Poslovna arena dugo je bila isključivo muška, pa je tako i organizacija poprimila tu prizmu. Tradicionalni model liderstva dugo je bio zasnovan na hijerarhiji, autoritetu i kontroli. Taj model je donio rezultate, ali i brojne posljedice: rigidnost, zatvorenost, strah od pogreške. Današnji svijet funkcionira drukčije. Okruženje u kojem poslujemo je kompleksno, promjenjivo i zahtjevno.
Lideri više ne mogu oslanjati samo na moć položaja, moraju graditi povjerenje, stvarati kulturu u kojoj se ljudi osjećaju cijenjeno i motivirano. Tu dolazi do izražaja drugačiji stil liderstva. Uvjerenje da su uspjeh, snaga i odlučnost muški atributi, konačno je na ispitu.
Kombinacija snage i empatije
Prema Deloitteovu izvještaju “Women in the Boardroom: A Global Perspective za 2024.”, žene zauzimaju 23,3 posto mjesta u upravnim odborima globalnih kompanija, što je porast od 3,6 postotnih poena u odnosu na prethodnu godinu, ali i dalje daleko od rodne ravnoteže. Iako i dalje postoji jaz, posebno kad se promatraju najviši nivoi upravljanja, jasno je da se brojke pomiču. Još važnije, istraživanja potvrđuju da su tvrtke koje imaju rodno raznolike menadžerske timove profitabilnije i inovativnije.
Primjeri globalnih liderica samo potvrđuju ovu dinamiku. Mary Barra, CEO kompanije General Motors, ne samo da je prva žena na čelu jednog velikog automobilskog giganta, već je upravo pod njenim vodstvom GM napravio povijesni zaokret prema električnim vozilima i održivoj mobilnosti. Ginni Rometty, nekadašnja prva žena na čelu IBM-a, vodila je transformaciju ove kompanije u smjeru umjetne inteligencije i cloud tehnologija. Tu su i liderice poput Jane Fraser, CEO Citigroupa, prve žene koja je ikada preuzela vođenje jedne od najvećih američkih banaka, ili Emma Walmsley, izvršna direktorica GlaxoSmithKlinea, koja predvodi jednu od najvećih farmaceutskih kompanija na svijetu.
Njihovi putevi nisu bili jednostavni, ali ono što im je zajedničko jest sposobnost da kombiniraju snagu s empatijom, strategiju s humanošću i viziju s istrajnošću. One pokazuju da liderstvo danas ne znači samo donošenje odluka, već i sposobnost da se inspiriraju ljudi, razvija tim i stvara okruženje u kojem različitost postaje ključna vrijednost.
U našim regionalnim okvirima, brojke još zaostaju za globalnim. Prema posljednjem izvještaju European Institute for Gender Equality, u Europskoj uniji tek oko 30 posto liderskih pozicija u privatnom sektoru drže žene, dok u pojedinim sektorima, posebno financijama i tehnologiji, taj postotak pada znatno niže.
Balkanski se prostor kreće još ispod europskog prosjeka, ali i ovdje se primjećuje rast. Sve više žena ulazi u menadžment, sve više njih osniva vlastite tvrtke i sve više njih pokazuje da kvalitetan lider ne ovisi o spolu, već o integritetu i znanju.
Dugoročna održivost
Zašto je ovo važno? Zato što inkluzivno liderstvo mijenja način na koji funkcionira ekonomija. Različite perspektive donose inovacije, bolje razumijevanje tržišta i veću otpornost u krizama. Žene u prvi plan stavljaju dugoročnu održivost, brigu o zajednici i društvenu odgovornost, što postaje norma u poslovnom svijetu 21. stoljeća.
Osobno vjerujem da će naredno desetljeće biti obilježeno upravo ovim pomakom. Generacije koje dolaze traže lidere koji slušaju, inspiriraju i pružaju priliku svima. A žene, koje su često morale boriti se za svoje mjesto, prirodno su razvile upravo te osobine.
Zato je jasno da priča o ženama u biznisu više nije samo pitanje ravnopravnosti, već pitanje budućnosti poslovanja. Svijet u kojem živimo traži drukčije lidere, one koji razumiju kompleksnost, koji znaju povezati ljude, usmjeriti energiju tima i graditi povjerenje. Ako želimo otpornije ekonomije, inovativnije tvrtke i društva koja gledaju dalje od kratkoročnih profita, moramo otvoriti vrata većem broju žena na vodećim pozicijama. To nije samo moralni imperativ, to je i ekonomska nužnost.
