Kriza pogađa drvnu industriju, no istodobno otvara se i pitanje kako planirati daljnje poslovanje, a da se ne zna što će se događati s nabavom sirovine nakon 2027. Tada, naime, istječe tzv. Pismo razumijevanja o raspodjeli drvne sirovine između Hrvatskih šuma i sektorskog udruženja pri HGK, desetogodišnji model koji je osigurao količine i cijene niže od tržišnih, ali i kontinuirano izazivao razmimoilaženja i nezadovoljstvo dijela proizvođača.

Ni danas nemaju svi jednake stavove o raspodjeli, no, ad hoc anketa koja je provedena na jučerašnjoj Drvno-tehnološkoj konferenciji, najvećem skupu tog sektora koji se redovito održava u Opatiji, pokazala je da je čak 62 posto poduzetnika ipak sklono promjeni, odnosno nadogradnji postojećeg modela.

Organizatore, Hrvatski drvni klaster, iznenadio je takav stav jer se, prema dosadašnjim procjenama, govorilo o 60-ak posto onih koji su za zadržavanje postojećeg modela. Visok je i udio poduzetnika koji smatraju kako raspodjelu sirovine treba prepustiti tržištu, 23 posto, a samo ih je 15 posto sklono da ostane sve po starom. I u raspravi se najveći broj složio oko toga da država mora naći način kako zadržati sirovinu i osigurati proizvodnju na svom području.

Model raspodjele
“Ako ne osiguramo sirovinu, dogodit će da je pokupi netko tko je organiziran, ima kapitala i tržišno je agresivan, što mi u Europi nismo. Mi puno pričamo, a Kinezi rade”, upozorio je Robert Žulj, predsjednik Uprave Bjelina. Iz sektora su iznijeli i podatke kako se upravo to dogodilo u Francuskoj nakon što je ukinula model raspodjele sirovine kakav ima Hrvatska, a nakon čega je 80 posto pilana prestalo s radom.

Posljedično, država je morala posegnuti za novim mjerama kako bi na licitacijama ograničila navalu kineskih kupaca drvne sirovine. Inače, u Francuskoj država ima 60 posto šuma, a 40 posto su privatne, dok je u Hrvatskoj u rukama države još 80 posto šuma.

Postojeći model primjenjuje se do kraja 2027. i sektor je zabrinut što u ovom trenutku nema naznaka da se priprema pokretanje izrade novog modela. Dodatna je komplikacija i što postojeći model i raspodjelu trupaca koje provode Hrvatske šume razmatra Europska komisija.

Kako se čulo na konferenciji, u tijeku je deveti upit Komisije, koja je prethodne odgovore države odbacila, a zabrinjavajuće je i da su, prema dostupnim informacijama, pitanja koja dolaze iz Bruxellesa sve detaljnija. Tim više proizvođače u ovom sektoru zabrinjava što u ovom trenutku nemaju sugovornika u Vladi na rješavanja tog važnog pitanja.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Sama primjena modela raspodjele pokazala se posebno osjetljivim problemom pa se tako čulo da su Hrvatske šume iz godišnjih ugovora izbacile korektivni koeficijent, kojim se sankcionira neispunjavanje pravila iz Pisma razumijevanja. Nažalost, iz Hrvatskih šuma nije bilo nikoga tko bi dao odgovor zašto se to dogodilo jer tvrtku već mjesecima vodi Uprava čije je članove Vlada smijenila, no nisu imenovani novi menadžeri pa se nitko nije odazvao pozivu na konferenciju.

Dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci Saša Drezgić vidi važnim ovaj sektor, posebice za ruralna i slabije razvijena područja na kojima je uglavnom i stacionirana, no smatra potrebnim transformaciju modela potpore njegova razvoja. Poljoprivredni sektor, kojemu drvna industrija pripada, dobiva godišnje više milijardu eura poticaja, dok se u drvni sektor usmjeri nekoliko desetaka milijuna i očito ima prostora i novca i za njega.

Izostanak kontrole
“Najuspješnije zemlje imaju bolje razrađen model poticaja, velik dio nije vezan uz sirovinu, već uz utjecaj na tržište”, kazao je Drezgić, zaključivši kako bi se i Hrvatska trebala odmaknuti od raspodjele sirovine i okrenuti drugim rješenjima i subvencioniranjima koje se koriste u EU. Naveo je i primjer Austrije, u kojoj drvni sektor ostvari 450 milijuna eura potpora.

Drezgić je povukao i paralelu sa slučajem brodogradnje, za koju je riječki ekonomski fakultet prije 20 godina proveo analizu sektora i upozorio kako s modelom subvencioniranja neće moći konkurirati Kini te da mu slijedi propast ako se ne prilagodi. Potrebno je, drugim riječima, prilagoditi nacionalnu politiku, kako to, uostalom, čine druge države i naći prostor unutar propisa kojim se može pomoći razvoj te proizvodnje.

Među prijedlozima korekcije postojećeg modela raspodjele drvne sirovine Alen Mijoč iz Bauwerka istaknuo je potrebu jasnijeg definiranja stupnja finalizacije te pravila sankcioniranja i smanjenja količine u slučaju nepridržavanja ugovora u stupnjevima, ovisno o tome koliko se puta ponavlja kršenje.

Sirovine u svakom slučaju već sada nema dovoljno za potrebe hrvatskih proizvođača, no njezinu raspodjelu potrebno je urediti te, još važnije, kontrolirati. Izostanak kontrole, sudeći prema tonovima koji su se čuli na konferenciji, možda je i najveći propust u postojećem modelu. Planirano je da taj posao preuzme Državni inspektorat ili neko drugo stručno tijelo koje će pratiti cijeli proces, ali se to nije dogodilo.