Što je to “ozbiljna, teža povreda zakona”, pitanje je vrijedno možda i pola milijuna eura u slučaju odluke Hanfe da zbog pozajmica Agrokoru oduzme licencu trojici članova uprave Nexus Private Equity Partneri (NPEP) – Marku Lesiću, Krešimiru Ružđaku i Marku Makeku.

Tu odluku od 18. siječnja 2018. poništili su upravni sudovi, pravomoćno u srpnju 2020. pa su podnesene tužbe radi naknade štete. Čini se da je to obeshrabrilo istražitelje u kaznenom postupku jer je zbog tih pozajmica još 2017. otvorena istraga protiv članova uprave NPEP-a zbog sumnje da ih je Ivica Todorić na to poticao. Ali, optužnica nije podignuta, a niti je objavljeno da je istraga obustavljena.

Možda i radi dojma u parnicama. Međutim, sutkinja Gorana Žurić Juretić protekli je tjedan u Palači pravde presudila da se radi o tako ozbiljnoj teškoj povredi zakona da Republika Hrvatska mora Lesiću isplatiti 140.307 eura sa zateznim kamatama i 36.743 eura parničnog troška.

Riječ je o izmakloj dobiti, odnosno razlici plaće koju je Lesić nakon odluke Hanfe kao savjetnik primao od siječnja 2018. do srpnja 2020. (od 6375 do 12.268 kuna) i plaće koju bi imao da je ostao član uprave NPEP-a (44.842 kune neto), a niti je više mogao biti član nadzornog odbora Dalekovoda iz portfelja NPEP-a.

Po tužbi drugog člana uprave NPEP-a, kojeg zastupa isti odvjetnik, u Tražilici sudskih odluka (identitet je anonimiziran) našli smo da je sutkinja Martina Klanac u Općinskom sudu u Novom Zagrebu 10. travnja odbila odštetni zahtjev od 113.103 eura (852.178 kuna) pa on mora državi naknaditi 14.877 eura troška.

Neinformirani ulagači
Premda su obje sutkinje upoznate sa stavom Vrhovnog suda po kojem je nelogično da država odgovara za svaku pogrešnu ili nepravilnu odluku javnih tijela već samo za “ozbiljnu, težu povredu propisa”. O tome se odlučuje od slučaja do slučaja, ali ovdje su oba slučaja u bitnome ista.

NPEP je upravljao alternativnim investicijskim fondovima rizičnog kapitala temeljem Hanfine licence koja im je u siječnju 2018. povučena jer su “zloporabili” strogo namjenska sredstva fondova Nexus FGS i Nexus FGS II. Umjesto u projekte Zagreb Montaže i Hotele Plat, NPEP je bez suglasnosti ulagača tih fondova omogućio da se oko sto milijuna kuna preko tzv. SPV-ova (special purpose vehicle), društava posebne namjene Nexus ulaganje i KHA četiri, koristi za financiranje Agrokora kroz pozajmice.

Ulagači su to doznali tek kad je izvanredna uprava preuzela Agrokor. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tumači da nema odgovornosti RH za štetu jer se tu ne radi o “nezakonitom ili nepravilnom radu tijela državne uprave” jer su sudovi poništili odluku Hanfe zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne zbog “grube nezakonitosti” ili samovolje u primjeni propisa.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

I sam Povjerenički odbor ulagatelja je 2017. konstatirao da su izgubili povjerenje pa bi i bez odluke Hanfe raskinuli odnos s NPEP-om te bi članovi uprave opet ostali bez licence. Uz to, NPEP je samovoljno prestao ispunjavati organizacijske uvjete i tako ostao bez odobrenja za rad pa se članovi uprave ne mogu pozivati da bi im po “redovnom tijeku stvari” pripale plaće. Mogli su nastaviti rad s fondom Nexus Alpha kako su već radili.

Upravni sud u Zagrebu obrazložio je da zakonska zabrana plasmana sredstava vrijedi za upravitelje fondova, dakle NPEP, ali ne i za SPV-ove u kojima je upravitelj za račun dvaju fondova držao poslovne udjele. Ta su ulaganja podložna općem pravnom režimu za trgovačka društva.

Nije NPEP davao pozajmice Agrokoru uz kamatu od šest posto, već SPV-ovi i to uz osiguranje za slučaj da pozajmice ne budu vraćene. Ali to se nije moglo aktivirati zbog nepredvidivog obrata u insolvencijskom zakonodavstvu koji je onemogućio naplatu zajma od Agrokora i aktivaciju kolaterala. Upravni sudovi su presudili i da mjera protiv članova uprave nije bila propisana već ju je Hanfa arbitrarno kreirala. I sredstva uložena u SPV-ove više nisu imovina fonda niti se na njih primjenjuju pravila za alternativne investicijske fondove, pa ni zabrana plasmana, kako je tumačila Hanfa, već pravila za trgovačka društva.

I prije Agrokora tako se upravljalo viškom likvidnosti u korist fondova i njihovih ulagatelja. Zakon to nije zabranjivao, a niti je Hanfa ranije to problematizirala. Ta odvojenost prava i obveza SPV-ova je i ključan razlog njihova korištenja za ulaganje jer se tako smanjuje rizik od posljedica eventualnog stečaja ili drugog zahvata vjerovnika.

Sutkinja Žurić Juretić smatra da zakonodavac nije pružio dovoljno učinkovit vid pravne zaštite upraviteljima fondova, dok mjera izrečena članovima uprave nije bila propisana. Zato je za nju to “ozbiljna, teška povreda zakona” zbog koje RH odgovara za prouzročenu štetu.

Neregulirani mehanizam
Sutkinja Martina Klanac pozvala se na odluke Vrhovnog i Ustavnog suda, te Suda EU u predmetu Brasserie C-46/93 gdje se također tumači da za odgovornost države povreda mora biti dovoljno ozbiljna, a što znači da su očito i teško prekoračene granice pravila, ovisno o njihovoj jasnoći i preciznosti, ranijoj sudskoj praksi…

Hanfi je bilo neprihvatljivo da sredstva fonda postaju sredstva SPV-a za koja više ne treba suglasnost ulagača, već su tumačili da je to i dalje imovina fondova za koju vrijedi Zakon i Pravila za alternativne investicijske fondove. Ali i profesori trgovačkog prava i prava društava, Petar Miladin i Hrvoje Markovinović, tumačili su da SPV može autonomno raspolagati sredstvima po pravilima za trgovačka društva jer to više nisu sredstva fondova.

Upravo zbog toga i odluka upravnih sudova za sutkinju Klanec u odluci Hanfe nema grube nezakonitosti i nepravilnosti zbog koje bi RH bila odgovorna za štetu. Upravo to što su i teoretičari tumačili taj neregulirani mehanizam ulaganja, za sutkinju se radilo o pravnoj praznini, koju je Hanfa tumačila, jer nije bilo ni ustaljene sudske prakse. Pravomoćni odgovor dati će viši sudovi, a jedinstveni Vrhovni sud.