Dok poslovni i državni čelnici te čelnici neprofitnih organizacija raspravljaju o budućnosti klimatskih mjera uoči Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP30) u Brazilu, globalno gospodarstvo i dalje je ugroženo akutnim i kroničnim klimatskim šokovima čiji bi utjecaj mogao biti ozbiljniji od globalne financijske krize 2008. godine. U vrijeme kada mnoge države i tvrtke i dalje zanemaruju i podcjenjuju fizički klimatski rizik, moramo imati na umu da ni financijska tržišta ni regulatori nemaju uvijek pravo. Što ako je njihovo trenutno samozadovoljstvo po pitanju klimatskih rizika katastrofalno pogrešno? Financijska kriza 2008. i njezine posljedice pokazale su koliko se brzo naša očekivanja mogu izjaloviti. Sredinom 2000-ih, deregulacija i pojednostavljenje bili su norma: bilance su bile tanke, a dobit i gubici visoki. Financijski inženjering procvjetao je dok su rizici bili zapakirani, razvodnjavani i prikrivani, a krediti su davani tamo gdje nisu zarađeni.

Suočeni sa svim tim, izrazi zabrinutosti bili su nadjačani bukom transakcija. Ali znakovi su bili tu. Temelji nisu bili dobri.

Kolaps u nekoliko dana

Do kraja 2008. globalno gospodarstvo bilo je na rubu kolapsa. U nekoliko dana, izbrisani su dugogodišnji bankarski divovi. Samo je državna pomoć spriječila raspad cijelog financijskog sustava. Bankarski sektor nakon krize izgleda puno drukčije od onog koji mu je prethodio. Zahvaljujući strožim pravilima i strožem nadzoru, dobro upravljanje i otpornost vratili su povjerenje u bankarski sektor. Dugoročni ulagači – mirovinski fondovi i osiguravajuća društva – strpljivo su podnosili godine skupog oporavka prije nego što je vrijednost vraćena i dividende nastavljene. Da su banke nestale, nestali bi i ti udjeli, a s njima i većina današnjeg financijskog sustava. Postkrizno razdoblje obilježila je kolektivna poniznost i prihvaćanje sistemskog rizika. To se odrazilo u tome što je Odbor za financijsku stabilnost 2015. godine priznao klimatske promjene kao možda najveću sistemsku prijetnju od svih. Međutim, deset godina kasnije, naši sustavi i procesi i dalje su slabo opremljeni za mjerenje i upravljanje sistemskim rizicima koje predstavljaju klimatske promjene. S obzirom na to se da fokus na klimatska pitanja stalno odgađa na dnevnim redovima ulagača, to je opasan propust. Od prekinutih lanaca opskrbe i oštećene imovine do infrastrukturnih šokova, javnozdravstvenih kriza i poremećaja u zajednici, mnoga poduzeća već osjećaju dubok utjecaj klimatskih promjena. Problem nije ograničen na katastrofe koje su dospjele na naslovnice. Suptilni, kronični učinci tiho nagrizaju vrijednost, često na načine za čije otkrivanje ili upravljanje njima naši sustavi nisu dobro opremljeni. Temelji opet nisu dobri. Podaci NASA-e naglašavaju ovu točku. Američki sateliti pokazuju da je intenzitet ekstremnih vremenskih događaja sada dvostruko veći od prosjeka zabilježenog u razdoblju od 2003. do 2020. Ovaj trend ima tragične posljedice za dobrobit ljudi. Primjerice, u Africi 23 milijuna ljudi suočilo se s akutnom glađu 2023., zbog rekordnih suša.

Globalno gospodarstvo stradava. Istraživanje Svjetskog gospodarskog foruma otkriva da se šteta povezana s vremenskim prilikama na poduzećima, infrastrukturi i drugoj dugotrajnoj imovini možda gotovo utrostručila od 2000. godine. Račun za posljednje desetljeće premašio je dva bilijuna dolara, a troškovi samo u 2022.-2023. dosegli su 451 milijardu dolara.

Nepovratne posljedice

Ipak, umjesto da poduzmu korake za ublažavanje ovih rizika, mnogi ulagači, korporacije i vlade nastavljaju poticati aktivnosti koje ih pogoršavaju. Vodeće tvrtke moraju se boriti kako bi uvjerile svoje odbore i ulagače da prihvate strategije usmjerene na budućnost. Banke – tradicionalno upravitelji prilikama – bore se s upravljanjem kreditnim rizikom povezanim s novim tehnologijama i tehnologijama u nastajanju. Argumenti tvrtki za preventivnu otpornost i inovacije jednostavno nije dovoljno jasni da prevlada privlačnost statusa quo. Drugim riječima, tržišta ponovno jako griješe.

Jedna iznimka je industrija osiguranja. Budući da su to stručnjaci za određivanje cijena rizika, te tvrtke brzo uče. Između 2023. i 2024. katastrofe povezane s klimom primorale su osiguravatelje da izdvoje 143 milijarde dolara za isplate odštetnih zahtjeva. Sve više i više njih kalkulira i zaključuje da se ne isplati pokriće štete uzrokovane klimatskim promjenama. Moraju ili povećati premije na pretjerane razine ili potpuno napustiti tržište rizika od katastrofa. Potonji scenarij je i previše moguć. Günther Thallinger, član uprave globalnog osiguravatelja Allianz, nedavno je upozorio da: “cijele regije postaju neosigurive” jer se ključne klase imovine degradiraju “u stvarnom vremenu”. Ako tržišta to nisu shvatila, to je zato što je potrebno vrijeme da se prođe kroz sustav. Paralele s prošlim krizama su jasne. Izrazi zabrinutosti se opet utišavaju. Ovaj put, međutim, rizici su veći, učinci rašireniji, a posljedice će biti nepovratne. Globalno gospodarstvo ima ogroman mrtvi kut, a za razliku od 2008. godine, u ovome nitko nije na dobitku. Svi ćemo izgubiti. Naravno, postoji razlika između sistemskog i običnog mrtvog kuta. Znamo da je mrtvi kut tu, ali naš financijski sustav ne može ga riješiti dok se ne prevede u monetarne izraze. Za to moramo mobilizirati izvršne mjere u privatnom sektoru kako bismo poboljšali način na koji mjerimo, upravljamo i odgovaramo na klimatske rizike. U radu s pružateljima kapitala, postavljačima standarda i tvorcima politika, moramo uskladiti djelotvorne informacije s potrebom za raspodjelom kapitala za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih.

Ali raspolaganje brojkama nije dovoljno. Da parafraziram Ernesta Hemingwaya, klimatski kolaps je proces koji se događa polako, a zatim odjednom. Tvrtke i investitori moraju stvoriti i održavati kapacitete za brze promjene unutar naših organizacija i diljem naših lanaca vrijednosti i sfera utjecaja. To počinje poniznošću i prihvaćanjem sistemskog rizika.

Financijska kriza 2008. šokirala je svijet i pokazala da se ništa ne može uzimati zdravo za gotovo. Rizik je sada daleko veći i ne može biti spašavanja. Moramo poduzeti preventivne mjere, i to odmah.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost