Rastuća potražnja na svjetskim tržištima “nudi” se domaćoj ekološkoj proizvodnji hrane, no za povećanje te proizvodnje potrebno je ispuniti više preduvjeta, istaknuto je u analizi EIZ-a, u kojoj se između ostalog upozorava da je Hrvatska po ekološkoj proizvodnji svježeg povrća pri dnu ljestvice europskih zemalja.

Aplikacija

Od 6. listopada promjene na tržištu: Hrvati više neće moći koristiti njihove usluge

U EIZ komentaru “Ekološka proizvodnja oraničnih usjeva i trajnih nasada: Kuda ide Hrvatska?”, koji potpisuje Goran Buturac, uvodno se navodi da ekološka proizvodnja uključuje čitavu lepezu pristupa u uzgoju hrane bez štetnih učinaka na okoliš, a da je potreba za takvom proizvodnjom iz godine u godinu sve veća.

Globalna ekološka poljoprivredna površina je koncem 2023. godine dosegnula gotovo 99 milijuna hektara, što je za 2,6 posto više u usporedbi s 2022. godinom. Pritom se najveće poljoprivredne površine pod ekološkim uzgojem nalaze u Oceaniji, u iznosu od 53,2 milijuna hektara. Slijede je Europa s 19,5 milijuna hektara i Latinska Amerika s 10,3 milijuna hektara, podaci su Centra za organska istraživanja (ORC) iz Velike Britanije.

Istovremeno, globalni prihodi ekološki proizvedene hrane u maloprodaji dosegnuli su iznos od 136,4 milijarde eura. Ekološka poljoprivredna površina je u Europskoj uniji u 2023. bila na razini 17,7 milijuna hektara. Zemlja članica EU-a s najvećom poljoprivrednom površinom s proizvodnjom ekološke hrane je Španjolska s tri milijuna hektara, a slijede je Francuska s 2,8 i Italija s 2,5 milijuna hektara.

Rast svjetske populacije, klimatske promjene i rast cijene energenata uvelike pridonose vrtoglavom rastu cijena hrane, kojem naročito svjedočimo posljednjih nekoliko godina, piše stručnjak zagrebačkog Ekonomskog instituta, uz konstataciju da su za većinu stanovništva Hrvatske, a poglavito za petinu populacije koja živi u riziku od siromaštva, pojedini prehrambeni artikli “netragom nestali” iz njihove košarice osnovnih namirnica i pretvorili se u luksuzne proizvode.

Kaže da se nerijetko putem medija mogu čuti “žalopojke” o pretjerano visokim cijenama hrane na tržnicama ili policama trgovačkih lanaca, a alibija u drugima je pregršt, od “pohlepnih“ stranih trgovačkih lanaca do turista koji kreiraju snažnu potražnju i time podižu cijene hrane. Nezaobilazno pitanje koje se po Buturcu nameće jest koliko smo sami pridonijeli postojećim tržišnim trendovima. 

Hrvatska danas puno više potroši hrane nego što je proizvede

Ističe da, usprkos prirodnim resursima, izvrsnim agroklimatskim uvjetima i bogatoj tradiciji u proizvodnji, Hrvatska danas puno više potroši hrane nego što je proizvede, a taj jaz u korist potrošnje hrane lani je iznosio 2,1 milijardu eura.

Istovremeno, višedesetljetni odnos prema poljoprivredi pozicionirao je Hrvatsku pri dnu ljestvice europskih zemalja po proizvodnji i izvozu hrane. Izvozom hrane od 803 eura po stanovniku, Hrvatska značajno zaostaje za agrarno najrazvijenijim zemljama Europe. Nizozemska izvozi 7,6 puta više hrane po stanovniku nego Hrvatska, Danska 4,3 puta, Belgija 4,2 puta, a Irska 3,5 puta, istaknuo je.

jednostavnije korištenje

Jednim klikom do usluge, ali kome se obratiti kad nastane problem?

