Svi sudionici odgovorni, poštuju i paze na znakove, promet bez ozlijeđenih i smrtnih slučajeva… ne to nije utopija, to je Vision Zero strategija. O toj se tematici raspravljalo na konferenciji Poslovnog dnevnika – Sigurna budućnost prometa, a glavno pitanje je kako to sve postići u Hrvatskoj. Cilj Europske unije je da se broj poginulih u prometu do 2030. prepolovi, dok je plan da se do 2050. svede na nulu u odnosu na 2020. O čemu je riječ, pojasnio je dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić.

Edukacija najbitnija

“Prošle godine u Hrvatskoj je bilo 239 poginulih u prometu, od toga 13 djece do 18 godina. Moramo to svesti na minimum. No, u ljudskoj prirodi je da griješe. Kako onda te pogreške ispraviti u prometu? Često su tu sve oči uprte u policiju, ona je na neki način u javnosti glavna za sigurnosti prometa i na njima je odgovornost. Međutim, policija je tek jedna petina sigurnosnog sustava cestovnog prometa neke države. EU pak sve to gleda kroz koncept 5E koji se odnosi na inženjerstvo, edukaciju, policiju, hitne službe te evaluaciju”, govori Šoštarić pa pojašnjava.

“Inženjerstvo cesta može puno napraviti ako vozač pogriješi. Primjerice, može se napraviti da cesta ima dodatnu ogradu ili da se bolje označi pa će biti sigurnija. Kada je riječ o inženjerstvu vozila, tu je autoindustrija napravila puno, a mi možemo poboljšati kroz unaprjeđenje tehničkih pregleda, možemo smanjiti starost vozila, omogući ljudima da kupuju nova. Što se edukacije tiče, ona je prekasna ako počne u autoškoli, mora započeti u vrtiću i nižim razredima osnovne škole. Pokrenuli smo inicijativu da se edukacija pojača i išli smo na metodu učenja učitelja koji brinu da se to uvodi pod aktivnosti u školama. Veliku ulogu u svemu ima policija koja kontrolira da sve u prometu bude po pravilima, da oni koji namjerno krše propise, budu kažnjeni. Kada je riječ o hitnim službama, standard je osam minuta za zbrinjavanje unesrećenih, u Hrvatskoj je deset minuta za urbano područje, a 20 za ruralno, no sad je uvedena i helikopterska služba koja sve ubrzava. Na kraju je bitna evaluacija. Ona se mora raditi da se vidi što se napravilo i gdje se trebaju usmjeriti aktivnosti koje mogu utjecati na poboljšanje sigurnosti u prometu. Ako sve ove komponente budu zajedno radile, onda možemo dostići cilj od manje poginulih”, zaključio je.

Koji su pak psihološki aspekti kada je sigurnost vozača u pitanju, pojasnila je Ljiljana Mikuš, pročelnica sekcije za prometnu psihologiju iz Hrvatskog psihološkog društva.

“Kaže se da je 90 posto nesreća u prometu rezultat djelovanja čovjeka, no tu uglavnom priča staje, a zapravo otvara ogroman prostor koji je važan za objašnjenje ljudske pogreške. Uzroka prometnih nesreća je mnogo, a neki od najčešćih su brzina, alkohol, umor, smetnje. Mnogo je razloga zašto ljudi voze brzo, a sve češće su i ulične utrke pa je važno da takvi vozači postanu svjesni izvjesnosti kažnjavanja. Tu je važna i edukacija jer bahatim vozačima lakše je platiti kaznu, nego se vratiti u školu i ponovno polagati ispite. Kada je riječ o alkoholu, postavlja se pitanje zašto pijemo, zbog stresa, napetosti i slično i tu je važno provođenje motivacijskih intervjua s takvim vozačima. Dok je brzinu i alkohol lako dokazati, umor baš i nije. Rješenje je odmor, a postoje i psihološki treninzi kako to riješiti”, pojasnila je pa apelirala da veliku ulogu u svemu imaju mediji koji bi trebali promovirati sigurnost, educirati i upozoravati.

