Kad sam mu se najmanje nadao, uvjeren da bih (kao i obično) mogao barem za jedan dan odgoditi pisanje nove kolumne, stiže u moju skromnu sobicu urednik kojem, eto, nasušno treba – tekst. A još ni temu nisam odabrao. Ma niti blizu. No nakon jedne kratke simulacije a la profesor Baltazar, prisjetih se nedavnog skupa, na kojem je, između ostaloga, bilo riječi i o domaćem tržištu kapitala. Koje na prvi pogled i nema previše veze s deviznim tržištem, da tračak inspiracije nije ponudio jedan od predavača koji je, pokušavajući ilustrirati moguće strahote boom & bust ciklusa na financijskim tržištima, u sjećanje prizvao doista neugodnu epizodu zvanu Long Term Capital Management. Za površne promatrače, dotična se epizoda odnosi na avanturu nekolicine uglednih znanstvenika (a među njima se našao čak i pokoji Nobelovac), koji su financijska tržišta praktički pretvorili u statistički uzorak, derivirajući silne indikatore u potrazi za profitom, očito pritom ignorirajući značaj ljudskih emocija. Svojevrsni kuriozitet u ovom slučaju predstavlja činjenica da se LTCM može na neki način povezati čak i s Buffettom, ali u negativnom kontekstu. Naime, potonji se aktivno angažirao na sanaciji kaosa u Salomon Brothersu, pokušavajući u prvom redu povratiti opasno narušen ugled skandalom na FX i fixed income desku, koji je doveo u pitanje čak i status primarnog brokera ministarstva financija (i izdašan izvor prihoda). Ako je vjerovati dostupnoj literaturi, upravo je Buffett insistirao da tada prvi čovjek deska, John Meriwether, dobije otkaz, da bi dotični samo nekoliko godina kasnije utemeljio kontroverzni LTCM.

Okupivši oko sebe ekipu uglednih matematičara, koji su pak doveli do savršenstva volatility play, poigravajući se u prvom redu s vjerojatnošću realizacije neke hipoteze. I stvari su neko vrijeme doista išle idealnim tijekom, priskrbivši glavnim akterima silnu pozornost medija i celebrity status na Wall Streetu. Fond se pretvorio u istinski money machine, zarađujući profit na sve moguće načine, primjenom najrazličitijih, gotovo nezamislivih strategija kojima su se dovodile u korelaciju naizgled nepomirljive kategorije financijskih instrumenata. Sve do trenutka kada je Rusija odlučila obustaviti isplatu prispjelih obveza za osnovu ino-duga (obveznica), iniciravši pravu katastrofu koja je dobrano zatresla financijska tržišta širom svijeta. No opisne ocjene u ovom slučaju ne govore previše, jer ipak je riječ o matematičarima. Shodno tome, poguban razvoj događaja bio je, u odnosu na temeljne hipoteze stratega LTCM-a, odmak u rangu devete standardne devijacije, koja bi većina analitičara odmah potpisala kao događaj koji se na financijskim tržištima materijalizira jednom u sto godina. A eto, dogodio se prilično nezgodan trenutak za LTCM, oko čijeg se spašavanja angažirao čak i FED, strahujući od dramatičnih posljedica po domaći bankovni sustav. Poanta opisane katastrofe bila bi prije svega konstatacija kako se naizgled i posve nemoguće situacije mogu pretvoriti u surovu realnost. Što je pak moguće povezati i s kolumnom s početka svibnja, u kojoj je opisan neuspješan pokušaj shortanja kanadskog dolara. Tada se nastavak aktualnog trenda činio kontradiktornim (barem u odnosu na indikatore tehničke analize), a samo nekoliko tjedana kasnije postalo je sasvim jasno da teorija “niže ne može” nikako ne drži vodu. Jer nakon uzaludne borbe s razinom od 1,12 (kanadskih) dolara, tečaj USD/CAD spustio se u svega nekoliko tjedana sve do 1,055 dolara (najniže u posljednjih 30 godina), napravivši za devizno tržište doista spektakularan rezultat (pad od čak 6%) u tako kratkom vremenskom razdoblju.

* za sve one koji traže više detalja o katastrofi Long term Capital Managementa, knjiga pod nazivom “When Genius Failed” (autora Rogera Lowensteina) više nego korektno prenosi sve okolnosti vezane uz rast i pad Long Term Capital Managementa