Dok umjetna inteligencija preoblikuje gospodarstva i društva, poslovni čelnici moraju razmotriti kako će surađivati s tvorcima politika u cilju upravljanja razvojem tehnologije. Nedavno doneseni Zakon o umjetnoj inteligenciji u EU nalaže poduzećima da poduzmu mjere predostrožnosti ovisno o rizicima povezanim s različitim slučajevima njezine upotrebe.

Stoga se korištenje umjetnom inteligencijom u svrhu “društvenog bodovanja” tj. procjene građana na temelju njihovog ponašanja u društvu smatra “neprihvatljivim”, dok se smatra da filtriranje e-pošte prošireno umjetnom inteligencijom nosi “minimalan rizik”.

Uspjeh ovog pristupa ovisit će o tome hoće li poduzeća doprinijeti tehničkom stručnošću i praktičnim iskustvima kako bi se postigla ravnoteža između promicanja inovacija i rješavanja društvenih problema. Prepuštanje regulacije u potpunosti tvorcima politike i nekolicini moćnih tvrtki nosi rizik stvaranja pravila koja služe samo interesima tehnoloških divova, dok se stajališta drugih djelatnosti zanemaruju.

Suradnja javnog i privatnog
U slučaju Zakona o umjetnoj inteligenciji EU-a, nedostatak sudjelovanja poduzeća u postupku izrade već je doveo do toga da su ključni detalji provedbe ostali neriješeni. Primjerice, zakon bi se mogao tumačiti kao reguliranje konvencionalnih statističkih tehnika kao što je linearna regresija, kojom se obično koriste u financijskom sektoru. Ako je tako, to bi dodalo nepotrebno opterećenje uzrokovano usklađivanjem.

Slično tome, zakon je dvoznačan o tome koji standardni alati u razvoju lijekova spadaju u njegovo područje primjene. Takva neizvjesnost mogla bi usporiti razvoj i povećati troškove u već ionako strogo reguliranoj djelatnosti. Takvi se problemi mogu izbjeći ako se više uključe izvršni direktori iz ovih sektora. Iako je tekst Zakona o umjetnoj inteligenciji finaliziran, pitanja tumačenja, primjene i provedbe još uvijek se razvijaju.

Točan popis visokorizičnih sustava umjetne inteligencije, što je najvažnija kategorija za sektore u rasponu od zdravstvene skrbi do bankarstva, može se s vremenom promijeniti, na temelju povratnih informacija svih djelatnosti. Štoviše, budući da se pravila i okviri formuliraju u SAD-u i drugim zemljama, kao i kroz međunarodnu suradnju, poslovni čelnici moraju proširiti svoj djelokrug. Mogli bi dati vrijedan doprinos onome što ubrzano postaje složeno regulatorno okruženje s više jurisdikcija.

Povijesno gledano, suradnja javnog i privatnog sektora bila je ključna za upravljanje transformativnim tehnologijama. Tijekom pandemije Covida-19 osigurala je odgovarajuću ravnotežu između inovacija i sigurnosti u postizanju ubrzanog razvoja cjepiva. Slično tome, rani angažman djelatnosti nuklearne energije s regulatorima donio je pravila za male modularne reaktore koja su smanjila troškove, pojednostavila licenciranje i uskladila standarde, omogućujući tvrtkama širenje na nova tržišta, kao privlačenje ulaganja i poboljšanje svoje konkurentske pozicije, a to je značajan odmak od tradicionalno opterećujućeg regulatornog okruženja sektora.

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

U oba slučaja regulatorni okviri imali su koristi od stvarnih podataka. Ipak, u slučaju AI-ja, previše tvrtki ostaje po strani, povećavajući rizik od loše osmišljenih pravila koja ometaju napredak. Ovaj nedostatak poslovnog angažmana ne odražava nedostatak prilika.

