Ubrzavanju godišnje stope inflacije u siječnju najviše je pridonijelo primjetno ubrzavanje inflacije cijena energije, čiji je godišnji rast u prosincu iznosio 2,4, a prošli mjesec je dosegnuo 5,3 posto.

To ubrzanje kod energenata uglavnom je rezultat poskupljenja naftnih derivata i električne energije. Naime, s početkom ove godine na snagu su stupile povećane mrežarine (za 12 posto).

Prilikom najava procijenjeno je da će se time prosječni račun kućanstva na godišnjoj razini povećati za 3,7 posto, s tim da će u odnosu na razdoblje prije prvog koraka poskupljenja struje, početkom studenoga, ukupno poskupljenje iznositi oko 10 posto. No, cijene struje za hrvatska kućanstva i dalje su među najnižima u Europskoj uniji.

Kad je riječ o troškovima energenata, valja reći da su još uvijek na snazi privremeno snižene stope PDV-a od pet posto na isporuke plina, grijanja iz toplinskih stanica, ogrjevnog drva, peleta, briketa i sječke. Hoće li se uoči isteka te privremene mjere (krajem ožujka) Vlada odlučiti za još jedan prolongat ili će s te osnove troškovi stanovanja porasti, ostaje vidjeti.

Kako bilo, cijene ‘režija’ u Hrvatskoj su u usporedbi s ostatkom Europske unije ispodprosječni. To je pak jedan od razloga što je u statističkim usporednim pregledima troškova stanovanja Hrvatska osjetno ispod prosjeka Unije.

Podstanari ‘utopljeni u masi’
Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, za 2023. kućanstvima na razini EU na stanovanje i režije u prosjeku odlazi nepunih 20 posto raspoloživog dohotka, a u Hrvatskoj ti troškovi odnose znatno manjih 14,4 posto dohotka.

Ta razlika, osim nižih režijskih troškova (koji odražavaju i administrativna ograničenja cijena) i više proizlazi iz činjenice da u Hrvatskoj, ukupno gledano, mnogo više ljudi odnosno kućanstava živi u vlastitim stanovima ili kućama. U takvom statusu u posljednjoj je Anketi o potrošnji kućanstava Državnog zavoda za statistiku bilo više od 92 posto kućanstava.

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Troškovi stanovanja, naime, odnose se na mjesečne izdatke vezane uz zauzetost kućanstva u njihovom smještaju, a to uključuje troškove režija kao što su voda, struja, plin, grijanje redovito održavanje te prateće obvezne usluge i naknade. Usto, za vlasnike stanova oni uključuju i plaćanja kamata na hipoteku, dok za stanare uključuju plaćanje najamnine. Ukratko, ta statistika ne uključuje imputirane najamnine, pa visoke cijene najamnina s kojima se suočavaju kućanstva koja nemaju vlastite nekretnine u slučaju Hrvatske na statističku sliku utječu daleko manje nego drugdje.

Kako ovih dana prenosi Euronews, razlike među državama članicama prilično su velike. Kreću se od ciparskih 11,6 posto raspoloživog dohotka (uključujući one od rada, imovine, ulaganja, transfera), dok u Njemačkoj, Danskoj i Norveškoj premašuju 25 posto, a u slučaju Grčke i 35 posto, zbog niza specifičnosti. Velike razlike među članicama, uostalom, ne vrijede samo za statističke prosjeke troškova stanovanja, a za razliku od njih, u Hrvatska troškovi hrane i bezalkoholnih pića prosječnom kućanstvu nose znatno veći udjel nego u ostatku EU.

Skupi najam
(Ne)priuštivost stanova i visoke cijene najmova pod pritiskom su posebice u zemljama s naglašenijom turističkom orijentacijom, a u Hrvatskoj se na to nadovezuje i potražnja stranih radnika i stranaca općenito. Sve u svemu, oni koji nemaju vlastiti stan ili kuću, posebice ako se svrstavaju u skupinu kućanstava s nižim prihodima, zasigurno se ne prepoznaju u statističkim pokazateljima udjela troškova stanovanja u raspoloživom dohotku.

Procjene na razini Europske unije kažu da za kućanstva s raspoloživim dohotkom ispod 60 posto nacionalnog medijana (koja se smatraju izloženima riziku od siromaštva) udio troškova stanovanja u raspoloživom dohotku iznosi u prosjeku više od 38 posto.Za kućanstva u EU s raspoloživim dohotkom ispod 60 posto nacionalnog medijana procjene kažu da im udio troškova stanovanja u raspoloživom dohotku u prosjeku premašuje 38 posto.

Opći je trend na razini Unije, pak, da udio troškova stanovanja posljednjih godina postupno raste; od 2020. za 1,2 postotna boda u prosjeku, a u nekoliko zemalja (Mađarska, Norveška, Njemačka, Malta, Estonija) i za više od tri boda, s tim da Hrvatska nije među njima, što je opet dobrim dijelom objašnjivo postotkom kućanstava s vlastitim nekretninama.