Vjerovali ili ne, ali i bogati imaju brige. I to ozbiljne. Ne hoće li moći platiti struju i prekoračiti dozvoljeni minus na tekućem računu. Bogati brinu o tome hoće li ih prevariti beskrupulozni financijski savjetnik, hoće li biti žrtvom neke druge financijske malverzacije, hoće li im netko ukrasti identitet, hoće li im netko suditi za milijunsku svotu ili će oni i članovi njihovih obitelji biti žrtve nasilja. “Oni imaju mnogo briga zbog osobne sigurnosti zato što mnogo toga mogu izgubiti”, kaže Russ Alan Prince, stručnjak koji već dva desetljeća proučava američke bogataše. U protekle tri godine Prince je obavio 19 istraživanja među 2500 osoba s visokim primanjima o tome što ih najviše zabrinjava. Svaki od ispitanika zaradio je svoje bogatstvo od oko 500 tisuća dolara, a mnogi od njih već su bili višestruki milijunaši. Nasljednici, međutim, nisu bili uključeni u anketu. Prema očekivanjima, stupanj zabrinutosti raste s količinom zarađenog novca. Primjerice, samo 17 posto ispitanika čije bogatstvo teži do milijun dolara zabrinjava se hoće li biti nepravedno tužen. Jasno, to pitanje najviše zabrinjava one koje su zaradili dvadeset milijuna dolara – njih čak 83 posto. Zanimljivo je da se bogataši veoma plaše da će im netko preuzeti identitet. Oni s dna bogataške piramide strašno se boje, a oni s vrha samo su zabrinuti zbog te opasnosti. Jasno, jedna od najvećih bogataških briga jest – novac. Ali ne na način na koji obični ljudi brinu o njemu. Financijski izazovi bogataša ne tiču se samo njih osobno, nego i njihove šire okoline: njihovih tvrtki, zaposlenika, obitelji, zajednica i dobrotvornih zaklada. Upravljanje velikim bogatstvom raspodijeljenim na pokretnine i nekretnine, raspršenim na raznim geografskim lokacijama, veoma je zahtjevan posao, mnogo zahtjevniji nego prvotno akumuliranje kapitala i bogatstva, tvrdi Amy Braden, direktorica Obiteljskog bogataškog centra u J.P. Morgan Banke u New Yorku, koji opslužuje klijente čija osobna imovina premašuje 25 milijuna dolara.

“Nadgledanje raspršenog bogatstva doista se može nazvati poslom”, kaže ona. “Ljude bi moglo iznenaditi do koje mjere bogatstvo može biti teret. Ono ne vodi brigu samo o sebi i oni koji su bogati i imaju osjećaj odgovornosti prema tom bogatstvu shvaćaju svoj zadatak veoma ozbiljno.” Još jedan uobičajeni razlog za bogataške glavobolje je balansiranje između obitelji i biznisa, kao i podučavanje njihove djece da se ponašaju filantropistički i da na pravilan način upravljaju bogatstvom. Oko trećina onih u kategoriji do pet milijuna dolara brinu o tome kako će djecu naučiti upravljati novcem. Taj postotak udvostručuje se u najbogatijoj kategoriji. Balansiranje obiteljskih i poslovnih interesa zabrinjava 23 posto najmanje bogatih i čak 60 posto najviše bogatih. “Oni bi htjeli postići da njihova djeca upravljaju novcem, a ne da novac upravlja njima”, kaže Jon Gallo, autor knjige “Djeca sa srebrnom žlicom i financijski odgovorni roditelji.” Djeca iz bogatih obitelji često brkaju osobno bogatstvo s obiteljskim bogatstvom. Roditelji ne žele da im djeca odrastaju misleći na to da im kvalitetu života i prijateljstva određuje marka odjeće ili auto koji voze. Iznenađujuće, ono što najviše zabrinjava bogate jest to kako da zadrže i povećaju svoje bogatstvo. To možda zvuči nelogično jer oni već napreduju, sami od sebe. U svakom slučaju, 91 posto bogataša ključnim pitanjem smatra “luksuzni način života”, 81 posto je zabrinuto što nisu mogli “smisleno poboljšati svoj način života”, a jednako toliko ih brine da su njihovi nasljenici u potpunosti zbrinuti. Russ Prince objašnjava da je to razmišljanje u stilu: “Imam mlažnjak od pet milijuna, a želim onaj od 10 milijuna.” Ali on to ne smatra pohlepom. To je prije odraz onoga što svatko na svakoj razini bogatstva želi: nešto više. “Pohlepa je kriva riječ”, kaže Prince. “To nije loša osobina. To je kapitalistički model ponašanja. Strast da se napreduje i da se unaprijedi način života ključna je u održanju ovog poduzetničkog društva.”
(Forbes)