Ljudi se još uvijek ne vežu

Usprkos svemu, nesreće se događaju, a na kraju na njih izađu sudski vještaci. Koje inovacije i pristupe koriste u svom radu pojasnio je Krunoslav Ormuž, predsjednik Organizacijskog odbora Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja.

“Mi dolazimo nakon teških situacija u prometu i radimo prostorno-vremensku dinamiku prometne nesreće. Tu se vidi tko je i na koji način uzrokovao nesreću. Puno toga dogodi se jer se ljudi ne vežu. Kada govorimo o tehnologiji, recimo samo da većina nas nije u stanju pročitati upute za automobil, a to je najsofisticiraniji i istovremeno najopasniji element kojim se koristimo. Na hrvatskim cestama i autocestama kreće se velik broj vozila, a prosječna starost auta je 13,3 godine. Moderni automobili danas su pokretna računala i upute su debele nekoliko centimetar, a mi ih koristimo i mislimo da možemo intuitivno upravljati, a nismo svjesni opasnosti. Gotovo svi imaju, tzv. crnu kutiju iz koje se čitaju podaci. Za našu dobru analizu preduvjet je da policija napravi dobar očevid, a presude ovise o tome kako je napravljeno vještačenje. Važno je reći da mnogi ne znaju kako gospodarska vozila imaju sofisticirane sustave koji pamte sve podatke i pitanje je samo imaju li vještaci opremu s kojom to mogu iščitati.”

Ono što mnoge brine je činjenica da će za nekoliko godina za volane sjesti i TikTok generacija koja počiva na razno-raznim izazovima. “Cijelo društvo treba biti uključeno i promijeniti stavove prema prometu. Treba pripremiti priču o sigurnom prometu koja bi bila prilagođena toj generaciji, tu je velika uloga psihologa da stvore način na koji bi oni to razumjeli”, kaže Mikuš, dok Ormuž dodaje: “Od edukacije do realizacije treba vremena, kazne su te koje će upozoriti ljude. Da natjeramo ljude da se vežu, bilo bi manje mrtvih, a ne može policajac sjediti pored svakog i govoriti: ‘Vežite se!’ Što se tiče mladih generacija, dozvolili smo da se romobilima kreću djeca od 14 godina, a mene zanima koje je njihovo poznavanje prometnih propisa. Treba se takve kazniti, ali i uključiti socijalnu skrb da provede nadzor jer djeca trebaju biti u sigurnom okruženju, a roditelji koji to dopuštaju pokazuju da nemaju pojma.”

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Šoštarić smatra kako su ipak edukacije najbitnije: “Mi smo mentaliteta – lako ćemo, ali u prometu se neke pogreške ne praštaju.

Razvijaju se nove tehnologije i omogućavaju nove vrste mobilnosti, a daju se djeci koja ne znaju voziti ni bicikl. Oni nisu svjesni da su ravnopravni sudionici u prometu i s tegljačima i kamionima, nisu spremni za te izazove. Moramo raditi na edukaciji, a ako sada to uvedemo, za deset godina imat ćemo odgovornije vozače. Gdje edukacija ne uspije, tu je kažnjavanje.”

Tehnologija i sigurnost

Pitanje koje se dalje postavlja je – kakva je Hrvatska u usporedbi s ostalim državama Europske unije. “Druge zemlje imaju institute prometne sigurnosti u kojima su uključeni psiholozi. Istraživački instituti u okviru fakulteta postoje u susjednim zemljama, kod nas, nažalost, ne postoje”, kaže Mikuš.

Za razliku od prvog panela koji se bavio ljudskim faktorom, drugi je bio posvećen tehnologiji. Jedno bez drugog ne ide, a pitanje je hoće li tehnologija donijeti promet s više sigurnosti ili više rizika. Koliko smo uopće daleko od toga da tehnologija predvidi gužvu i usmjere promet, o tome je u ime Hrvatskih autocesta govorio Davor Bićanić.

