Kad zakoračite u svijet korporacija, često se čini da su pravila uklesana u kamen: siva odijela, stroga hijerarhija, unaprijed zadati obrasci ponašanja koje su nekada davno ustanovili moćni muškarci. Ali, ispod te hladne površine posljednjih godina događaju se procesi koji mijenjaju samu DNK poslovanja brojnih kompanija. To nisu revolucije, već tihi, postojani pomaci koje predvode – žene.
Novi ritam
One ulaze u sale za sastanke i donose sa sobom drukčiji puls – ritam koji spaja snagu i empatiju, logiku i intuiciju. Taj ritam danas postaje nova muzika poslovanja. Prva promjena koju žene donose je pomak od kontrole prema povjerenju. Umjesto autoriteta zasnovanog na strahu, grade autoritet kroz dosljednost, otvorenost i spremnost da slušaju. Žene povezuju strategiju i empatiju, racionalno i emocionalno, brojke i ljude. Kada donesete odluku koja uzima u obzir i poslovnu logiku i ljudsku dimenziju, mijenjate kulturu organizacije iznutra – i stvarate radno okruženje u kojem ljudi žele ostati. To nije “mekši” stil, već stil koji povećava lojalnost, smanjuje fluktuaciju i potiče inovativnost.
Druga velika promjena je fokus na održivost i društvenu odgovornost. U kompanijama koje vode žene često u prvi plan dolaze teme koje su donedavno smatrane sporednim: briga o zajednici, obrazovanje, zdravlje zaposlenih, ravnoteža između posla i privatnog života. Danas se upravo te teme prepoznaju kao strateška prednost. Investitori i potrošači sve više vrednuju održivost i etiku, a žene su te koje su im dale središnje mjesto u korporativnim agendama. Kada liderica kaže da je dugoročna reputacija važnija od kratkoročnog profita, to mijenja i način na koji se kompanija pozicionira na tržištu.
Treća promjena je redefiniranje uspjeha. Tradicionalno, uspjeh se mjerio isključivo rastom i profitom. Danas ga sve češće mjerimo i kvalitetom odnosa, inovacijama, raznolikošću timova i spremnošću na rizik. Istraživanja pokazuju da muškarci češće konkuriraju za poslove i kada zadovoljavaju samo dio uvjeta, dok žene čekaju da ispune sve. Promjena nastaje kada žene na vodećim pozicijama ohrabre druge da zakorače i prije nego što imaju sve odgovore. Tako se otvara prostor za kreativnost, brže prilagođavanje i hrabrije odluke. Upravo ta spremnost da se preuzme rizik i da se uči kroz iskustvo mijenja logiku korporativnog svijeta.
Kultura podrške
Četvrta promjena je kultura podrške. Žene koje stignu na vrh znaju koliko je put bio težak i zato postaju mentorice, uzori i oslonac drugima. To nije samo čin solidarnosti, već strateški potez: organizacije u kojima postoji mreža podrške za žene imaju veće šanse da privuku i zadrže talente. Liderstvo bez prefiksa znači upravo to – da ne ostaneš jedina u sobi, nego prva u nizu onih koje dolaze.
Peta promjena je unošenje novih pitanja u stare sisteme. Mijenjati pravila igre ne znači uvijek rušiti sve što postoji. Nekada je dovoljno postaviti pitanje: “Zašto bi ovo moralo ovako?” ili “Što ako može drukčije, bolje, pravednije?” Takav pristup mijenja industrije iznutra – bilo da je riječ o insistiranju na odgovornoj igri u zabavnoj industriji, većoj transparentnosti u financijama ili etičkoj dimenziji tehnologije. To je bit liderstva: otvoriti prostor u kojem i drugi imaju hrabrost da probaju.
Naravno, put još nije okončan, čekaju nas brojni izazovi. Na Zapadnom Balkanu žene čine tek 14 posto top menadžmenta, dok su istovremeno dominantne u slabije plaćenim i manje vrednovanim sektorima. Europa pokušava to ispraviti kvotama i direktivama, ali stvarna promjena događa se tek kada kompanije same prepoznaju da raznolikost nije pitanje pravičnosti, nego poslovne održivosti. Kada na najvišim razinama odlučivanja imate različite perspektive – muške i ženske, racionalne i intuitivne, strateške i empatične – tada organizacija postaje otpornija i sposobnija nositi se s krizama.
Liderstvo nema spol
Stoga, kada govorimo o tome kako žene mijenjaju korporativni svijet, odgovor je jasan: one ga čine humanijim, odgovornijim i otpornijim. Donose logiku povjerenja umjesto straha, dugoročne vizije umjesto kratkoročnih dobitaka, pitanja umjesto slijepog prihvaćanja pravila. I – možda najvažnije – pokazuju da liderstvo nema spol, nego vrijednosti.
Možda je upravo to najveća tajna transformacije: žene ne traže da korporativni svijet postane “ženski”, nego da postane ljudski. Njihovo liderstvo je suptilno, a postojano, ostavlja utisak dugo nakon što napuste prostoriju. Dok brojke i dalje pokazuju da je pred nama dug put, jedno je sigurno: žene ne osvajaju samo svoje mjesto za stolom, one mijenjaju oblik samog stola, a u toj promjeni krije se budućnost koja izgleda ne samo pravednije, nego i daleko ljepše.
