Čvor, koji je zapetljala administracija Donalda Trumpa tzv. ‘Danom oslobođenja’ i najavom ‘recipročnih’ carina, čija je cijena po svemu sudeći pogrešno izračunata, izazvao je zanimljiva vremena na globalnim dioničkim, sirovinskim i robnim burzama. Ako se događaji nekim čudom ne preokrenu, to će imati brojne posljedice na buduće događaje, u kratkom i dugom roku. Kako globalno, na blokovska tržišta, ali i na nacionalna, pa tako i hrvatsko.

Tumačenje budućnosti temeljem prošlih događaja jer, iako se povijest ne ponavlja jednaki uzroci u pravilu daju slične posljedice, dovode nas do pitanja je li zapetljani čvor moguće raspetljati, kao što se dogodilo nakon Hladnoga rata. Ili se radi o gordijskom čvoru za koji će biti potrebno neko presijecanje, što je u pravilu neki trajniji, zvučniji događaj, kao što se to dogodilo sa svjetskom ratovima.

Carinska epizoda Herberta Hoovera, koji je potpisivanjem Smoot-Hawley carina 1930. godine produbio već započetu veliku gospodarsku krizu i značajno pridonio kolapsu globalne trgovine, što je imalo za posljedicu rast nekih od najmračnijih ideja u povijesti čovječanstva, jedna je od crtica koje možemo navesti kao rizik odluka koje je recentno donio Donald Trump.

Podjela interesnih sfera
S druge strane, deglobalizacijske silnice, koje su najnovije odluke Washingtona i odgovori na njih iz Pekinga dodatno pojačali, traže odgovore i na drugim kontinentalnim i blokovskim tržištima pa mnogi analitičari govore kako najnoviji carinski rat ne treba promatrati u tome smjeru, nego u smjeru eskalacije novoga hladnog rata, ovaj puta s nekoliko suprotstavljenih blokova.

Kako bilo, posljednjih dana raste razočaranje politikama SAD-a u euroadministraciji te u rastu tendencije propitivanja energetskih odnosa s Rusijom, poglavito u kontekstu započetih mirovnih procesa u Ukrajini.

Jesu li te ideje realne, ostaje za vidjeti, poglavito radi toga što će nakon epizode u Ukrajini uz svu svijest kako profit ne poznaje granice, vrlo teško doći do takve postotne prisutnosti ruskih energenata u europskom energetskom miksu, kao što je to bilo prije veljače 2022. godine. Dodatan argument za nulte ili niske carine unutar globalnoga Zapada mogao bi biti i nastavak razgovora Donalda Trump i Vladimira Putina oko mir au Ukrajini, koji za prvenstveni cilj, ako je suditi po onome što se čita između redova, ima podjelu interesnih sfera, energetskog tržišta i teritorija eksploatacije sirovina, poglavito u Europi i na Arktiku.

Europa, tržište od pola milijarde ljudi, možda najlukrativnije na svijetu, niti u jednom energetskom sektoru nije samodostatno, bilo da se radi o resursima u sektoru ugljikovodika, gdje smo svjedocima prelaska sa sankcioniranih istočnih energenata, na uvoz onih koji ovise o prilikama u globalnim lancima opskrbe (LNG, ugljen, naftni tankeri), ili se radilo o tehnologiji za zelenu energiju pa čak i geotermale i vodik, ali i skladištenje energije, gdje smo ovisni o jeftinijoj tehnologiji s Dalekog istoka i iz Afrike.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Razlog je to što se brojni dionici procesa carinskih pregovora, ali i brojni tržišni igrači, poput Elona Muska, nadaju blokovskim nultim ili niskim carinama, poglavito među zemljama globalnoga zapada.

Međutim, proces pregovora će biti izrazito težak, ako je suditi po kontinuiranoj politici administracije Donalda Trumpa iz prvoga i ovoga mandata. U prvome mandatu, nakon aneksije Krima, ideja je bila povezati izdvajanje u zajedničku obranu, financiranje NATO saveza, s tržištem za američke energente u Europi pa je tako započelo značajnije investiranje u sustave terminala za ukapljeni plin (tako i onaj naš na Krku).

Asimetrični hladni rat
Sada je stvar produbljena pa je, osim daljnjeg povećanja izdvajanja za zajedničku obranu, Trump zatražio od EU plan kupovine američkih energenata do razine trgovinskog deficita, pri čemu je slaba utjeha što su izračuni kojima se koristi nova američka administracija, po svemu sudeći, pogrešni. Ne računaju investicije, usluge, ali ni povijesnu korist američkog proračuna od europskog tržišta. Kao niti sadašnju korist SAD-a od globalne dolarizacije.

Inzistiranje na carinama i njihovim učincima moglo bi značajnije naštetiti EU jer one po definiciji poskupljuju proizvodnju i globalne lance opskrbe. Za energetski sektor, posljedično i europsku industriju, poskupljenje dobave ukapljenog plina, ovisne o SAD-u i saveznicima, mogla bi biti prava mala katastrofa.

Suprotno pesimističkim pogledima, svaki rat, pa tako i carinski, jest rat za tržište. Stoga je dobra oklada da poslovne metode koje koristi Donald Trump u odlučivanju, a koje nisu imanentne političkom razmišljanju, idu u tom smjeru, vode ka željenom dogovoru. Niske ili nulte carine, poglavito za energente, izuzetna su prilika za učvršćivanje pozicioniranja hrvatske infrastrukture, Jadranskog naftovoda i LNG terminala na Krku, kao strateških za energetsku budućnost Europske unije i ovoga dijela Europe.

Trumpove carine zapetljale su globalnu ekonomiju i, po svemu sudeći, svijet uvele u novi, asimetrični hladni rat. Prirodno bi bilo EU zbog zajedničke euroatlantske bliže prošlosti integrirati u novu arhitekturu zapadnog bloka. Hrvatska energetika bi na novom integrativnom dogovoru mogla profitirati, od niskih carina, jačajući LNG terminal na Krku i Jadranski naftovod kao ključne adute u osiguravanju energetske stabilnosti srednje Europe i Adrija regije.