Europska komisija proglasila je projekt rudarenja litija Jadar u Srbiji jednim od svojih strateških prioriteta izvan granica Unije. Dok Bruxelles ističe nužnost osiguravanja sirovina za zelenu budućnost, odluka raspiruje plamen prosvjeda i duboku zabrinutost zbog potencijalne ekološke katastrofe i sudbine lokalnog stanovništva.
Naime, Europska komisija nedavno je objavila popis 13 novih strateških projekata za sirovine lociranih izvan Europske unije, a među njima se, kao jedini za litij i bor, našao i izuzetno osporavani projekt “Jadar” u Srbiji, koji vodi rudarski div Rio Tinto. Ova odluka dio je šire strategije EU da osigura i diverzificira izvore opskrbe kritičnim sirovinama, ključnima za industrijske i klimatske ambicije bloka, te da poveća ekonomsku sigurnost uz jačanje stvaranja vrijednosti u trećim zemljama. Za pokretanje ovih 13 projekata, koji se protežu od Kanade i Grenlanda do Kazahstana, Ukrajine i Brazila, predviđena su ukupna kapitalna ulaganja od 5,5 milijardi eura. Izvršni potpredsjednik Europske komisije za prosperitet i industrijsku strategiju, Stéphane Séjourné, naglasio je kako “Europa treba sirovine kako bi uspjela u našim industrijskim i klimatskim ambicijama” te da “EU zahtijeva stabilne, sigurne i diverzificirane lance opskrbe.”
Projekt Jadar, smješten u zapadnoj Srbiji u blizini Loznice, posebno je zanimljiv jer je Europska komisija strateški status dodijelila samo segmentu ekstrakcije, iako je Rio Tinto najavljivao i izgradnju postrojenja za preradu. Prema najavi, ulaganje bi trebalo doprinijeti opskrbi litijem baterijske kvalitete, neophodnim za električna vozila i skladištenje energije iz obnovljivih izvora, te borom za metalurgiju, automobilsku industriju, obnovljivu energiju, zrakoplovstvo i obrambeni sektor. Procjenjuje se da bi Jadar, ako se razvije, mogao zadovoljiti čak do 90% europskih potreba za litijem, metalom koji je trenutačno dominantan u tehnologiji baterija. Ovaj potez dolazi u trenutku kada EU nastoji smanjiti svoju ovisnost o Kini, koja je pooštrila kontrolu izvoza magneta od rijetkih zemnih metala.
Sve se odvija u okviru Akta o kritičnim sirovinama (CRMA), koji je Europska unija usvojila 2023. godine, postavljajući ambiciozne ciljeve da do 2030. godine najmanje 10% godišnjih potreba za ključnim sirovinama osigura iz domaćih rudnika, 40% preradom, a 25% recikliranjem, bilo unutar EU ili kroz strateška partnerstva. Europski povjerenik za industriju, Thierry Breton, izjavio je: “Moramo smanjiti našu ovisnost o svim zemljama, posebno o Kini. Zabrane izvoza povećavaju našu volju za diverzifikacijom.” Međutim, upravo ovaj fokus na osiguravanje sirovina pod svaku cijenu baca sjenu na zelene ambicije Unije, kako upozoravaju kritičari.
Unatoč strateškom pečatu iz Bruxellesa, projekt Jadar u Srbiji već godinama nailazi na žestok otpor lokalnog stanovništva doline Jadra, ekoloških organizacija i dijela stručne javnosti. Navode se netransparentnost, rizici po zdravlje, prirodu i poljoprivredu, a posebno potencijalno zagađenje izvora vode. Održano je nekoliko valova masovnih prosvjeda diljem zemlje, a aktivisti poput Zlatka Kokanovića iz udruge “Ne damo Jadar” ističu da su akademska zajednica i Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU) jasno odbacile projekt. Kokanović tvrdi da se projektu protivi 63,5% građana Srbije, nazivajući odluku Europske komisije licemjernom jer “na štetu našeg zdravlja i zdravlja naše djece, oni žele uzeti naš litij i pretvoriti nas u deponiju kako bi oni živjeli zdravo.” Argumentira da nigdje u svijetu ne postoji sličan rudarski projekt u gusto naseljenom području i na plodnoj zemlji, nazivajući ga “eksperimentalnim postrojenjem”.
Slabljenje američkog gospodarstva spušta dolar, tržišta očekuju reakciju ECB-a
Rio Tinto, preko svoje srpske podružnice Rio Sava Exploration, prisutan je u Srbiji još od 2001. godine, a povijest projekta Jadar obilježena je kontroverzama i promjenjivim stavovima vlasti. Srpska vlada je početkom 2022. godine, nakon masovnih ekoloških prosvjeda, opozvala dozvole za projekt, da bi ih lokalni sud kasnije ponovno vratio. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić također je imao promjenjive izjave; od toga da je zaustavljanje projekta bila “velika greška” do toga da je “politički, priča o Rio Tintu odavno završena”, da bi potom u lipnju 2024. izjavio da je Srbija spremna ponovno podržati projekt uz nove garancije tvrtke i očekivanu podršku EU. U rujnu 2024. godine, Srbija i EU potpisale su memorandum o razumijevanju za strateško partnerstvo u održivim sirovinama, uključujući lance vrijednosti baterija i električnih vozila, što su mnogi vidjeli kao daljnji korak ka realizaciji rudnika. Njemačka je također pokazala značajan interes za srpski litij, a kancelar Olaf Scholz izjavio je da će s projektom Jadar Europa osigurati svoj suverenitet i neovisnost u opskrbi sirovinama.
Kritičari optužuju Europsku uniju za “zeleno pranje” svojih energetskih politika, promičući električna vozila dok ignorira ekološke troškove i društvene utjecaje rudarskih praksi na kojima se temelje. Postoji percepcija da EU koristi Srbiju, koja nije članica i ima dugotrajan proces pristupanja, kao svojevrsnu “rupu u zakonu” kako bi zaobišla strože ekološke propise koji vrijede unutar njenih granica, iako se tvrdi da će se primjenjivati EU standardi. Najveće europske rezerve litija nalaze se u Njemačkoj i Češkoj, ispred Srbije, no tamošnji projekti napreduju znatno sporije. Zbog toga raste bojazan da bi Srbija mogla postati “resursna kolonija”, zadovoljavajući potražnju bogatijih nacija za zelenim tehnologijama, dok bi profiti uglavnom odlazili stranim investitorima, ostavljajući minimalne dugoročne koristi za samu Srbiju. Biološki fakultet u Beogradu izrazio je ozbiljnu zabrinutost, navodeći da predložene mjere zaštite nisu dovoljne da spriječe značajnu degradaciju biološke raznolikosti te da bi optimalno rješenje bilo odustajanje od projekta.
Dok Europska komisija tvrdi da odabrani strateški projekti moraju zadovoljiti visoke ekološke, socijalne i upravljačke standarde (ESG) te biti tehnički izvedivi, situacija na terenu u Srbiji otkriva duboki jaz između briselskih proklamacija i strahova lokalne zajednice. Pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest hoće li Jadar doista postati primjer održivog rudarenja kako tvrdi EU ili će se pretvoriti u još jednu bolnu točku gdje su interesi velike industrije prevagnuli nad brigom za okoliš i dobrobit ljudi, postavljajući time pitanje stvarne cijene europske zelene tranzicije.
Pogledajte novi podcast Ilije Jandrića
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu