghion na jučerašnjoj telefonskoj konferenciji za medije, netom nakon što je obaviješten o svojoj nagradi. Najavio je da će novčanu nagradu uložiti u svoj istraživački laboratorij. Novinari su iskoristili priliku i nobelovca upitali kakvu prijetnju predstavljaju američke carine rastu. “Ne pozdravljam protekcionistički val u SAD-u. To nije dobro za nas, za rast i inovacije. Europske zemlje moraju shvatiti da više ne bismo smjeli dopustiti da SAD i Kina postanu tehnološki lideri i da u tome izgube”, izvijestili su glavni svjetski poslovni mediji o kritičnom Aghionovom stavu prema politici Donalda Trumpa.

Schumpeterova ideja

Koncept “kreativne destrukcije”, koji je središnja ideja ovogodišnje nagrade, potječe iz djela austrijskog ekonomista Josepha Schumpetera iz 1940-ih. Schumpeter je njime opisao paradoksalnu silu napretka: svaka nova tehnologija ili inovacija ruši staru, destabilizira postojeći poredak, ali ujedno stvara temelj za gospodarski rast i društveni razvoj. Parni stroj, elektrifikacija, masovna proizvodnja, internet i umjetna inteligencija samo su neki od primjera kako inovacije istodobno ruše postojeće strukture i otvaraju nova područja rasta.

“Rad laureata podsjeća nas da ne bismo trebali uzimati napredak zdravo za gotovo”, izjavila je profesorica ekonomske teorije Kerstin Enflo, članica odbora za nagradu, dodajući kako društvo mora pratiti čimbenike koji generiraju i održavaju gospodarski rast.

Teoretičari kreativne destrukcije tvrde da bez stalnog preispitivanja, nadmetanja i zamjene starih ideja novima nema ni trajne produktivnosti niti rasta. Kritičari pak upozoravaju da ova dinamika stvara velike društvene troškove – gubitak radnih mjesta, nestanak tradicionalnih zanimanja i destabilizacija postojećih ekonomskih struktura. No Aghion, Howitt i Mokyr pokazali su da upravo to “nužno zlo” predstavlja motor dugoročnog napretka.

Mokyrov doprinos posebno se ističe u razumijevanju načina na koji znanje i tehnološki razvoj međusobno ojačavaju jedno drugo. Ekonomski historičar Joel Mokyr je istraživao kako su društva od industrijske revolucije nadalje uspjela stvoriti samoodrživ mehanizam inovacija. Tvrdi da nije ključno samo tehničko eksperimentiranje nego i tzv. “propozicijsko znanje”, odnosno teorijsko razumijevanje svijeta, znanost o tome kako stvari funkcioniraju. Mokyr smatra da samo društva koja su otvorena prema promjeni i koja dopuštaju idejama da ospore postojeće autoritete mogu ostvariti trajni napredak.

Tijekom protekla dva stoljeća čovječanstvo je prvi put u povijesti ušlo u razdoblje stalnog ekonomskog rasta. Dok su ranija razdoblja bila obilježena stagnacijom i nestašicama, moderno doba donijelo je trajan uspon životnog standarda, produktivnosti i prihoda. Mokyr objašnjava da je taj proces postao moguć tek kada su društva usvojila sustavan pristup znanju i tehnološkom razvoju, ne samo kroz genijalnost pojedinaca nego kroz kolektivnu spremnost na konstantno učenje i prilagodbu.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Philippe Aghion i Peter Howitt dali su tom povijesnom uvidu matematičku i analitičku podlogu. Njihov “model kreativne destrukcije” objavljen 1992. postao je jedan od najutjecajnijih u modernoj makroekonomiji. On opisuje kako tržišno natjecanje, zaštita intelektualnog vlasništva, istraživanje i razvoj te dinamika inovacija međusobno djeluju i stvaraju cikluse obnove gospodarskog sustava.

Jednostavan mehanizam

U središtu njihova modela je jednostavan mehanizam: kada neko poduzeće stvori novu tehnologiju ili proizvod, stječe kratkotrajni monopol i ostvaruje visoku dobit. No, ta dobit potiče konkurente da traže još bolje rješenja, što dovodi do novih inovacija koje mogu srušiti i samog inovatora. Taj neprekidni proces zamjene i obnove pokreće “motor rasta” i jamči dugoročan napredak.

Aghion i Howitt dokazali su da je upravo ta dinamika – stalna kombinacija stvaranja i uništavanja – temelj suvremenog kapitalizma. Bez nje bi ekonomije zapale u stagnaciju i neefikasnost, a inovatori izgubili poticaj za stvaranje. Njihov teorijski okvir danas je ključan u analizama produktivnosti, industrijske politike i tehnoloških promjena, osobito u kontekstu digitalne transformacije i umjetne inteligencije, navela je u svom objašnjenju Kraljevska švedska akademija znanosti.

Ovogodišnja Nobelova nagrada tako ne odaje priznanje samo trojici znanstvenika, nego i konceptu koji oblikuje samu bit modernog gospodarstva. U svijetu koji se ubrzano mijenja, poruka njihove teorije snažno odjekuje: napredak nije moguć bez promjene, i svaki novi početak zahtijeva kraj nečega starog.

Ekonomsku nagradu, službenog naziva Nagrada Švedske banke za ekonomske znanosti u spomen na Alfreda Nobela, utemeljila je 1968. Sveriges Riksbank, švedska središnja banka, a prva je dodijeljena 1969. Ragnaru Frischnu i Janu Tinbergenu. Od tada je nagrađeno 96 ekonomista među kojima su samo tri žene. Posljednja žena koja je dobila Nobelovu nagradu bila je Claudia Goldin, američka ekonomska povjesničarka i profesorica na Sveučilištu Harvard.

Nagradu je dobila 2023. za svoja pionirska istraživanja o uzrocima i razvoju rodnih razlika na tržištu rada kojima je dala prvi sveobuhvatan prikaz razlika u zaradama žena i muškaraca tijekom više od 200 godina. Iako se ekonomska nagrada ne smatra “pravom” Nobelovom nagradom, svečano se uručuje 10. prosinca zajedno s ostalim nagradama, na godišnjicu Nobelove smrti 1896. godine.