U kolovozu 1914. godine Europljani su smatrali da stoljeće mira koje je uslijedilo nakon Napoleonovog poraza kod Waterlooa nema veliku vrijednost. Kao što je povjesničarka Barbara W. Tuchman ispričala u svojoj knjizi The Guns of August iz 1962., raspoloženje javnosti u Berlinu, Parizu, Londonu i Beču preplavio je val kolektivne euforije – grozničavo uzbuđenje zbog očekivanih koristi brzog i odlučujućeg svjetskog rata. Imao je za posljedicu četiri godine bijede i razaranja.

Čini se da sličan osjećaj nepromišljenog junačenja prožima administraciju američkog predsjednika Donalda Trumpa dok nastavlja sa svojim lakomislenim napadom na globalni sigurnosni i trgovinski poredak koji imamo posljednjih 80 godina.

Uvjeren u neizbježnu i laku pobjedu, Trump je jednostrano objavio rat poslijeratnom poretku, ne poslušavši lekciju feldmaršala Helmutha von Moltkea starijeg, vojnog arhitekta koji stoji iza pobjede Pruske nad Francuskom 1870.-71.: nijedan borbeni plan ne preživi prvi kontakt s neprijateljem.

‘Vrlo nepravedno, vrlo loše’
Na prvi pogled, čini se da su Sjedinjene Američke Države u dobroj poziciji da dobiju Trumpov trgovinski rat protiv Kine i ključnih trgovinskih partnera poput Kanade, Meksika i Europske unije. U svojim javnim primjedbama, Trump se često fiksira na veliki američki trgovinski deficit u području robe, koji je dosegao rekordnih 1,2 bilijuna dolara u 2024. godini. Prema njegovim riječima, trgovinski deficit nepobitan je dokaz da se prema SAD-u postupa “vrlo, vrlo nepravedno, vrlo loše”.

Budući da uvozi više nego što izvozi, SAD ima više strane robe za oporezivanje nego izvoza koji nosi rizik od odmazde. Trump ima za cilj iskoristiti ovu stratešku prednost korištenjem carinama – “najljepša riječ u rječniku”, kako je jednom rekao – kako bi izvršio pritisak na tvrtke koje posluju u Kanadi, Meksiku i Kini da premjeste proizvodnju na američko tlo, čime bi se eliminirao trgovinski deficit. S obzirom na to da većina američkih trgovinskih partnera ovisi o pristupu američkom tržištu, Trump vjeruje da može pokazati zube u gospodarstvu i prisiliti suparnike na pokornost.

Ali trgovina nije bojno polje, a ekonomska prednost u jednom području ne mora nužno značiti lake pobjede drugdje. Temeljna mana u Trumpovoj strategiji jest što se fokusira na trgovinski deficit u području robe, dok zanemaruje mnogo veću ulogu koju usluge, intelektualno vlasništvo i ulaganja igraju u globalnom gospodarstvu. Ova kratkovidnost izlaže SAD riziku od protumjera koje bi mogle potkopati same prednosti koje uzima zdravo za gotovo.

Školski primjer kritike Trumpove trgovinske agende jest da će, prije ili kasnije, on prepoznati da proizvodnja robe u SAD-u povećava troškove, šteti potrošačima i nagriza konkurentnost američkog izvoza. Ali ovaj argument zanemaruje ključni detalj: gospodarske veze SAD-a s ostatkom svijeta daleko nadilaze robu. Usluge i ulaganja jednako su važni, ako ne i važniji. A ako u tome leže njegove prednosti i potencijalne ranjivosti, malo je razloga da se druge zemlje osvete carinama.

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

Energetska samodostatnost

Zarađujte na vlastitoj energiji: Nova platforma osvaja tržište

Naime, SAD ostvaruje znatan suficit u uslugama, ukupno 278 milijardi dolara u 2023., potaknut industrijama poput financija, telekomunikacija, digitalne trgovine, poslovnih usluga visoke vrijednosti i licenciranja američkih patenata i autorskih prava.

Čak i ta brojka odražava samo izravnu prodaju iz SAD-a stranim potrošačima. U stvarnosti, većina velikih američkih tvrtki posluje u inozemstvu putem stranih podružnica. U 2024. dobit od inozemnih operacija iznosila je 632 milijarde dolara. Kada se ove zarade uzmu u obzir, američki nevidljivi trgovinski suficit približava se jednom bilijunu dolara.

Dominacija nije slučajna
Štoviše, tvrtke sa sjedištem u SAD-u poput Applea, Googlea, Microsofta, Facebooka, Nvidije, Johnsona & Johnsona i Tesle koriste se svojom tržišnom moći temeljenom na inovacijama kako bi izvukle rente od potrošača i tvrtki diljem svijeta. Kad bi te tvrtke bile pogođene ekvivalentom carine, ne bi mogle prenijeti troškove na svoje klijente u inozemstvu. Uostalom, da su mogle podići cijene bez gubitka profita, već bi to učinile.

Pomnožimo li inozemnu zaradu američkih tvrtki s 26, što je prosječni omjer cijene i zarade tvrtki iz S&P 500 indeksa, vrijednost američkih ulaganja u inozemstvu može se procijeniti na 16,4 bilijuna dolara. Nasuprot tome, strane tvrtke koje posluju u SAD-u zaradile su samo 347 milijardi dolara u 2024. U stvari, američki suficit u uslugama i prihodi od stranog kapitala gotovo nadoknađuju njezin trgovinski deficit u robi. Zbog toga je njezina inozemna imovina vrijedna 16,4 bilijuna dolara daleko privlačnija meta za odmazdu od carina na američki izvoz.

Američka dominacija u području tehnologije i intelektualnog vlasništva (IP), koja podupire njezin ogroman višak usluga i dohodak od kapitala, nije slučajna. Ukorijenjena je u poslijeratnom međunarodnom poretku – posebno u velikom dogovoru koji je međunarodna zajednica postigla 1994. tijekom takozvanog Urugvajskog kruga trgovinskih pregovora. U skladu s rezultirajućim Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS), zemlje u razvoju obvezale su se na provedbu zaštite intelektualnog vlasništva naprednih gospodarstava u zamjenu za pristup tržištu.

Kao što pokazuju nedavna istraživanja, Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva nametnuo je značajne troškove većini zemalja u razvoju. Ipak, prihvatile su to kao cijenu većeg pristupa zapadnim tržištima. Ali ako se sada smatra da SAD ne ispunjava svoj dio dogovora, zašto bi gospodarstva u nastajanju podržavala svoj?

Mnoge bi zemlje imale poticaj da ospore Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, možda čak i koordiniraju napore da ga oslabe ili potpuno napuste, dovodeći u opasnost industrije koje se intenzivno koriste intelektualnim vlasništvom poput tehnološke, farmaceutske industrije i zabave.

Dok je rasprava u SAD-u i inozemstvu usredotočena na carine i njihov utjecaj na cijene i izvoz, druge će se zemlje uskoro početi pitati je li zaštita najvrjednijih američkih ekonomskih dobara – intelektualnog vlasništva i globalnih mehanizama koji omogućuju njegovu monetizaciju – još uvijek u njihovom interesu. Kada dođe do nagrizanja te zaštite možda će, ali samo možda, Trump i njegovi sljedbenici shvatiti da multilateralni poredak ipak nije bio tako nepravedan i da ga se možda ne isplati srušiti.

© Project Syndicate 2025.