Međunarodni monetarni fond upravo je najavio sporazum o odobrenju još jednog novog zajma Argentini, a izvršni odbor MMF-a sastat će se da o tome odluči. Mnogi u Argentini već jesu: novi dug smatrao bi se nelegitimnim. Kad bi MMF isplatio zajam pod trenutnim uvjetima, prekršio bi vlastita pravila o kreditiranju, a to bi predstavljalo bezbroj rizika za multilateralizam i naštetilo argentinskom narodu. Odbor mora odlučno djelovati da ih ublaži.

Argentina je već sada najveći dužnik MMF-a, na nju otpada oko 37 posto ukupnih nepodmirenih kredita Fonda – 31,1 milijardu posebnih prava vučenja (MMF-ova međunarodna rezervna imovina, koja sama po sebi odražava košaricu glavnih valuta) od 84,2 milijarde – i 28 posto od ukupnog odobrenog kredita od 110 milijardi. MMF je 2018. odobrio zajam Argentini od 57 milijardi dolara, najveći zajam koji je ikad odobrio ijednoj zemlji, od čega je isplaćeno gotovo 45 milijardi dolara. No, financiranje je zaustavljeno nakon što je predsjednik Mauricio Macri izgubio kandidaturu za reizbor 2019., a sada se smatra da je zajam bio politički motiviran.

Da situacija bude još gora, isplaćena sredstva financirala su bijeg kapitala od oko 24 milijarde dolara za što su zaslužni ‘carry trade’ špekulanti. Ostatak je iskorišten za amortizaciju otprilike 21 milijarde dolara u neodrživim državnim obveznicama – taj je dug morao biti restrukturiran 2020., kada sam postao argentinski ministar gospodarstva.

MMF je priznao ovaj neuspjeh u prosincu 2021. u “Ex post evaluaciji programa” svog stand-by aranžmana s Argentinom iz 2018. godine. Fond je zaključio da su trebali postojati propisi o kapitalnim računima kako bi se spriječio bijeg kapitala, kao i restrukturiranje duga da se izbjegne korištenje sredstvima MMF-a za otplatu neodrživog javnog duga s privatnim sektorom.

Novac u špekulacije

Sada se MMF bavi Javierom Mileijem, krajnje desničarskim radikalom koji je postao predsjednik u prosincu 2023. Od tada je Argentina doživjela masovno oživljavanje aktivnosti ‘carry-tradea’ (kada ulagači posuđuju po niskoj kamatnoj stopi i koriste prihode za ulaganje u drugu valutu ili imovinu koja obećava višu stopu povrata).

Mileijeva vlada koristila se tečajem kao nominalnim sidrom za obuzdavanje inflacije, što je dovelo do oštre realne aprecijacije pezosa i imalo za posljedicu ogromne povrate na financijska ulaganja u lokalnoj valuti. Budući da ulagači očekuju stabilan službeni tečaj i državne intervencije na paralelnom “blue-chip” tržištu (CCL/MEP), uvelike računaju na ‘carry trade’. Samo u proteklih 15 mjeseci prinosi ‘carry-tradea’ u američkim dolarima dosegli su 43 posto.

Međutim, taj priljev kapitala nije se pretvorio u održiva ulaganja u realno gospodarstvo, posebno u sektorima razmjenjivih dobara. Umjesto toga, novac je otišao u kratkoročne financijske špekulacije i sada svjedočimo preokretu istih tokova. Mileijeva vlada želi novi zajam MMF-a da može intervenirati na valutnim tržištima kako bi upravljala tečajem uoči ovogodišnjih parlamentarnih izbora.

