Zvuči apsurdno – godinama smo bombardirani pričama o važnosti većeg usmjeravanja na razvoj proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, no mnogi koji su krenuli tim putem u međuvremenu su zapeli, naravno, na administraciji. Javnosti su već dobro poznati problemi ulagača u solarne i vjetroelektrane zbog izostanka definiranja cijene za priključenje na mrežu, koje se već više od tisuću dana čeka u HERA-i, no jednako tako zastoj postoji i u samom Ministarstvu gospodarstva. Premda nadležno upravo za sektor energetike, i Ministarstvo koči brojne projekte, one čiji su investitori zainteresirani za korištenje zemljišta u vlasništvu države i za koje su, prema zakonskoj proceduri, uredno podnijeli iskaze interesa još početkom 2024. No, i nakon tolikog protoka vremena, još uvijek čekaju na odgovor Ministarstva i pokretanje javnog natječaja za dodjelu energetskog odobrenja za ponudu koja bude odabrana kao najbolja. U cijeloj 2024. i 2025. natječaji se ne objavljuju. Zbog takvog odnosa države neki od međunarodnih developera su već prodali ili su u postupku prodaje svojih projekata, a neki su se u potpunosti i povukli iz Hrvatske.

Takvi su slučajevi, primjerice, NEON, koji se povukao 2023., Statkraft je napustio naše tržište ove godine, a kako se čuje, BayWa je trenutačno u potrazi za kupcem za svoj portfelj u Hrvatskoj, kao i Greenvolt.

Kada je u svibnju prošle godine Ministarstvo gospodarstva preuzeo Ante Šušnjar, kako kažu neki od igrača na hrvatskoj OIE sceni, zatekao je kaos i počeo hvatati konce, no još uvijek vidljivog pomaka nema.

“To što je zatekao stanje kakvo je zatekao, a sve je stajalo, ne abolira Ministarstvo od toga što još uvijek nije objavilo javne natječaje o kojima ovisi razvoj projekata i daljnja ulaganja”, kaže Aljoša Pleić, prvi čovjek hrvatske podružnice jednog od globalnih lidera u području ulaganja u obnovljivce Acciona. Pleić će reći i kako mu se čini da se stalno ponavlja, no, činjenica je, dodaje, da se još uvijek u OIE samo čeka, što natječaje, što cijene za priključenje.

Iz Ministarstva – šturo

U Ministarstvu gospodarstva ne daju puno detalja o razlozima zbog kojih se za projekte, a riječ je o više od deset njih za koje je iskazan interes, ne pokreće objava natječaja.

“Ministarstvo gospodarstva posljednjih nekoliko mjeseci radi na uspostavi tehničkih i organizacijskih uvjeta kako bi se mogla nastaviti obrada prijava za izgradnju proizvodnih pogona. Riječ je o prijavama koje se odnose na zemljišta u vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave”, stoji u šturom odgovoru Ministarstva, uz poruku da će, nakon što se ispune svi uvjeti, Ministarstvo nastaviti s obradom prijava, prema redoslijedu zaprimanja i prema kriterijima za provođenje natječaja za izdavanje energetskog odobrenja. No, što su uvjeti koji se trebaju ispuniti da se konačno starta s poslom, ne navode.

Neki od onih koji su u statusu čekanja na akcije države i javnih institucija nisu bili voljni razgovarati o ovoj problematici, dijelom i stoga što su u razmatranju izlaska i u potrazi za potencijalnim kupcima. Zasad, čini se, od Hrvatske ne odustaje ni DRI, podružnica ukrajinske energetske tvrtke DTEK za EU, koja je krajem prošle godine najavila da ide s projektom svoje druge vjetroelektrane u Hrvatskoj, Ljubovo u Ličko-senjskoj županiji, a na čekanju za javni natječaj već u 2024. ima jednu vjetroelektranu, te još i jednu solarnu elektranu. Projekti su to ukupne snage više od 200 megavata i vrijednosti većoj od 235 milijuna eura, koji su na čekanju.

U odgovorima na upit o komunikaciji s Ministarstvom gospodarstva, kao i iz Acciona, i u DRI-u ističu kako “prepoznaju namjeru i volju za rješavanjem problema oko kašnjenja s otvaranjem natječaja”, ali i da od studenoga prošle godine niti jedan od najavljenih koraka za obradu podnesenih prijava ili raspisivanje natječaja nije ostvaren.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Ivan Liakh, direktor DRI-ja za Hrvatsku, kaže kako će odlazak međunarodnih sudionika tržišta imati dugoročne posljedice za energetsku strukturu Hrvatske. Za razvoj kvalitetnog vjetroparka, pojašnjava, uobičajeno je potrebno oko pet godina, a solarnog parka tri do četiri godine. “Ako ozbiljni tržišni igrači odustanu od Hrvatske i preusmjere svoj kapital na druga tržišta, Hrvatskoj prijeti da ostane bez adekvatno razvijenih projekata spremnih za izgradnju”, upozorava Liakh.

Upitni ciljevi

Skreće pozornost da će za ciljeve koji su za Hrvatsku predviđeni do 2030., prema nacrtu desetogodišnjeg razvojnog plana koji je izradio Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) i prošli mjesec je stavljen u javnu raspravu, potrebno biti izgraditi dodatnih 2,5 gigavata solarnih i 1,9 gigavata vjetroelektrana. U uvjetima kada većina novih projekata OIE nije još prošla fazu energetske suglasnosti, te imajući u vidu procijenjene razvojne rokove, upitna je, kaže, ostvarivost tih ciljeva. U takvoj situaciji će, po njemu, susjedne zemlje koje nemaju takve probleme zasigurno biti uspješnije, a za Hrvatsku će to, na žalost, značiti porast ovisnosti o uvozu energije iz inozemstva.

O dinamici događanja, kaže Pleić, najbolje možda govori da je HERA tek sada, nakon dvije godine čekanja, ima sve članove Upravnog vijeća i sposobnost djelovanja. No, vratiti se u prošlost ne može, ali se, dodaje, može prestati s takvim ponašanjem i konačno početi s potrebnim aktivnostima.

“DRI podupire hrvatske nacionalne ciljeve povećanja energetske neovisnosti i ubrzanja zelene tranzicije te ostaje predano ulaganju u velike projekte OIE u Hrvatskoj. Hrvatska ima veliki potencijal za povećanje proizvodnje električne energije, što bi dugoročno moglo osigurati ne samo neovisnost o uvozu, već i konkurentnije cijene električne energije za hrvatske potrošače”, poručuje Liakh.