Načela održivosti i njihovo ugrađivanje u poslovanje nametnuta su kao standard i europskim kompanijama postala su svakodnevica. Velike imaju i zakonsku obvezu bilježenja podataka o utjecaju na okoliš, društvo i upravljanje (ESG) i implementacije u svoje strategije, manje još ne. No, puno je i onih koji dvoje oko potrebe prevelikog administriranja i propitkuju svrhu i efekte tog pristupa s obzirom na to da u rastućim azijskim gospodarstvima s kojima se EU tvrtke natječu na tržištu gospodarstvo nema taj teret, a i SAD s predsjednikom Donaldom Trumpom labavi promišljanje o klimatskim promjenama i brigu o održivosti svijeta. Što su trendovi u povezivanju održivosti i poslovanja u EU i gdje je tu Hrvatska, razgovaramo s potpredsjednikom HGK za industriju i održivi razvoj Tomislavom Radošem, uoči šeste po redu konferencije “Podržimo održivo”, na kojoj HGK idući tjedan u Zagrebu okuplja važne sudionike o toj tematici iz Hrvatske, Europe i svijeta.

Načela održivosti i njihovo ugrađivanje u poslovanje nametnuta su kao standard i europskim kompanijama postala su svakodnevica. Velike imaju i zakonsku obvezu bilježenja podataka o utjecaju na okoliš, društvo i upravljanje (ESG) i implementacije u svoje strategije, manje još ne. No, puno je i onih koji dvoje oko potrebe prevelikog administriranja i propitkuju svrhu i efekte tog pristupa s obzirom na to da u rastućim azijskim gospodarstvima s kojima se EU tvrtke natječu na tržištu gospodarstvo nema taj teret, a i SAD s predsjednikom Donaldom Trumpom labavi promišljanje o klimatskim promjenama i brigu o održivosti svijeta. Što su trendovi u povezivanju održivosti i poslovanja u EU i gdje je tu Hrvatska, razgovaramo s potpredsjednikom HGK za industriju i održivi razvoj Tomislavom Radošem, uoči šeste po redu konferencije “Podržimo održivo”, na kojoj HGK idući tjedan u Zagrebu okuplja važne sudionike o toj tematici iz Hrvatske, Europe i svijeta.

Već nekoliko godina HGK želi potaknuti veće prihvaćanje politike održivosti među hrvatskim poduzećima, organizira konferencije, edukacije, uvela je i istraživanje ESG ratinga. Koliko je u praksi vidljiv pomak?

ESG rating HGK tvrtke ispunjavaju već treću godinu zaredom, a govorimo o više od 600 poduzeća otkako smo počeli. Dakle više je tvrtki koje koriste naš digitalni alat od broja tvrtki koje su obavezne izvještavati o održivosti. Govorimo i o više od tri tisuće polaznika naše ESG akademije. To jasno pokazuje da postoji zdrava masa poduzeća koja su spremna na dodatni iskorak. U kontekstu naše startne pozicije pomak je itekako vidljiv.

Poduzeća su sve više svjesna što to im znači u smislu pristupa financiranja, sudjelovanju u globalnim lancima opskrbe velikih partnera i u smislu jačanju povjerenja investitora.

Većina tvrtki u Hrvatskoj su mikro i male tvrtke, od njih se ne traži ESG izvještavanja, u kojoj su mjeri njihovi vlasnici otvoreni za ESG, razumiju li smisao i potrebu uklapanja u ciljeve koje se želi postići?

Dosta partnera i financijskih institucija od njih traže takve podatke. Tako da, iako nisu i neće tako skoro biti obveznici izvještavanja, praćenje ESG politika i obveza i za dosta njih postaje nužnost. Mislim da je manji problem razumijevanje. Više su to interni resursi za pripremu takvih izvještaja. U HGK nudimo široku lepezu usluga, od naše akademije i ESG ratinga do različitih razina savjetovanja, od našeg ESG chatbota do ESG savjetovanja i Registra savjetnika. Na našoj konferenciji “Podržimo održivo” predstavit ćemo zelene snage u nastajanju – startupe i scaleupe koje ćemo i nagraditi u sklopu pitch natjecanja. Vjerujem da će i prisutnost takvih malih tvrtki na sceni pomoći da svi skupa napravimo iskorak.

Tko se u Hrvatskoj izdvaja po prihvaćanju održivosti, ima li nekih sektora u kojima je iskorak vidljiviji?

Uz razliku s obzirom na veličine poduzeća, razlika postoji i među sektorima. Logično, financijski sektor prednjači jer su već godinama uključeni u tu regulativu. Energetski sektor i energetski intenzivna industrija su isto u prednosti. Već su izvještavali o emisijama. Iskorak je vidljiviji i kod međunarodno integriranih tvrtki. Oni već imaju prakse ESG izvještavanja prema globalnim standardima, pa je lakši prijelaz na europske standarde.