Za razliku od 2018., Argentina sada ima zakon, koji su oba doma Kongresa usvojila gotovo jednoglasno 2021., a koji nalaže odobrenje Kongresa za bilo koji program financiranja MMF-a, s ciljem sprječavanja budućih vlada da se masovno zadužuju u stranoj valuti i prema stranom zakonu bez odgovarajućeg zakonodavnog nadzora. Ali Mileijeva vlada zaobišla je zakon izdavanjem Uredbe o nužnosti i hitnosti (DNU) – argentinski ekvivalent hitne izvršne naredbe – kako bi u potpunosti izbjegla odobrenje Senata.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

U međuvremenu, vladin unilateralizam izazvao je reakciju unutar argentinskog političkog sustava. Tri senatora poslala su pismo izvršnom direktoru i izvršnom odboru MMF-a u kojem upozoravaju da bi isplata zajma pod takvim neregularnim uvjetima prekršila MMF-ove vlastite kriterije iznimnog pristupa, posebno kriterij koji zahtijeva široku političku potporu i institucionalne kapacitete za provedbu programa.

Senatori su upozorili da bi uslijed takvog kršenja zajam bio nelegitiman, a i mnogi drugi zabrinuti su zbog toga. Argentinski ministar financija čak je javno priznao da je Uredba o nužnosti i hitnosti izdana kako bi se prevladao nedostatak većinske podrške u Senatu, a ne kako bi se riješila stvarna hitna situacija. A vlada je izričito izjavila da ne traži zajam za potporu proračuna, već za povećanje deviznih pričuva za diskrecijsko korištenje središnjoj banci.

U samoj Uredbi o nužnosti i hitnosti navodi se da će se dio novog zajma koristiti za obnavljanje oko 14 milijardi dolara duga MMF-a koji dospijeva između rujna 2026. i ožujka 2029. Ukupno financiranje u okviru predloženog novog programa iznosi 20 milijardi dolara, ali vlada očito traži isplatu od 75 posto, 15 milijardi dolara,tijekom prve godine. Zašto bi joj ove godine trebalo 15 milijardi dolara, na koje bi Argentina plaćala pozamašne kamate, ako se otplate MMF-u nastave tek u rujnu 2026. i ako se očekuje da će neto povećanje duga MMF-a iznositi šest milijardi dolara? Očigledan odgovor je da vlada želi trenutnu likvidnost za financiranje intervencija po pitanju deviznog tečaja.

Politički motivirana

Ako se MMF složi s tom shemom, to će ojačati percepciju da je politički motivirana i dodatno će otežati Argentini prebacivanje preostalog vanjskog duga na privatne vjerovnike: kada zemlja duguje veliku svotu MMF-u, nadređenom vjerovniku s povlaštenim statusom, to odvraća druge zajmodavce od odobravanja kredita jer znaju da bi bili iza MMF-a u prioritetu otplate.

U širem smislu, novi politički motivirani zajam MMF-a imao bi duboke globalne posljedice. MMF bi mogao na kraju biti još više upleten u argentinsku unutarnju politiku kako bi osigurao otplatu, a dijelovi argentinskog političkog sustava već upozoravaju MMF da će se svaka nova isplata smatrati nelegitimnom. Želi li Fond doista da se smatra da se zalaže za trenutnu vladu na sljedećim predsjedničkim izborima? Podrazumijeva se da bi to ozbiljno naštetilo globalnom kredibilitetu Fonda.

To ne bi bila jedina počinjena šteta. Politički motivirani zajam povećao bi rizik od neplaćanja u portfelj MMF-a, smanjujući njegovu sposobnost odgovora na krize drugdje i ugrožavajući njegovu sposobnost ispunjavanje svoje temeljne misije pomaganja zemljama koje se suočavaju s poteškoćama u platnoj bilanci.

Za Argentinu se budućnost čini jasnom: u nekom trenutku postat će očito da novi zajam MMF-a neće popraviti dinamiku tekućeg računa platne bilance, a još manje ako se zajam ponovno iskoristi za financiranje bijega kapitala. Pritisci na devizni tečaj bit će još veći nego da MMF nije podržavao vladu, a vidjet će se da je to vrlo skupo za narod Argentine i za sam MMF.