Odazvalo se samo sedam posto korporativnih sudionika pozvanih u postupak izrade Kodeksa dobre prakse umjetne inteligencije opće namjene EU-a pa nevladine organizacije i akademske zajednice dominiraju raspravama. U međuvremenu, nedavno istraživanje BCG-a pokazalo je da 72 posto izvršnih direktora kaže da njihove organizacije nisu u potpunosti spremne za regulaciju umjetne inteligencije.

Siguran protok podataka
Ako ste izvršni direktor, što biste trebali učiniti? Budući da su regulacija i implementacija umjetne inteligencije prvenstveno sektorski procesi, prvi korak je usklađivanje s vašom djelatnošću tako da svi govorite jednoglasno. To je najbolji način da se vaš glas čuje zajedno s tehnološkim divovima koji troše više od 100 milijuna dolara godišnje na lobiranje kako bi se ostvario utjecaj na tvorce politika u Bruxellesu (predvođeni Metom).

Ali regulacija umjetne inteligencije nije samo podizanje zaštitnih ograda i postavljanje ograničenja. Osim izgradnje koalicija po djelatnostima i dogovora o zajedničkim standardima umjetne inteligencije, izvršni direktori moraju doprinijeti cijelom skupu digitalnih propisa koji mogu utjecati na njihove djelatnosti.

Kao dio svoje šire digitalne strategije, Europska komisija provela je još četiri velika zakona i uvela koncept “podatkovnih prostora”. Njima bi se trebao omogućiti siguran protok podataka unutar EU-a i među sektorima, uz istodobno održavanje usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a. Sada je na djelatnostima da izgrade te kanale (uz javno financiranje). Izvršni direktori koji usklade svoje korporativne strategije s ovim novim režimom bit će u najboljoj poziciji da iskoriste prilike specifične za sektor.

Izvršni direktori također bi trebali prepoznati i uspostaviti odnose s vodećim tvorcima politika i drugim utjecajnim dionicima u svojim sektorima i na svim razinama upravljanja. To uključuje Europski odbor za zaštitu podataka i nacionalna regulatorna tijela za umjetnu inteligenciju u Europi, kao i agencije poput Savezne trgovinske komisije i Ministarstva pravosuđa u SAD-u.

U svakom slučaju, najbolje je igrati na duge staze izgradnjom stabilnih odnosa temeljenih na stručnosti i povjerenju, a ne transakcijskim razmjenama. Kako bi podržali ove napore, izvršni direktori trebali bi imati specijalizirani tim posvećen isključivo regulatornom angažmanu. Jednostavno odbijanje predloženih propisa ne dolazi u obzir, stoga je definiranje poštenih kompromisa ključno. Korporativni čelnici trebali bi biti spremni odgovoriti jasnim, djelotvornim alternativama predstavljenim jezikom tvoraca politike, a ne stručnim žargonom.

Primjerice, banke bi mogle predložiti da se procjene kreditne sposobnosti izuzmu iz kategorije visokog rizika u Zakonu o umjetnoj inteligenciji na temelju toga što se tim procjenama uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između inovacija i odgovornosti te bi se njima mogli smanjiti troškovi i financiranje učiniti dostupnijim potrošačima. Regulacija umjetne inteligencije nije samo vježba usklađivanja.

Čelnici u raznim djelatnostima imaju priliku oblikovati pravila koja izravno utječu na inovacije i poslovanje. Sve dok ostaju neangažirane, tvrtke riskiraju dopuštanje da se propisi razvijaju bez njihovog doprinosa, što dovodi do okvira koji nisu povezani s operativnom stvarnošću. Ne želimo okruženje u kojem regulatori pretjerano reagiraju na teoretske rizike nauštrb praktičnog napretka.

Baš kao što je industrijska revolucija nalagala nova pravila za upravljanje transformativnim tehnologijama, napredak u umjetnoj inteligenciji nalaže zaštitne ograde. Poslovni čelnici uvijek su imali važan doprinos u takvim trenucima, a ni ovaj put nije drukčije.

© Project Syndicate 2025.

* Koautor članka je Kirsten Rulf, partnerica i pomoćnica direktora globalne konzultantske tvrtke Boston Consulting Group