Naglasak politike održivosti u EU percipiramo prvenstveno kroz kontekst zelene tranzicije, no sada se više spominju i drugi aspekti, digitalizacija i primjena umjetne inteligencije. Dojam je i da nakon dolaska Trumpa polako i u EU labave stroge odredbe postavljenih visokih ekoloških ciljeva, slažete se da slabi predanost ozelenjavanju?

Rekao bih da jača realniji pristup. Ako druge svjetske gospodarske slike primjenjuju fleksibilnije modele koji im omogućuju konkurentnost, ne možemo se ni slijepo držati nečega što nam narušava našu. Prava predanost je ono što je realno ostvarivo u razumnom roku. AI i digitalizacija nisu alternativa održivosti, one su njezin sastavni dio. Održivost nisu samo okoliš i zelena tranzicija. To je i otpornost gospodarstva. To je društvena kohezija. Pa u konačnici i tehnološka transformacija. U tom širem okviru, digitalizacija i umjetna inteligencija danas postaju jednako važni kao i ekologija. Tako da možda neki misle da su odabrali drugačiji put ako naginju više na AI nego na ESG, ali sve je to ista priča. Ponavljam, dok god imamo realan pogled na to što možemo s čime postići. Na konferenciji Podržimo održivo dovodimo i ESG zviždačicu, tako da uzimamo u obzir sve strane jednadžbe, pa i skeptike.

Zviždačica koja je najavljena nije iz Hrvatske, mi još nemamo ESG zviždača?

Treba voditi računa da je Desiree Fixler i u globalnim okvirima napravila ogroman iskorak sa svojim potezom. Odgovarajući zakonski okvir kod nas postoji – možemo očekivati da će se i taj aspekt zahuktati jednom i kada sama održivost u poslovanju dosegne odgovarajuću razinu. To je uostalom i korektiv koji je u skladu s načelima ESG.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Velika predanost zdravom okruženju i održivosti Europi je smanjila konkurentnost na globalnoj razini, što sad?

Europa definitivno mora redefinirati prioritete ako želimo i ostvarenje klimatskih ciljeva i konkurentnost. Treba nam odlučnost i strateški pristup te fleksibilnost u primjeni. Posebna boljka tvrtki diljem Europe su visoki troškovi usklađivanja. Kina i Indija nemaju takvih problema.

Kako mi po pitanju održivosti stojimo u odnosu na druge zemlje EU?

Po pitanju legislative, Hrvatska je potpuno usklađena s Europskom unijom. Nacionalno zakonodavstvo već je prenijelo ključne EU regulative. Uz europski okvir razvijen je i nacionalni To znači da su regulatorni i institucionalni temelji postavljeni jednako kao i u drugim članicama EU. Po pitanju rezultata u praksi, Hrvatska još uvijek zaostaje za prosjekom EU. Prosječni Green Asset Ratio (GAR) banaka u Uniji kreće se između 2 i 3 posto aktive, dok je kod nas niži. Razlog je struktura gospodarstva oslonjenog na sektore s višim emisijama te činjenica da ESG kriteriji tek postupno ulaze u poslovne prakse. S druge strane, značajan dio portfelja hrvatskih banaka klasificiran je kao taksonomski prihvatljiv, što znači da postoji velik potencijal za rast zelenih plasmana u idućim godinama. Na rang listi SDG Indeksa, tj. ciljeva održivog razvoja, Hrvatska se nalazi na 14. mjestu. Ispred su zemlje poput Finske, Danske, Švedske, Austrije i Njemačke.

Kakvu kod naših ljudi ‘težinu’ ima ESG, koliko se ona prepoznaje i uvažava kod kupaca, zaposlenika…?

Kao i kod tehnologije, i kod održivosti rano usvajanje predvodi generacija Z. Upravo zato na konferenciji želimo otvoriti dijalog između vizionara i praktičara, između generacija i industrija. Evo primjerice naš Sektor za trgovinu proveo je istraživanje o tome što i kako kupuju. Više od 70 posto vodi računa da je proizvod domaći. Više od 50 posto pazi na kontrolirano porijeklo proizvoda. Oni su ti koji oblikuju potrošačke trendove i vrijednosti koje mijenjaju poslovne modele. Od poduzeća očekuju održivost, transparentnost i odgovornost. Njihova snaga nije još brojčana, ali je vrijednosna. Oni su i najmlađa generacija na tržištu rada. Koliko se održivost uvažava kod zaposlenika, ovisi koliko smo spremni ulagati u ljude i koliko dobro održavamo ravnotežu između uvažavanja održivih modela i digitalnih alata s jedne strane te ljudi i odgovarajuće organizacijske kulture s druge strane. HGK to jako dobro zna i kroz vlastiti proces digitalne transformacije i našu Digitalnu komoru.

