Veliki rast cijena u prošloj godini ostavio je mnogo veći trag na Hrvate od niza dobrih ekonomskih pokazatelja. Iako smo lani imali jedan od najvećih rasta BDP-a u Europi (3,9 prema 0,4 posto), rekordu zaposlenost i rast plaća (posebno u javnom sektoru), dobar dio građana smatra da živi loše. Potvrđuje to Eurofoundovo izvješće o Kvaliteti života u EU u 2024., u sklopu kojega su objavljeni rezultati online ankete o troškovima života. U njoj je čak 45 posto Hrvata izjavilo da jedva spaja kraj s krajem. Veći problem u pokrivanju životnih potreba od nas imaju jedino građani Grčke u kojoj kraj s krajem jedva spaja 55 posto građana.

Negativni trendovi vidljivi su na razini cijele Europske unije jer je postotak onih koji jedva pokrivaju troškove života lani skočio na 30 posto (s 22 u 2023).

Mit ili stvarnost?

Je li realno da tako visoki postotak građana u Hrvatskoj preživljava, pitali smo sugovornike, koji se slažu da su građani subjektivni u ocjeni svog ekonomskog statusa, no stavovi im se razilaze u njezinim razmjerima.

Predrag Bejaković, nezavisni ekonomski analitičar, smatra da je rezultat Eurofoundove ankete neminovno subjektivan te da u Hrvatskoj standard ipak nije tako loš. Krešimir Sever, bivši dugogodišnji predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, s druge strane, kaže da je ona rezultat stvarnog stanja naših kućnih proračuna, bez obzira je li riječ o plaćama ili mirovinama. “Za većinu građana one su i dalje izuzetno niske u odnosu na cijene u trgovinama”, ističe Sever.

Stav subjektivnosti građana Bejakovića potkrepljuje vrlo dobrim domaćim ekonomskim pokazateljima, od rasta BDP-a do rasta plaća.

“Građani bi trebali biti realniji. No ovo je slično kao i u anketi o siromaštvu. Relativna stopa siromaštva kreće se oko 19 posto. Ipak, više od polovice građana osjeća se siromašnima. Često svoj položaj smatramo pretjerano lošim, odnosno možda se nedovoljno objektivno uspoređujemo s drugima”, ističe.

Sever pak smatra da je rezultat Eurofoundove ankete prilično objektivan. Priznaje da su plaće i mirovine u postocima znatno porasle posljednjih godina, no upozorava da je osnovica bila vrlo niska te da su u nominalnim iznosima naše plaće i mirovine i dalje niske te da se od njih ne može živjeti. To potkrepljuje činjenicom da samo za hranu izdvajamo oko 27 posto primanja, a oni s minimalnim plaćama i niskim mirovinama i više od 50 posto.

Što dalje?

Stavovi naših sugovornika razlikuju se i u mjerama koje bi Vlada trebala provesti da bi život u državi bio bolji.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Nezavisni ekonomski analitičar Bejaković navodi nekoliko ključnih problema koje moramo riješiti, kao i tri ključna koraka koja moramo poduzeti da bi bili ekonomski uspješnija država. Kao probleme izdvaja borbu s korupcijom i stalnu promjenu zakona.

“Prečesta promjena zakona dovodi do pravne nesigurnosti zbog čega domaći i strani ulagači nisu skloni investirati u Hrvatskoj”, navodi te ističe, moramo raditi na depolitizaciji društva, privatizaciji onoga što se može privatizirati, u što ne spada zdravstvo i obrazovanje, te profesionalizaciji. “Kod nas, kao i u svijetu postoje trendovi deprofesionalizacije. Svi sve znamo, što je jako opasno. Znanje, stručnost i iskustvo stječu se godinama i to treba nagrađivati i promovirati”, ističe Bejaković.

Sindikalist Sever smatra da posebno zabrinjava nedostatnost Hrvatske u hrani i energetici.

“Trebamo bitno čvršće politike u proizvodnji hrane. Krajnje je vrijeme da se uz HBOR osnuje još jedna državna banka koja bi ciljano pomagala proizvodnju hrane, a Ina i HEP bi mnogo više trebali ulagati u istraživanja u području energetike. Treba nam i više društvene suosjećajnosti, kako u društvu općenito tako i u gospodarstvu. Kompanijama cilj ne bi smjela biti pohlepa i izvlačenje dobiti već bi trebale biti društveno odgovorne prema radnicima i društvu u kojem posluju”, smatra Sever.