Kaić s velikom misijom

Dok jedni zaboravljaju stare vještine, na Murteru ih prenose na nove generacije

Ekološka proizvodnja hrane na svjetskim tržištima bilježi snažan rast koji je izravno povezan s povećanom potražnjom za ekološkim proizvodima. Kada je riječ o Hrvatskoj, od 2013. do 2023. godine zabilježen je kontinuirani rast broja ekoloških poljoprivrednih subjekata, s 1.608 na 6.274, kao i prerađivača, sa 181 na 421.

No, Buturac primjećuje trend značajnijeg usporavanja rasta broja ekoloških proizvođača hrane od 2021. godine, dok najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku za 2024. godinu potvrđuju kako je došlo do pada broja ekoloških poljoprivrednih subjekata, za jedan posto na međugodišnjoj razini.

Osjetan pad ekološke proizvodnje oraničnih usjeva

Nadalje, navodi da je nakon niza godina kontinuiranog rasta ekološke proizvodnje oraničnih usjeva, u razdoblju od 2019. do 2024. zabilježen osjetan pad proizvodnje, za 33,1 posto, kao i pad površina ekološki korištenih oranica i vrtova, za 17 posto. “To ukazuje na pad prinosa, pri čemu je došlo do značajnijeg smanjenja proizvedenih količina po jediničnoj površini. Tako je u razdoblju od 2019. do 2024. ekološka proizvodnja oraničnih usjeva smanjena s 3,7 tona po hektaru na tri tone po hektaru”, kaže autor.

Inače, u strukturi ekološke proizvodnje oraničnih usjeva zamjetna je relativno velika koncentracija. Pritom na zelenu krmu s oranica i vrtova otpada 50,8 posto ukupne proizvodnje, slijede je meka pšenica i pir s udjelom od 12,7 posto, kukuruz, suho zrno s 11,5 posto, suncokret sa sedam posto, soja s 4,9 posto, ječam s 3,1 i uljana repica s udjelom od 2,8 posto.

Analiza ekološke proizvodnje trajnih nasada pokazuje relativno sličnu tendenciju kretanja kao kod oraničnih usjeva. Tako se izdvajaju tri faze – prva, od 2013. do 2018. godine, kada je došlo do rasta proizvodne aktivnosti; druga, od 2019. do 2023. godine, u kojoj je zabilježen veliki pad proizvodnje te treća, 2024. godina, u kojoj je zabilježen oporavak aktivnosti.

Zanimljivo je, ističe Buturac, kako opisana kretanja proizvodnje nisu usko korelirana s trendovima korištene poljoprivredne površine za ekološku proizvodnju trajnih nasada.

Dio potencijalnih proizvođača “namirisao sve blagodati” sustava potpora

Kako navodi, “nadasve neobična” kretanja uočavaju se u razdoblju od 2018. do 2023. godine, kada je, usprkos velikom padu proizvodnje, zabilježen kontinuirani rast korištenih površina. Konkretno, poljoprivredna površina pod trajnim nasadima povećala se za 46,6 posto, dok se ekološka proizvodnja smanjila za 36,3 posto.

Takva se kretanja, kaže, samo dijelom mogu objasniti činjenicom kako je na površinama novozasađenih trajnih nasada potrebno i do nekoliko godina da bi se ubirali prvi plodovi. Očito je, smatra, kako je dio potencijalnih proizvođača “namirisao sve blagodati” sustava potpora te se upustio u ekološku proizvodnju i ne mareći previše o proizvedenim količinama, produktivnosti i širenju proizvodnje.

Nepovoljni proizvodni trendovi iz razdoblja od 2018. do 2023. zaustavljeni su lani, kada je realizirana proizvodnja trajnih nasada od 11.295 tona, što je povećanje za 23,2 posto na međugodišnjoj razini.