Kakvo je iskustvo u poslovanju, ima li jednak tretman i daje jednaku korist posvećenost ESG-u na inozemnom i na hrvatskom tržištu?

Razlika je više u svijesti nego u koristi. Rekao bih da postoji jedna kritična masa hrvatskih tvrtki za koje nema ili-ili, a to su one tvrtke koje posluju na stranim tržištima. Jer Hrvatska je premala da bismo se za uspjeh oslonili na poslovanje unutar naših granica.

Što je najveća prepreka jačem napretku u održivosti u Hrvatskoj kada govorimo o digitalnoj tranziciji?

Započeli jesmo, ali trebamo ubrzati tempo. Ako želimo da naša industrija ostane konkurentna, digitalna transformacija i AI nisu opcija. One su nužnost. Nove regulative, lanci opskrbe i zelena tranzicija već oblikuju tržišta. Pitanje je sad gdje će se Hrvatska u tim promjenama pozicionirati. AI nam može pomoći da skokovito povećamo produktivnost i učinkovitost, ali samo ako ga koristimo strateški. Dakle, ne za sitna operativna poboljšanja, već za redizajn poslovnih modela. O tim će pitanjima raspravljati i lideri na konferenciji, jer konkurentnost hrvatske industrije ne ovisi samo o tehnologiji, nego o sposobnosti da je primijenimo održivo i dugoročno.

Mlada generacija je dakle otvorenija za promjene, no što sa starijima, može li ih se potaknuti da ‘pohvataju konce’?

Ako govorimo o zaposlenicima, ne može se baš sve digitalizirati, a ni ne mora se. Starije generacije nose iskustvo i vrijednosti koje se ne mogu digitalizirati. Treba znati iskoristiti te prednosti te treba vješto i pažljivo spojiti stari i novi svijet. Ako govorimo o njima kao kupcima, treba biti svjestan njihovih potreba i načina funkcioniranja. To znači da možete uvesti i chatbot za nove generacije, ali za neke i dalje treba dići slušalicu. Ako govorimo o poslovanju, ovisi o spremnosti lidera da u svoju organizacijsku kulturu uspješno spoji “staro i novo”.

Reforma i uklapanje u ESG iziskuje i ulaganja, postoji li dovoljno izvora kapitala za takve projekte, inovacije, edukacije?

Naravno i u tom smislu vrijedi – uvijek je više bolje. Naše posljednje istraživanje o instrumentima održivog financiranja pokazuje da većina onih koji su započeli proces zelene tranzicije nema na raspolaganju adekvatna sredstva.

Najveći dio treba recimo do dva milijuna eura, manji dio barata potrebnim iznosima od dva do pet milijuna eura. Ne govorimo samo i o iznosima, već o modelima financiranja i potrebnim financijskim instrumentima, kao što su održivi krediti.

EU nalaže redovito izvještavanje i prikupljanje podataka, što za gospodarstvenike koji su time obuhvaćeni znači dodatno opterećenje i administriranje, je li ono potrebno i efikasno?

Najčešće oni naglašavaju povećane troškove administracije, kompleksnost ESG standarda, nedostatak jasnih smjernica i nepostojanje usklađenosti s globalnim regulatorima.

Omnibus paket mogao bi pomoći u smislu rasterećenja tvrtki bez mijenjanja ciljeva i razvojne putanje EU. Ako postavimo stvari po mjeri tvrtki, onda i kroz administrativno rasterećenje možemo očekivati i promjenu percepcije te veći broj tvrtki koje posluju održivo.

Što država, pa i HGK, čini da pomogne tvrtkama u ‘hvatanju koraka’?

Dva su glavna pravca djelovanja, edukacija i financije. Naša nova online platforma ESG centar okuplja sve naše usluge iz spektra održivosti – i akademiju, i savjetovanje, i rating, i konferenciju Podržimo održivo. Tu su publikacije, poučni članci. Organiziramo i AI i kibernetičku akademiju.

Ako želimo da transformacija bude održiva, moramo ulagati u ljude jednako kao i u tehnologiju. Jer bez ljudi nema stvarne promjene – i to je ono što želimo osvijestiti. Drugi važan dio su financije te razvoj i prilagodba odgovarajućih instrumenata financiranja u suradnji s našim članicama. Nedavno smo završili prijedlog mjera za povećanje konkurentnosti prerađivačke industrije – konkretne i koje se mogu realizirati u kratkom roku, s fokusom na zelene i digitalne tehnologije.