Niz globalnih šokova u posljednja dva desetljeća, uključujući globalnu financijsku krizu 2008., pandemiju Covida-19, invaziju Rusije na Ukrajinu i rastuću inflaciju, potaknuo je ponovno oživljavanje industrijske politike diljem Europe. No, dodatni šok zbog povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću naglasio je hitnost jačanja otpornosti domaćeg gospodarstva i integracije nacionalnih i regionalnih sigurnosnih prioriteta u donošenje gospodarske politike.
Europska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo, koji se sada suočavaju s otvoreno neprijateljskom američkom administracijom, moraju se prije svega usredotočiti na digitalnu ekonomiju. Izvješće o konkurentnosti EU-a bivšeg predsjednika Europske središnje banke Marija Draghija i Akcijski plan Ujedinjenog Kraljevstva za mogućnosti umjetne inteligencije ističu digitalne tehnologije i tehnologije umjetne inteligencije kao potencijalne pokretače budućih inovacija i rasta.
Izazov, međutim, leži u smanjenju velike ovisnosti Europe o vodećim američkim tehnološkim tvrtkama. Administracija predsjednika Joea Bidena imala je konfrontacijski pristup prema velikim tehnološkim tvrtkama (big tech), a Trumpova administracija ukazala je na to da će svaki budući trgovinski sporazum ovisiti o tome da EU smanji pritisak na donošenje novih digitalnih propisa i poreza.
Donkihotovski pothvat
Europa više ne može poslovati kao i obično. Tvorci politika moraju razviti koherentnu i stratešku alternativu oslanjanju na američku tehnologiju. Ako ovo zvuči kao donkihotovski pothvat, razmislite o osnivanju Airbusa, koji je započeo kao europski odgovor na Boeing. “Airbus za umjetnu inteligenciju”, javno financirana, komercijalno upravljana alternativa platformama sa sjedištem u SAD-u, izvediva je i potrebna.
Nedavna iskustva razotkrila su ugroženost europskih javnih službi i privatnog sektora hirovima američkih tehnoloških rukovoditelja čiji je glavni prioritet ostati u dobrim odnosima s vlastitom vladom. Spremnost Elona Muska na kršenje ugovora Starlinka s europskim vladama potaknula je zabrinutost oko pouzdanosti američkih platformi, kao i napori drugih američkih tvrtki da iskoriste trgovinske napetosti za lobiranje protiv europskih propisa na području tehnologije poput Akta o digitalnim tržištima EU-a i britanskog Zakona o sigurnosti na internetu.
Posljedično, čak i kad bi Trumpova administracija sutra promijenila svoju protekcionističku politiku, sumnje u pouzdanost američkih tehnoloških tvrtki i dalje bi postojale. Budući da su kineske tehnološke platforme jednako problematične, sve je očitije da europske vlade moraju početi razvijati neovisan digitalni ekosustav i ekosustav umjetne inteligencije.
Političari često zaziru od nužnih odluka koje izgledaju preteške ili skupe. Ipak, u novom kratkom prikazu politike, Joshua Tan, Brandon Jackson i ja tvrdimo da je javno-privatni komercijalni model za izgradnju velikih europskih sustava umjetne inteligencije, što je poznato kao temeljni modeli, tehnički i financijski održiv i mogao bi se brzo pokrenuti.
Iako europski istraživački laboratoriji i instituti već surađuju, još uvijek im nedostaje koordinirana strategija proizvoda i jasan put od inovacija do tržišta. Airbus bi trebao poslužiti kao predložak. Tvrtka je osnovana 1970. godine, kada su europske vlade prepoznale da su njihove nacionalne zrakoplovne tvrtke previše fragmentirane da bi se natjecale s Boeingom. Francuska i Njemačka, kojima su se kasnije pridružili Ujedinjeno Kraljevstvo i Španjolska, formirale su konzorcij koji je objedinio stručnost, resurse i sredstva za razvoj vrhunskih, inovativnih zrakoplova.
Iako je projekt Airbus od samog početka naglašavao komercijalnu održivost, imao je potporu javnog financiranja i alata industrijske politike kao što su obveze kupnje unaprijed, ulaganja u istraživanje i tehničko osposobljavanje. Domaći politički imperativi rješavani su raspodjelom koristi među zemljama sudionicama kroz specijalizaciju lanca opskrbe.
Projekt Airbus postigao je veliki napredak s A300, pokazujući potencijal usklađivanja znanstvenih istraživanja s potrebama tržišta. Razvoj ekvivalenta umjetne inteligencije za dvadeset i prvo stoljeće nalagat će slična velika ulaganja u infrastrukturu i trajnu političku predanost.
Srećom, sastavnice za takav model već su spremne i odabrana skupina europskih vlada mogla bi to brzo pokrenuti. Mnogi već ulažu u nacionalna javna računalna postrojenja, a nekoliko vodećih europskih laboratorija, poput onih koji sudjeluju u LLMs4Europe, počelo je objavljivati vrhunske temeljne modele koji pomiču granice istraživanja umjetne inteligencije.
Ciljanje potražnje
Koordinacija tih napora bit će ključna za postizanje potrebnih razmjera. Osim stvaranja vrijednosti za porezne obveznike, to će pomoći europskim alternativama da se razlikuju od dominantnih američkih tehnoloških tvrtki, što je ključni uvjet za komercijalnu održivost. Privatne tvrtke poput francuskog Mistrala pokazuju da se snažno europsko tržište može katalizirati i može mu se napraviti obrambeni opkop koordiniranim strateškim djelovanjem. Singapur je također pokazao potencijal za učinkovita javno-privatna partnerstva, iako još nisu u odgovarajućim razmjerima, a drugi uspješni modeli pojavili su se u sektorima poluvodiča u Japanu i SAD-u.
S obzirom da SAD trenutačno ima prednost prvog pokretača, svaka europska inicijativa iziskivat će značajnu javnu potporu. Ali takva potpora ne mora doći samo izravnim financiranjem. Može biti i u obliku pristupa javnim računalnim resursima, poreznih olakšica povezanih s obvezama od javnog interesa, povlaštenog pristupa vladinim skupovima podataka koji nisu dostupni američkim tvrtkama i obveza javnih institucija na kupnju.
Nadalje, tržišna potražnja može se dodatno potaknuti ciljanim mjerama. Primjerice, inicijativa EU-a AI Champions, koja je usmjerena na industrijske primjene visoke vrijednosti, mogla bi poslužiti kao snažan katalizator kada europski konzorcij bude spreman isporučiti potrebnu tehnologiju.
Strateški i ekonomski argumenti za razvoj alternative američkoj i kineskoj umjetnoj inteligenciji su uvjerljivi. Međutim, javno-privatna, komercijalno vođena europska inicijativa za umjetnu inteligenciju trebala bi učiniti više od služenja ciljevima industrijske politike i sigurnosti. Ona također mora odražavati kulturu i vrijednosti srednjih sila na kontinentu. Američki modeli umjetne inteligencije sve više projiciraju svjetonazor u kojem se sve vrti oko SAD-a, koji se brzo, a možda i nepovratno, sve više razlikuje od europskog. Vrijeme je da europske zemlje zacrtaju vlastiti smjer.
© Project Syndicate 2025.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu