Nekoć etiketirana kao “bolesnik Europe”, Njemačka je ponovno bolesna. Njezino gospodarstvo usporava naglije nego ostatak Europe i moglo bi biti u recesiji. Može li se oporaviti u skorije vrijeme?

Nije teško razabrati čimbenike koji stoje iza loših rezultata Njemačke. Kao i u većem dijelu razvijenog svijeta, produktivnost već neko vrijeme bilježi usporeni rast. Štoviše, od pandemije Covida-19 inflacija je, uz rast cijena energije, negativno utjecala na rast. Rat u Ukrajini dodatno je pogoršao ova nepovoljna kretanja, prije svega primoravajući Europu da zamijeni ruska fosilna goriva skupljim zamjenama. Više cijene energije posebno su teško pogodile njemačko gospodarstvo.

Njemačka se također suočava s padom potražnje za izvozom, zbog usporenog globalnog rasta, slabosti na ključnim tržištima (osobito u Kini) i sve veće inozemne konkurencije u području automobilske industrije i naprednih industrijskih strojeva. Ali izvoz je od ključnog značaja za njemački gospodarski model: ta zemlja dugoročno bilježi trgovinske suficite (i suficite tekućeg računa platne bilance), kako bi nadoknadila nedostatnu domaću agregatnu potražnju.

Ne nedostaje talenata, ali..
Tu je i nedostatak radne snage u gospodarstvu. Kao što vrijedi za većinu razvijenih zemalja, pa i za Kinu, njemačko stanovništvo stari. S 1,35 poroda po ženi, plodnost je znatno ispod praga obnove stanovništva od 2,1.

Dodajte tome sve veću dugovječnost, a bilježi se i porast omjera financijske ovisnosti u Njemačkoj – udjela uzdržavanih osoba (starih i mladih) u odnosu na radno sposobno stanovništvo – opterećujući sustave socijalnog osiguranja i zdravstvene zaštite. Radna snaga već se stabilizirala na oko 44 milijuna, a ako se nešto značajno ne promijeni – recimo, ako se znatno ne poveća sudjelovanje radne snage ili neto migracija – počet će se smanjivati u nadolazećem desetljeću.

Posljednji put kada se Njemačka suočila s tako ozbiljnim gospodarskim izazovima, krajem 1990-ih, vlada je, u suradnji s industrijom i radnom snagom, provela dalekosežne reforme. Taj je napor uključivao ključnu strukturnu promjenu: njemački industrijski sektori premjestili su se u segmente opskrbnih lanaca s visokom dodanom vrijednošću, dok su se drugi segmenti preselili u zemlje s nižim troškovima, uključujući postkomunistička gospodarstva u nastajanju u srednjoj i istočnoj Europi. Do 2006. godine Njemačka je nadmašivala druga velika europska gospodarstva i nastavila je to činiti do 2017. godine.

Da ponovi takav uspjeh danas, Njemačka bi morala doći na čelo digitalne transformacije. Srećom, Njemačkoj ne nedostaje talenata, poduzetničke aktivnosti ili inovacijskih kapaciteta. BioNTech, sa sjedištem u Mainzu, vodeći je proizvođač cjepiva i terapija za liječenje raka, sa sve većim globalnim utjecajem.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Berlin, München i Hamburg mogu se pohvaliti poduzetničkim ekosustavima i inovacijskim središtima. Četrdeset i šest jednoroga u Njemačkoj, koji uglavnom posluju u sektorima omogućenim digitalnom tehnologijom, dobilo je sredstva od domaćih i međunarodnih tvrtki rizičnog i privatnog kapitala.

Ali tehnološki napredak događa se brže na vrlo velikim, integriranim tržištima, jer su povrati skupih početnih ulaganja u inovacije veći kada je ukupno ciljano tržište veće. To znači da će napredak u Njemačkoj uvelike ovisiti o europskoj politici.

Neki bi mogli tvrditi da je glavni problem ovdje to što svjetsko gospodarstvo postaje sve rascjepkanije, složenije i sve je manje otvoreno – možda i trajno. To stvara ozbiljne izazove, posebno za izvozno orijentirano industrijsko gospodarstvo kao što je Njemačko.

