Što povezuje krševitu dalmatinsku obalu i zeleni jug Novog Zelanda? Više nego što mislite, ali, između ostalog – vino, ljudi i san o boljem sutra. Novi Zeland neistražena je, ali potencijalom prebogata vinska destinacija. Nemojte misliti da se ovdje može naći samo sauvignon bijeli, iako je upravo ta sorta proslavila ovu zemlju i postavila je na vinsku mapu svijeta. Vinari na kvaliteti mogu zahvaliti povoljnoj klimi, bogatstvu tala, velikom broju sunčanih sati i izraženim dnevno-noćnim temperaturnim oscilacijama koje čuvaju svježinu i aromatski profil vina. Ali, možda najveći, a često zanemareni faktor u uspjehu ove zemlje leži u – ljudima, i to ne bilo kakvima. Neki od najvećih pionira novozelandskog vinarstva bili su Hrvati, ljudi krševitih škrapa s juga Hrvatske, sa znanjem u glavama, iskustvom utkanim u rukama i vizijom u očima. Došli su u nepoznato, najprije trbuhom za kruhom, a zatim ni od čega stvorili nešto – nešto što danas oblikuje vinsku priču jedne od najuzbudljivijih vinorodnih regija svijeta.
Geni kameni
Kad Dalmatinac ide u svijet sa sobom ne nosi samo kovčeg, nosi kulturu, vrijednosti i zanat. Nosi i sjećanje na domovinu, a vino je ta poveznica koja najlakše probudi emociju, stvori bliskost i pretvori i najudaljeniju zemlju u mjesto koje, barem na trenutak, postane dom. Tamo gdje su se nekoć proizvodila prosječna bijela i fortificirana vina, Hrvati – osobito oni s Makarske rivijere i obližnjih otoka – dali su prvi stvarni zamah novozelandskom vinogradarstvu. Za razliku od dotadašnje prakse, nisu sadili vinovu lozu tamo gdje je najbliže tržištu, već gdje će joj klimatski i pedološki uvjeti najviše odgovarati. Početkom 1960-ih upravo su te obitelji, na temelju vlastitog iskustva, počele saditi prve vinifera sorte: müller thurgau, sauvignon blanc i chardonnay – i time usmjerile razvoj novozelandske vinske industrije prema kvaliteti i internacionalnom uspjehu. Novi Zeland ima vinsku povijest dugu nešto više od dvije stotine godina, a pravi zamah ove industrije počinje tek dolaskom europskih imigranata, među kojima su Hrvati odigrali ključnu ulogu. Prve loze zasadio je Samuel Marsden 1819. godine, a najstariju još uvijek aktivnu vinariju, Mission Estate, osnovali su francuski misionari 1851. godine. U ranim danima vino je služilo gotovo isključivo liturgijskim svrhama. Da nije bilo “Dalliesa”, kako su kolokvijalno zvali Dalmatince, teško da bi se ova mlada vinska scena razvila u tako ozbiljnu i globalno relevantnu industriju. “Dallies” su, radeći teške fizičke poslove poput iskopavanja kauri gume, tada vrlo unosnog biznisa – s vremenom počeli ulagati svoju zaradu u zemlju. Kupovali su vinogradarske parcele u blizini Aucklanda, gdje su klima i tlo podsjećali na rodni kraj. Tamo su zasadili plemenitu vinovu lozu i počeli primjenjivati znanje preneseno od kuće, zamijenivši lokalne hibridne sorte europskim kultivarima. Njihov dolazak donio je promjenu – postavili su nove standarde u kvaliteti, vinifikaciji i pristupu vinogradu. Zna se – gdje su Dalmatinci, tu je i dobra kapljica, proizvedena s osjećajem za tlo, sunce i sortu, ali i s onom tipičnom dalmatinskom upornošću, srčanošću i nevjerojatnim kapacitetom za stvaranje nečega iz ničega.
Vizionari prije svega
Prvi među tim hrvatskim pionirima bio je Josip Babić, koji je 1910. godine sa svojom braćom stigao na Novi Zeland i podigao vinograd u Henderson Valleyju, području koje će postati simbol početaka novozelandskog vinarstva. Njegova ostavština danas živi kroz etiketu Babich Wines, jednu od najstarijih i najuglednijih obiteljskih vinarija u zemlji, poznatu po održivosti i dosljednoj kvaliteti. Nedaleko od njih, 1934. godine, obitelj Selak, danas prepoznatljiva kao Selaks Wines, proizvela je svoje prvo vino – jednostavno, ali autentično iz vlastitog vinograda. Danas je taj brend dio velike grupacije Constellation Brands, ali ime i dalje nosi težinu obiteljske tradicije i vrijednosti koje su Hrvati unijeli u ovu industriju.
Neizostavno je spomenuti i obitelj Nobilo. Nikola Nobilo, rođen u Lumbardi na Korčuli, došao je na Novi Zeland 1943. godine i posadio vinograde oko Aucklanda. Smatra se jednim od najvažnijih inicijatora suvremenog vinarstva u zemlji – upravo je on bio među prvima koji su promovirali sadnju internacionalnih sorata, poput sauvignona bijelog, koje su poslije postale simboli novozelandskog terroira.
Još jedna poznata obitelj, Jukić, iza sebe ima priču o predanosti i izdržljivosti. Posebno se ističe Frank Yukich, vizionar koji je unatoč tada raširenom uvjerenju da je Južni otok Novog Zelanda prehladan za vinovu lozu, 1973. godine u Marlboroughu zasadio prve vinograde. Njegov hrabri potez ne samo da je pokrenuo jednu od najvažnijih vinskih regija u zemlji, već je i zauvijek promijenio položaj novozelandskih vina na svjetskoj sceni. I dan-danas se pamti njegova izjava za medije: “Wines from here will become world-famous.” I doista jesu!