“Autoceste su te na kojima se ostvaruje najveća brzina. Na našim cestama postoji sustav upravljanja prometa koji djeluje u realnom vremenu. Postoje senzori za promjene vremena i vozačima pružaju informaciju. U slučaju nesreće vozačima se u krugu 100 kilometara daje obavijest na info-portalima o tome gdje se što događa. Predviđanje prometa se pak radi na temelju povijesnih podataka jer znamo kada će biti gužva, to su turistička sezona i praznici i u tim slučajevima se priprema dodatno ljudstvo. Kada je riječ o sustavima HAC-a koji pomažu, izdvojio bih sustav videonadzora i digitalnih kamera koje imaju mogućnost učenja. Sustav prepoznaje rizično ponašanje vozača, a da toga nisu ni svjesni. Kamera šalje informacije u regionalni centar, a sustav ispisuje poruke”, kaže šef Odjela za inteligentne transportne sustave i središnji centar za nadzor i vođenje prometa iz HAC-a koji se osvrće i na novi sustav naplate na autocestama.

“Krenuli smo u proces uklanjanja kućica i uvođenja bezgotovinskog naplaćivanja autocesta. Imat ćete aplikaciju, upisati registraciju i bit će naplata po prijeđenom kilometru. Hoće li to smanjiti gužve u turističkoj zoni i za vikende? Neće. Omogućit će se brži protok da ne bude zagušenja i to je to”, zaključio je.

Kakav je pak život s gužvama, dobro znaju Zagrepčani.

“Cilj je imati 200 semaforiziranih raskrižja do kraja godine, a u roku do tri godine, bit će još bolje. Kada govorimo o javnom prijevozu, imamo problem da autobusi i motorna vozila koriste iste rute, to usporava promet. Jedno od rješenja su žute trake, a trenutačno radimo studiju za uspostavu novih”, kaže Mijo Majstorović, voditelj odjela za adaptivno upravljanje prometom iz Grada Zagreba. On je govorio i o novim prometnim rasterećenjima.

“Radili smo analize matrice destinacije o tome koji je most potreban Zagrebu, kakav je promet gdje, a zaključak je da zapadni dio treba most i dobit će ga”, kaže sugovornik pa se osvrće na robotaksije u metropoli od kojih nas dijeli godina dana. “Bit će korisni za prikupljanje podataka, kako se odvija promet u gradu, gdje su gužve, kolika je brzina i kakve su potrebe korisnika, s tim ćemo prilagoditi i autobusne linije.”

Tijekom rasprave, sugovornici su govorili i o 5G mrežama i mogu li one omogućiti smanjenje prometnih nesreća.

“Industrija se sporo prilagođava na nove standarde. Većina ljudi ne zna što je 5G donio novo, a donio je koncept paralelnih mreža nad jednom infrastrukturom. Ako se primjerice vozilu pokvari senzor, od mreže možete zatražiti sigurni komunikacijski signal do tog vozila. Telekomi su spremni jer tehnološki u Hrvatskoj imamo najmodernije mreže koje svijet može ponuditi. Posljednjih godina uveden je i eCall sustav, ako se nešto dogovdi u automobilu, nazove se hitna i može se dobiti lokacija. Sve te usluge služe na korist građanima. Postoji legitiman interes da se nekoga zaštiti ako je život u opasnosti. Sve te podatke nepovratno anonimiziramo”, kaže Robert Manenica iz Hrvatskog Telekoma. U suradnji s njima je Ericsson Nikola Tesla, a Krešimir Vidović osvrnuo se na budućnost.

Standardizacija u sektoru

“Ako govorimo o novitetima u sljedećih deset godina, tu će sigurno veliku ulogu imati umjetna inteligencija i predviđanje pogrešaka vozača. Od novih tehnologija očekuje se da će se više iskoristiti sustav 5G mobilne mreže, a danas, sutra i 6G mreže. Energija će se uložiti u razradu komunikacijskih sustava, težit će se standardizaciji u prometnom sektoru.”

Ova priča oko programa Vision Zero ima svoje temelje i svima je u interesu da zaživi. “Početak je školske godine pa je ova konferencija sjajno tempirana. Djeca se susreću s ozbiljnim prometnim situacijama. Vision Zero nije samo floskula, već ambiciozan i dostižan cilj. Postoje gradovi u Europi koji su to dostigli, ne mora se izmišljati topla voda, nego slijediti njihov primjer”, kaže Andro Pavuna, pročelnik Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost Grada Zagreba.