Prošli tjedan u Ovalnom uredu odigrala se scena vrijedna pažnje. Američki predsjednik Donald Trump bio je izuzetno rječit i oduševljen dok je novinarima hvalio svog turskog kolegu Recepa Tayyipa Erdogana: “Imamo dobar odnos. Radi jako dobar posao u svojoj zemlji. On je vrlo cijenjen čovjek. Svi ga poštuju. I ja ga poštujem.”

No, usred tih pohvala odjeknuo je zahtjev koji predstavlja veliki gospodarski i geopolitički izazov za Ankaru: Trump je zatražio od Erdogana da prestane kupovati naftu i plin od Rusije.

Ankara zasad šuti

Zemlje članice skupine G7 također su povećale pritisak. Nakon virtualnog sastanka u srijedu, sedam vodećih industrijskih zemalja – Njemačka, Velika Britanija, Kanada, Francuska, Italija, Japan i SAD – zajednički je izjavilo da je vrijeme za “maksimiziranje pritiska na ruski izvoz nafte”. To bi trebalo smanjiti prihode koji su Moskvi potrebni za vođenje rata, piše Deutsche Welle.

Do sada Turska nije odgovorila na zahtjeve G7 i Donalda Trumpa. To ne čudi jer je energetska ovisnost o Rusiji najranjivija točka zemlje na Bosporu. Prema podacima Turske regulatorne agencije za energetska tržišta (EPDK), 66 posto turskog uvoza nafte i naftnih derivata prošle je godine došlo iz Rusije. Prema vodećem energetskom stručnjaku Necdetu Pamiru, taj je postotak godinu ranije bio još veći i iznosio je 68 posto – do kraja 2022. bio je 41 posto.

Visoki udio uvoza iz Rusije izravna je posljedica ruske agresije protiv Ukrajine: Turska ima koristi od činjenice da je Moskva pod pritiskom zbog sankcija EU-a i privremeno nudi svoju naftu do 15 posto ispod međunarodnih tržišnih cijena. Zabrana uvoza ne bi samo ugrozila sigurnost opskrbe Turske, već bi i uklonila ovu jasnu prednost kada je riječ o cijenama. Ankara je 2024. godine i 41 posto prirodnog plina uvozila iz Rusije. Ruski plin se u Tursku isporučuje prvenstveno putem plinovoda Plavi tok (Mavi Akim) i Turski tok (Türk Akim).

Prema izvještaju Turske komore strojarskih inženjera, udio fosilnih goriva na energetskom tržištu zemlje 2022. godine iznosio je oko 84 posto, dok je udio obnovljivih izvora energije bio samo 16 posto. Odmah nakon Trumpovog sastanka s Erdoganom oglasio se Kremlj. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov naglasio je da plinovodi prema Turskoj nastavljaju raditi “punim kapacitetom”. Neće biti prekida sve dok je protok plina “koristan” za Tursku, rekao je Peskov i naglasio: “Turska je suverena država koja sama donosi odluke o suradnji s nama.”

Skepsa promatrača

Promatrači ne očekuju da će Turska u nadolazećim godinama zaustaviti uvoz energije iz Rusije. Umjesto toga, Ankara slijedi tihu strategiju: diversifikaciju. Tijekom Erdoganovog nedavnog posjeta SAD-u državna tvrtka BOTAS potpisala je dva dugoročna ugovora o proširenju svojih izvora opskrbe prirodnim plinom: sporazum s američkom tvrtkom Mercuria o kupnji ukupno 70 milijardi kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina (LNG) tijekom 20 godina počevši od 2026., a najavljen je i preliminarni sporazum s tvrtkom Woodside Energy za kupnju 5,8 milijardi kubičnih metara LNG-a.

Kadri Tastan, stručnjak za Tursku u američkom German Marshall fondu, napominje da je turska vlada posljednjih godina doista uložila velike napore u diversifikaciju kako bi osigurala svoju energetsku sigurnost. Istodobno, potiče i domaće izvore energije, posebno obnovljive izvore energije.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Po njegovu mišljenju, novi sporazumi sa SAD-om ne sadrže samo diversifikaciju već i strateški aspekt. Politički odnosi sa SAD-om su posljednjih godina bili zategnuti, podsjeća Tastan. Prioritet predsjednika Trumpa je učiniti Ameriku vodećom energetskom zemljom i povećati prodaju fosilnih goriva poput LNG-a. Takvi energetski sporazumi mogli bi postati olakšavajući faktor za pregovore o drugim političkim pitanjima sa SAD-om, nastavio je Tastan.

Trump vodi carinski rat, a ovdje bi se kupnja LNG-a mogla koristiti kao pregovaračka poluga, smatra ovaj stručnjak i dodaje: “U stilu: ‘Gledajte, mi kupujemo više LNG-a, zauzvrat biste nam mogli izaći u susret po nekom drugom pitanju.’” Osim s SAD-om, Turska je posljednjih godina potpisala ugovore o ukapljenom prirodnom plinu s Egiptom, Alžirom, Katarom i Nigerijom.