Vatikan broji 618 državljana, no samo njih 246 stvarno živi unutar njegovih zidina (primjerice, kurijalni kardinali). Prema pisanju njemačkog Bilda, više od polovice državljana su papinski diplomati koji djeluju u inozemstvu. Zanimljivo je da u Vatikanu nema rodilišta, primalja niti se bilježe rođenja – stoga ne postoji ni doživotno državljanstvo. Ono je privremeno i vezano uz obnašanje dužnosti. Primjerice, 104 pripadnika Švicarske garde tijekom svoje službe kao Papini tjelohranitelji također se ubrajaju u državljane.

Oko 4000 muškaraca i žena radi u ovoj crkvenoj državi, primjerice u Vatikanskim muzejima, i zahvaljujući tome uživaju određene povlastice poput boljeg zdravstvenog osiguranja. Međutim, većina njih živi izvan vatikanskih zidina.

Put do vatikanskog državljanstva: Misija (gotovo) nemoguća?

Postati državljaninom Vatikana iznimno je teško. Klasičan put – kupnja nekretnine – otpada jer su sve zgrade u Vatikanu u vlasništvu Crkve i tako će i ostati. Jedini način je studij teologije i crkvena karijera. Primjer je nadbiskup Georg Gänswein, nekadašnji papin tajnik i prefekt, a danas nuncij (veleposlanik) u Litvi.

Naravno, i bivši papa Benedikt XVI. (†2022.) dobio je željenu vatikansku putovnicu te je, nehotično, postao dvostruki državljanin. Komplicirana provjera utvrdila je da Joseph Ratzinger smije ostati njemački državljanin, s pravom glasa (kojeg se dobrovoljno odrekao), ali bez poreznih obveza u Njemačkoj.

Kako se zovu stanovnici Vatikana?

Iznenađujuće, ne postoji ustaljeni naziv za stanovnike i građane Vatikana, čak ni u talijanskom jeziku. Dakle, nema “Vatikanaca” u smislu demografske odrednice. Ono što postoji jest pojam “vatikanisti”, no tako se nazivaju isključivo novinari iz cijelog svijeta akreditirani pri Svetoj Stolici.

Nevjerojatno, ali istinito: državljani Vatikana ne plaćaju ni centa poreza. Nema poreza na dohodak na (iako relativno niske) plaće, niti PDV-a na robu ili benzin. Mala vatikanska benzinska postaja stoga je iznimno popularna među stanovnicima i zaposlenicima. Također, ne postoji crkveni porez niti dodatni namet kao u Italiji, gdje svatko dio plaće izdvaja za neprofitnu svrhu po vlastitom izboru – pri čemu je Crkva jedna od opcija. U poreznom raju Vatikanu otpada i prijava poreza na dohodak. Za samog Papu to je sporedno, jer on ne prima plaću i gotovo nikada ne treba gotovinu ili bankovnu karticu (tamo zaista postoje bankomati s uputama na latinskom). Crkva snosi sve troškove, uključujući i odjeću. Privatna imovina Pape može nastati, primjerice, od tantijema za knjige.

Da, i njihov broj raste, čak i u crkvenom vodstvu: četvrtina tamošnjih zaposlenika danas su žene. Njihov udio, prema “Vatican News”, porastao je u posljednjih deset godina s 19 na 26 posto. Talijanska redovnica Simona Brambilla (60) dokazala je da se žene mogu uspeti (gotovo) do samog vrha crkvene hijerarhije: ona je prva prefektica u povijesti crkvene države, odgovorna za katoličke redovnike i redovnice diljem svijeta. Uz nju, tu su i brojne druge žene koje, primjerice, kuhaju za Kuriju i Gardu, rade na blagajnama supermarketa, pospremaju kardinalske krevete ili jednostavno održavaju funkcioniranje ustanova poput gostinjske kuće Sveta Marta, gdje je boravio papa Franjo.

Švicarska garda: Vjerni čuvari Pape već pet stoljeća

Od 1506. godine Švicarska garda (predviđena snaga: 135 muškaraca) štiti Papu i njegovu rezidenciju, čineći je najstarijim postojećim vojnim korpusom na svijetu. Prve vojnike financirali su izuzetno bogati Augsburžani Jakob i Ulrich Fugger. Uvjeti za službu (koja uključuje čuvanje vatikanskih ulaza i zaštitu Pape na putovanjima u inozemstvo) su: švicarsko državljanstvo, muški spol, katolička vjera, dob između 19 i 30 godina, visina najmanje 1,74 metra, sportska građa, neoženjen status pri stupanju u službu te “besprijekoran ugled”. I, naravno, spremnost da ih u srednjovjekovnoj uniformi tradicionalnih žutih, crvenih i plavih boja praktički svake minute fotografiraju hodočasnici i turisti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Da, SCV je kratica za “Stato della Città del Vaticano”. Svaki papamobil kojim se Papa kreće (a postoji više modela) nosi oznaku “SCV 1”. Ta je oznaka korištena i za postumno putovanje pape Franje nakon rekvijema na Trgu svetog Petra do njegove omiljene crkve Santa Maria Maggiore, gdje je pokopan prema vlastitoj želji.