Ipak, to je još uvijek znatno ispod razine proizvodnje iz 2018. godine, kada je ekološka proizvodnja trajnih nasada iznosila 14.889 tona, napominje Buturac.

Ekološka proizvodnja voća od 2018. do 2023. smanjena gotovo tri puta

Analiza strukture ekološke proizvodnje trajnih nasada pokazuje relativno ravnomjernu distribuciju proizvodnje između vinograda, maslinika i voća. Tako se lani od ukupne ekološke proizvodnje trajnih nasada 35,3 posto odnosilo na vinograde, 33,6 posto na voće i 30,6 posto na maslinike. Kod voćarskih kultura najviše je zastupljena ekološka proizvodnja jabuka koja čini 9,6 posto ukupne ekološke proizvodnje trajnih nasada. Slijede je orašasto voće s 8,6 posto i šljive s udjelom od 7,6 posto.

Ekološka proizvodnja voća je u razdoblju od 2018. do 2023. smanjena gotovo tri puta, pri čemu je najveće smanjenje zabilježeno kod šljiva, za 6,1 puta. Proizvodnja jabuka pala je za 2,4 puta, a orašastog voća za 1,5 puta. Umjereni oporavak aktivnosti zabilježen je u 2024. godini kada je ekološka proizvodnja voća u prosjeku porasla za 41,5 posto na međugodišnjoj razini, kaže autor.

Navodi da je potrošnja ekološki proizvedene hrane u Europi u 2023. godini iznosila 66 eura po stanovniku, a u samoj EU 103 eura po stanovniku. Istovremeno, najveći potrošači ekološki proizvedene hrane su Švicarci s 437 eura po stanovniku, a slijede ih Danci s 362 eura.

Nadalje, najveći udio na svjetskom tržištu ekoloških proizvoda u 2023. godini imala je Danska, 11,8 posto, a nakon nje Švicarska, 11,6 posto.

Najveći ekološki proizvođač svježeg povrća u Europskoj uniji mjereno u kilogramima po stanovniku je Nizozemska, a lani je to iznosilo 15,6 kilograma. Slijede je Španjolska s proizvodnjom od 13,8 kilograma po stanovniku, Italija s 12,3 kilograma, Belgija sa 6,5 kilograma te Njemačka s 5,7 kilograma.

“Lutanja” bez sustavnih rješenja

Hrvatska se s ekološkom proizvodnjom svježeg povrća od 0,2 kilograma po stanovniku svrstala pri dnu ljestvice europskih zemalja, upozorava autor te kaže da je zabrinjavajuće veliko zaostajanje za vodećim ekološkim proizvođačima svježeg povrća u Europi. Pritom Nizozemska proizvodi 78 puta više ekološkog svježeg povrća po stanovniku nego Hrvatska, Španjolska 69 puta, Italija 61,5 puta, Belgija 32,5 puta, a Njemačka 28,5 puta.

“Zar nisu ti poražavajući podaci dovoljan signal da pogledamo ‘istini u oči’ bez traženja alibija u drugima za dostupnost, kvalitetu i cijene namirnica na domaćem tržištu?”, pita se Buturac.

Zaključno, navodi da dugotrajnija razdoblja negativnih trendova u ekološkoj proizvodnji oraničnih usjeva i trajnih nasada, oscilacije u proizvodnji i tek kratkotrajna razdoblja oporavka, govore u prilog poteškoćama u proizvodnji, ali i “lutanjima” bez sustavnih rješenja, praćenih neučinkovitim sustavom potpora.

Smatra da se rastuća potražnja na svjetskim tržištima “nudi” domaćoj ekološkoj proizvodnji hrane. Pritom, preduvjeti povećanja ekološke proizvodnje su znatno veća ulaganja u tom sektoru, kako u proizvodne kapacitete, tako i u ljudske resurse, zatim zaštita domaćih proizvođača od uvoza sumnjive kakvoće po “damping” cijenama, kao i primjena najboljih svjetskih praksi u proizvodnji.