Dana 26. prosinca 2004. snažan podmorski potres izazvao je tsunami u kojem je poginulo 230 tisuće ljudi diljem jugoistočne Azije. Gotovo svi, i ljudi i životinje, bili su nespremni, uz značajnu iznimku: slonove. Na mjestima poput Tajlanda i Šri Lanke, slonovi su postali uznemireni satima prije udara valova.

Divlji slonovi bježali su na povišena područja, a zatočeni su prkosili svojim timariteljima, ponekad dok su im turisti još uvijek bili na leđima. Osjećajući niskofrekventne vibracije koje većina vrsta nije mogla zamijetiti, ponašali su se u skladu s ranim signalima upozorenja – i imali daleko veću vjerojatnost za preživljavanje.

Nove inicijative

Danas se sprema još jedna, daleko veća katastrofa jer brzo zagrijavanje planeta i eskalacija degradacije okoliša prijete svakom sektoru globalnoga gospodarstva. Dok mnogi ulagači nastavljaju s uobičajenim poslovanjem, kao da nisu svjesni što dolazi, jedna skupina pokušava se izvući iz opasnosti: dugoročni vlasnici imovine, poput mirovinskih fondova i upravitelja državnim investicijskim fondovima.

Ovi ulagači, za razliku od hedge fondova ili društava rizičnog kapitala, imaju generacijski pogled na imovinu kojom upravljaju. Ne mogu si priuštiti da zanemare neraskidivu vezu između globalne financijske stabilnosti i stabilnosti okoliša, a ta se svijest odražava u novim inicijativama kao što su Savez za klauzulu o suspenziji duga i Globalno središte za zamjenu duga za razvoj.

Dok neki tvrde da je računovodstvo koje uzima u obzir klimatske promjene “udaljavanje od izvornog projekta” za globalne financijske upravitelje poput Međunarodnog monetarnog fonda, predvodnici ulagači prepoznaju da će se rizici za prirodu i rizici povezani s potencijalnim negativnim posljedicama klimatskih promjena materijalizirati u kratkoročnim i srednjoročnim šokovima, utječući na svaki aspekt globalnoga gospodarstva.

Čak i dok mnogi dioničari i glavni izvršni direktori ostaju usredotočeni na tromjesečne rezultate, dugoročni vlasnici imovine počeli su nadzirati tvrtke zbog rizika za prirodni kapital, kako bi predvidjeli ekološke šokove koji bi mogli smanjiti dugoročnu vrijednost njihove imovine. Norveški državni mirovinski fond Global, koji upravlja imovinom vrijednom 1,7 bilijuna dolara, sada procjenjuje nevjerojatnih 96 posto svog portfelja za takav rizik.

Ovo nije neko unutarnje usavršavanje ekoloških, društvenih i upravljačkih (ESG) obećanja, to je velika institucionalna promjena. Finski državni mirovinski fond nedavno je počeo istraživati načine kvantificiranja financijskih rizika povezanih s prirodom u vezi s dugoročnim mirovinskim obvezama, a Temasek Holdings u Singapuru počeo se koristiti satelitskim praćenjem i podacima o biološkoj raznolikosti za procjenu rizika i prilika za prirodni kapital.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

U vrijeme kada su ekološki, društveni i upravljački okviri postali ključan element u političkim i kulturnim ratovima te mjere nesumnjivo nisu potaknute političkim pritiscima ili društvenim trendovima, već pragmatizmom – i sve većim osjećajem hitnosti. Već ekstremni vremenski uvjeti, gubitak bioraznolikosti, problem opskrbe vodom i nedostatak resursa remete gospodarstva, a ugrožene zemlje s niskim dohotkom posebno su teško pogođene.

U 2022. poplave u Pakistanu uništile su poljoprivredu – koja zapošljava 40 posto radne snage – što je povećalo cijene hrane i gurnulo tu zemlju na rub bankrota. U Indoneziji su krčenje šuma i degradacija tresetišta zbog neodržive proizvodnje palminog ulja doveli do uvođenja privremene zabrane izvoza 2022. U Brazilu i Etiopiji sve više temperature i neredovite kiše smanjile su prinose kave posljednjih godina, uzrokujući skok cijena na globalnoj razini i potkopavajući ruralne prihode i prihode od izvoza.

Zemlje s visokim dohotkom uopće nisu imune na te rizike. U SAD-u dugotrajne suše smanjuju prinose usjeva od Arkansasa do Oklahome, primoravajući poljoprivrednike da buše dublje bunare i prelaze na manje profitabilne usjeve. U međuvremenu, katastrofe povezane s klimom, poput uragana i šumskih požara, uzrokuju da osiguravatelji kuća podižu premije, smanjuju pokriće, pa čak i napuštaju visokorizične regije.

U Europi su rizici povezani s prirodom utjecali na proizvodnju maslinova ulja u Italiji i Grčkoj; vinovu lozu u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj; opskrbu drvom u srednjoj i sjevernoj Europi; ribolov u Sredozemlju; i promet na rijekama Rajni i Dunavu. Ipak, takvi rizici nisu primjereno uračunati u financijske modele. To je djelomično zato što su podaci o prirodnom kapitalu, za razliku od emisija stakleničkih plinova, i dalje fragmentirani, nedosljedni i teško dostupni. Zbog toga većini banaka nedostaju informacije koje su im potrebne, posebno podaci o lokaciji, za procjenu ovisnosti zajmoprimaca o okolišu.

Odgovornost institucija

No, pojavljuju se novi alati koji mogu pomoći u premošćivanju tih nedostataka – istraživanje mogućnosti, rizika i izloženosti prirodnog kapitala (ENCORE) besplatan je online alat koji pomaže financijskim institucijama u prepoznavanju rizika povezanih s prirodom kojima su izložene svojim kreditiranjem, preuzimanjem rizika i ulaganjima u visokorizične industrije. Radna skupina za objavljivanje financijskih informacija povezanih s prirodom (TNFD) osmislila je niz preporuka i smjernica za objavljivanje s ciljem pomoći tvrtkama i financijskim institucijama da integriraju prirodu u donošenje odluka.

Neke središnje banke razvile su integrirane modele scenarija za procjenu učinka rizika povezanih s klimatskim promjenama i prirodom na gospodarstvo i financijski sustav. S obzirom na to da se ulagači već suočavaju s financijskim posljedicama ekološke nestabilnosti – od neiskoristive poljoprivredne imovine do pada kreditnih rejtinga država u gospodarstvima koja su posebno ugrožena klimatskim promjenama – nema sumnje da je rizik za prirodu financijski rizik.

Vlasnici imovine, središnje banke i institucije poput MMF-a sada imaju odgovornost integrirati to priznanje u sve svoje aktivnosti – prije sljedećeg šoka koji se može spriječiti. Vodeće će institucije biti one koje su spremne nadići silose, uskladiti kapital s granicama planeta i ulagati ne samo u tržišta, već i u sustave koji ih podržavaju.

© Project Syndicate 2025.

* Koautor članka je Patrick Odier, predsjednik inicijative Building Bridges i predsjednik Nadzornog odbora Lombard Odier grupe