Dva barda: Fistonich i Brajkovich
Hrvati koji su došli nisu željeli raditi isključivo za druge – mnogi su se istaknuli kao vizionari i završili kao uzori, lideri. Nisu slijedili trendove – oni su ih stvarali. Jedan od najrespektabilnijih primjera je Michael Brajkovich, prvi Master of Wine s Novog Zelanda. Njegova vinarija Kumeu River, koja je još u obiteljskom vlasništvu, poznata je po profinjenim i dugovječnim vinima i jednim od najcjenjenijih chardonnaya u zemlji i šire. Brajkovich je pionir u korištenju divljih kvasaca, barrique bačvi i malolaktične fermentacije za proizvodnju kompleksnih, dugovječnih vina koja stoje rame uz rame s najvećim imenima Burgundije. Naime, isto kao što je Pariška presuda 1976. godine zauvijek promijenila percepciju kalifornijskih vina – kada su na slijepom kušanju vina iz Napa doline nadmašila francuske klasike i svijetu predstavila Hrvata Miljenka Grgića. Tako su i chardonnayi Kumeu Rivera desetljećima poslije doživjela sličan trenutak u Londonu 2024. godine, gdje su na slijepoj degustaciji zasjenila neka od najuglednijih burgundskih etiketa. Još jedan dokaz da kvaliteta vina ne poznaje teritorijalne granice, već se veže uz vještinu i znanje onoga tko ga stvara. Njegov nedavni iskorak u Hawke’s Bay, gdje je vinarija kupila vinograde na prestižnom položaju Rays Road, potvrđuje stalni rast i beskompromisnu strategiju očuvanja kvalitete.
Sir George Fistonich, osnivač legendarne Villa Marije, sinonim je za stratešku genijalnost i ustrajnost. Njegov put od jedne vinogradarske parcele do stvaranja najveće obiteljske vinarije u zemlji, globalno prisutne i nagrađivane, bio bi impresivan i za nekoga tko je rođen na Novom Zelandu – a kamoli za potomka hrvatskih imigranata. Danas, iako je Villa Maria postala dio Indevin Group, Fistonich ostaje u igri kroz novi projekt: Fistonich Family Wines, s ključnim brendom Čuvar – elegantna igra riječi i simbol očuvanja tradicije, znanja i korijena. Fistonich, kao i mnogi drugi intuicijom voðeni vinari, kao što su i Babich i Delegat, osobitu pažnju i ulaganja usmjeravaju u Gimblett Gravels vinorodno područje. Ovo područje zanimljive povijesti, nastalo nakon katastrofične poplave i uslijed nanosa velike količine šljunka iz rijeke Ngaruroro, nekoć je smatrano gotovo bezvrijednim zbog škrtog tla i surove klime, no zahvaljujući vinarskoj viziji koja je prepoznala njegov izniman potencijal za proizvodnju kompleksnih, strukturiranih crnih vina, danas se vodi za jednu od najkvalitetnijih vinorodnih mikrolokacija u cijeloj zemlji.
Etablirani svjetski brend
Ne bi ova priča bila kompletna bez spomena velike obitelji Delegat s Korčule. Delegat, vinarija s nekoliko lokacija, još je jedan dokaz da hrvatski poduzetnički duh pliva kao riba u vodi na globalnoj sceni. Njihov brend Oyster Bay, poznat u više od 60 zemalja, postao je sinonim za sauvignon blanc i pinot crni iz Marlborougha, ali i za ozbiljne chardonnaye i merlote iz Hawke’s Baya. Brat i sestra Jim (Jakov) i Rosemari Delegat, djeca roditelja iz Pupnata na Korčuli, pričaju priču o globalnom uspjehu bez zaborava na vlastite korijene i inspiracija su novim generacijama.
Na čelu same proizvodnje u Delegatu danas je Michael Ivicevich, predstavnik četvrte generacije iz hrvatske vinarske obitelji. Njegova uloga kao generalnog direktora za proizvodnju ne samo da potvrđuje kvalitetu hrvatske radne etike, već i pokazuje da Hrvati i dalje vode ključne procese u industriji – od vinograda do boce.
Uspješne priče nisu rezervirane samo za prošla stoljeća. Danas nova generacija mladih, ambicioznih Hrvata odlučuje krenuti istim putem- ali sa svojim snovima, pristupom i vizijom. Najsjajniji primjer te smione generacije svakako je Eva Pemper, rođena Bjelovarčanka koja već 12 godina živi i radi u Marlboroughu i danas upravlja vrlo uspješnim brendom, Eva Pemper Wines. Njezin nedavno kušan crni pinot “single vineyard” iz 2021. berbe, prvo vino te vrste koje je napunila, nosi onu notu balansa, preciznosti, ali i duha kojeg hrvatski vinari nesvjesno prenose kroz svoj rad – bez obzira na lokaciju. Kad pogledamo kartu novozelandskog vinarstva, jedno je jasno: Hrvati su utkani u samu srž te priče. Od Aucklanda do Marlborougha, od Dalmacije do Bjelovara – hrvatska ruka, znanje i srce bili su i ostali pokretačka sila jednog od najdinamičnijih vinskih krajolika današnjice.
Globalizacija tržišta, a posebice tržišta vina, donijela je nova pravila i izazove, ali i priliku da se lokalna priča ispriča svjetskim jezikom, a kontinenti i ljudi povežu. Granice se brišu tamo gdje hrabrost nadjača sumnju.
