Svatko tko se imalo bavi poslovnim svijetom svjestan je da je fraza “Follow the money” (u prijevodu: slijedi tijek novca) jedna od najvažnijih. Tako je i u Hrvatskoj pa se o tome raspravljalo na jednom od panela na PD CRANE forumu. Naime, u organizaciji Poslovnog dnevnika i Udruge hrvatskih investitora i poslovnih anđela, u srcu Žumberka okupili su se razni stručnjaci i političari, a pričalo se, između ostalog, o financijskim strategijama i onome što je u pozadini svake investicije, a to je kapital.
Rasprava je krenula oko prereguliranosti. Naime, banke se sve više približavaju klijentima, s druge strane kriteriji rizičnosti se podižu, pitanje je stoga utječe li prereguliranost na mogućnost banaka u financiranju poslovnih subjekata i na koji način. O tome je nešto detaljnije rekao predstavnik PBZ-a Andrija Hren, direktor za proizvode korporativnog bankarstva.
Europa ima mala ulaganja u usporedbi s Amerikom i Kinom. Nekada smo bili lideri u razvijanju novih tehnologija, a danas kaskamo zbog zaostajanja u financijskim sustavima.
Adrian Ježina
Akvizicije i fondovi
“Što se tiče regulacije, nakon 2008. godine ona uzima sve veći teret na financijskim tržištima, ali traže se načini kako pristupiti i omogućiti rast. Posljednjih godinu dana krenuli smo u inicijativu izdavanja minibonda koji je krojen za manje i brzorastuće kompanije. To nije nova ideja, u Italiji je prisutna godinama. Kako se mijenja svijet, tako se i mi moramo mijenjati. Postoji puno tvrtki koje imaju dobre rezultate, a nisu tradicionalne da raspolažu nekom čvrstom imovinom. Puno tih poduzetnika želi pristupiti tržištu kapitala i zato smo uzeli taj koncept”, rekao je pa se osvrnuo na ELITE program koji pruža edukaciju i podršku putu rasta.
“Taj program je počeo kao priprema za listanje na burzu. Takvi programi postoje u Europi i sve se proširilo pa je trenutačno to mreža različitih kompanija koja ima 1750 članova te 660 tisuća zaposlenih na razini Europe. To je dobro mjesto da kompanije prikupe znanje i razviju mrežu kontakata s onima koji su to sve prošli i tako pristupe prikupljanu kapitala na način koji je njima najbolji.”
Jedan od modela rasta i širenja je akvizicija, a o tome je pričao predsjednik Uprave Telemacha, Adrian Ježina.
“Za poduzetnika je bitno da financijski ekosustav funkcionira dobro. Kada pogledamo Telemach, kupljeno je nekoliko tvrtki i kompanija danas vrijedi puno više, to je donijelo konkurentnost. Mi u tom razvoju koristimo bankovne kredite i leasing da bismo mogli brzo rasti. Mislim da se dobrim pokazuje ono što vidimo u Hrvatskoj, primjer Rimca, Infobipa, Pan-peka, kojima pomaže private equity kapital da se konsolidira tržište i dobije se svježi radni kapital te se donesi nova vrijednost. To daje poguranac gospodarstvu u Hrvatskoj.
Naš private equity ima svoje ulagače, njima je bitno da imaju integritet ulaganja i da se isplati sve do zadnjeg koraka. Za ovu regiju bitno je da dolaze veći, renomirani ulagači, oni dovode kompletno drugi sustav kontrole koji je više anglosaksonski i to je u dobrom odnosu sa smanjenom birokracijom, imaju dobar balans i zato su konkurentniji na svjetskom tržištu”, rekao je pa pojasnio razliku anglosaksonskog pristupa u odnosu na europski.
“Europa ima mala ulaganja u usporedbi s Amerikom i Kinom. Nekada smo bili lideri u razvijanju novih tehnologija, a danas kaskamo zbog zaostajanja u financijskim sustavima. Opisao bih to tako da je u Americi sve dozvoljeno dok vam ne zabrane, a u Europi je sve zabranjeno i onda se snađi ako možeš proći.”
O tome kakvo je stanje s fondovima u Hrvatskoj i trendu kredit fondova u Europi, govorio je Ivan Kurtović, glavni izvršni direktor u Interkapitalu.
“Amerika uglavnom predvodi taj trend kredit fondova, to je tamo prisutno 10, 15 godina. Nakon 2008. i financijske krize banke su zaoštrile postupke kreditiranja i onda je to bila prilika fondovima. Europa uvijek kaska, između ostalog, zbog regulacije. Kaže se da Amerika inovira, Kina proizvodi, Saudijska Arabija financira, a Europa regulira. Mi zaostajemo, između ostalog, zbog regulacije financijskog sustava.”
U Europu dolazi i poduzetništvo kroz preuzimanje, vidi se polako dolazak toga i u Hrvatsku?
“Dva su faktora koja su utjecala na to. Naime, puno je obiteljskih tvrtki koje su prije 30, 40 godina počele, a ti poduzetnici su sada stariji i možda nemaju nekog u obitelji da preuzme posao. Dolaze problemi jer nemaju kome predati biznis. No, postolje ljudi koji preuzmu, kupe kompaniju pa je sa svojim znanjem dignu i onda je kasnije ili prodaju ili posluju dalje. Tu ima puno prostora, bit će to novi trend u Europi”, kaže Kurtović, koji se nadalje osvrće na IPO (inicijalnu javnu ponudu dionica) i zašto je u području srednje i jugoistočne Europe to jako slabo.
U što investirati?
“Rekao bih da je to do kulture i razine diversifikacije rizika jer, ako je kompanija listana na burzi, vi ste ipak otporniji. Statistika kaže da je 96 posto kompanija u Europi, koje su veće od 100 milijuna eura prihoda, u privatnom vlasništvu. U Americi pak imate rijetko koju da je ostala u privatnom vlasništvu. Svi su otišli na burzu. Zašto? Kada dođe kriza, dođete na burzu i kažete da trebate novi kapital i taj sustav je otporniji.
Kada je 2008. bila velika kriza, banke u Americi su se oporavile, a u Europi je taj oporavak bio sporiji jer su kompanije imale puno duga u bankama koji su poslije vraćale. Moramo raditi na edukaciji i poticati kulturu poduzetništva. Bolje je imati 20, 30 posto kompanije koja je prisutna u deset zemalja i vrijedi nekoliko milijardi, nego 100 posto kompanije koja je lokalna”, za kraj je otkrio i u što bi bilo pametno investirati danas.
“Rekao bih da čovjek treba poći od sebe i vlastitih sklonosti riziku pa tu graditi svoju investicijsku priču. Glavna razlika u posljednjih 20 godina je da živimo u inflatornom okruženju. Inflacija je tu i ona neće nestati. Samim time priča štednje i držanja novca u banci ili u obveznicama nije dostatna. Mislim da ćemo svi mi morati postati nositelji rizika.
Uvijek sam nekako advokat kvalitetne raspodjele imovine i mislim da mnogo ljudi u Hrvatskoj ima puno toga u nekretninama, a sve nakon toga je riskantno. Kada si investiran, tema nije inflacija, nego koliko rizika si preuzeo i koliko zarade i povrata očekuješ. Rizik postoji, ali zato se ne stavi sve u jedno, već se treba raspodijeliti na sve pomalo, da nisi dominantan u jednom”, zaključio je.