Još je veća prepreka digitalno potaknutim strukturnim promjenama u gospodarstvu, osobito u Njemačkoj, sve veći jaz u digitalnoj tehnologiji između Europske unije i druge dvije globalne gospodarske sile, SAD-a i Kine. Moglo bi biti primamljivo umanjiti važnost ovog jaza, jer se razlike mogu pojaviti u bilo kojem sektoru tijekom vremena i među zemljama. Međutim, digitalne tehnologije ne čine samo jedan sektor. One su ključne za tehnološku i strukturnu transformaciju svakog gospodarskog sektora, uključujući industrijsku proizvodnju.

U svom izvješću o europskoj konkurentnosti iz rujna 2024. Mario Draghi, bivši čelnik Europske središnje banke i premijer Italije, ispitao je glavne uzroke tehnološkog deficita EU-a. Možda nezgodno za Njemačku, neki od njih – primjerice, nedostatak temeljnih istraživanja u znanosti i tehnologiji – mogu se riješiti samo na razini EU-a jer iziskuju centralizirano financiranje i administraciju. Slično tome, integracija uslužnog sektora i tržišta kapitala, koja je ključna kako bi se europskim inovatorima omogućilo da u potpunosti iskoriste prednosti velikog gospodarstva, nalagat će koordinirano djelovanje u svim zemljama.

Možda će biti potrebno preispitati i regulatorne pristupe na razini EU-a. Kako stvari stoje, mega-platforme koje podržavaju najveće sustave računalstva u oblaku – koji pokreću spin-off tvrtke, financiraju temeljna istraživanja (posebno u kvantnom računalstvu, AI-ju i i njezinim primjenama u znanosti) i podržavaju razvoj umjetne inteligencije – uglavnom se nalaze u SAD-u i Kini.

Nema domaćih igrača
Naravno, glavni igrači (Microsoft Azure, Amazon Web Services i Google) uspostavili su velike podatkovne centre u Europi, uključujući Njemačku, kako bi opsluživali lokalna tržišta, iskoristili duboke baze europskih znanstvenih talenata i uskladili se s pravilima EU-a o zaštiti podataka i propisima o AI-ju.

Ali ne postoje usporedivi domaći entiteti. To je pridonijelo regulatornoj i političkoj pristranosti prema ublažavanju rizika i sigurnosti podataka, pri čemu se manje pozornosti posvećuje iskorištavanju potencijala rasta tehnologije i stvaranju poticajnog okruženja za digitalnu strukturnu transformaciju.

Posljednji imperativ za Europu, a posebno za Njemačku, je napredak u digitalnoj transformaciji industrijskih sektora, uključujući automobile, gdje kineski napredak u baterijama za električna vozila i solarnoj energiji predstavlja veliku konkurentsku prijetnju. Postojeće tvrtke stoga će morati prevladavati organizacijske inercije i napuštati stare načine razmišljanja i modele. Što je još važnije, bit će potrebno programsko inženjerstvo u masovnim razmjerima.

Međutim, Europa trenutačno nema dovoljno kvalificiranih ljudi za ta radna mjesta. Iako bi porast produktivnosti programskog inženjerstva potaknut AI-jem mogao pomoći u ublažavanju ovog uskog grla, velike količine inženjerskih talenata i dalje će biti neophodne. U tome mogu pomoći promjene u imigracijskoj politici.

Ali ima razloga za oprezni optimizam. Kineski startup DeepSeek upravo je zapanjio svijet umjetne inteligencije pokazujući da se vrhunski veliki jezični model može trenirati jeftinije i s manje računalne snage nego što se prije mislilo.

To otkriće potencijalno smanjuje deficit EU-a u računalnoj infrastrukturi potrebnoj za potporu njezinom naprednom razvoju, stvarajući tako priliku za Njemačku i Europu u širem smislu da premoste jaz u odnosu na trenutačne svjetske tehnološke lidere. Međutim, uspjeh će biti moguć samo ako čelnici EU-a, nacionalne vlade i industrija surađuju kako bi mobilizirali potreban ljudski kapital i osigurali potrebna ulaganja, prije svega u digitalnu infrastrukturu.

© Project Syndicate 2025.